Plamenjača krastavaca javlja se svake godine

Krastavac (Cucumis sativus) je prastara kulturna biljka koja se koristi kao povrće od prapovijesnih vremena, a ujedno je poznata i kao najstarije kozmetičko sredstvo zbog blagotvornog djelovanja na kožu. Koristimo ih najčešće svježe kao salate ili rjeđe kuhane kao juha, vario ili umak. Ipak, neki ljudi slabije podnose krastavce, jer zbog njihova sastojka kukurbitacina imaju probleme u probavi (grčeve). Sve do prve polovice 1980-ih godina krastavci su se u našim krajevima uglavnom uzgajali bez većih zdravstvenih problema, no tada se pojavila i proširila plamenjača (Pseudoperonospora cubensis)! To je najpoznatija i najštetnija bolest lišća krastavaca (ali i drugih “tikvenjača”) u svjetskim razmjerima. Razvija se svugdje gdje joj temperature i povišena vlažnost zraka omogućuju nesmetano širenje, a uzgajaju se osjetljive biljne vrste.

Prema iskustvima iz ranijih godina obično tijekom mjeseca srpnja bilježimo drastično propadanje krastavaca, uz znakove žuto-smeđe paleži lišća. Posebice se to odnosi na uzgoj krastavca kornišona za vlastite potrebe u manjim vrtovima uz okućnice, naročito ako se provodi navodnjavanje “kišenjem” u večernjim satima! Promjene započinju pojavom okruglastih, svjetlozeleno-žučkastih pjega promjera do 15 mm. One se postepeno povećavaju, postaju uglaste (jer su “ograničene” lisnim žilama), ubrzo mijenjaju boju u žuto-smeđu, a napadnuto se lišće naposljetku osuši. U određenim meteorološkim uvjetima broj pjega se brzo povećava u svega nekoliko dana, pa propadaju cijele biljke. Plamenjaču krastavaca treba po simptomima razlikovati od bakterijske uglate pjegavosti (vidi tablicu 1.).

Krastavce uz salatu ubrajamo u biljne vrste vrlo osjetljive na različite ekološke stresove, pa su pitanja o podrijetlu drastičnog “ljetnog” propadanja kornišona opravdana. Osim neželjenih fitotoksičnih promjene zbog neprimjerene primjene sredstva za zaštitu bilja, negativnog utjecaja vjetra, vrlo visokih ili niskih noćnih temperatura zraka, ipak je u većini slučajeva uzrok brzom ljetnom propadanju krastavaca jača zaraza plamenjačom (Pseudoperonospora cubensis). 

Za razliku od, primjerice, plamenjača luka (Peronospora destructor), graška (Peronospora pisi) ili salate (Bremia lactucae) koje su prilagođene prohladno-vlažnim danima (uz optimalne temperature zraka 9-12°C), plamenjača krastavaca je prilagođena ljetnim vrućim danima s naglašenim jutarnjim rosama ili maglama. Uzročnik bolesti je (pseudo)gljivica Pseudoperonospora cubensis koja pored krastavaca (salatnih i kornišona) napada još dinje, tikvice, uljne tikve golice, te u manjoj mjeri lubenice (dakle, vrste iz porodice “tikvenjača”, lat. Cucurbitaceae). Optimalne temperature razvoja ove bolesti su vrijednosti 16-24°C (pogoduju promjene noćnih temperatura od 14° do16°C s dnevnim toplinama od 25 do 30°C, jer tada cjelokupna patogeneza traje samo 4 dana). Kiša, rosa, magla ili navodnjavanje “kišenjem” (orošavanjem)  neobično je važno za širenje plamenjače tikvenjača. Veći broj ljetnih grmljavinsko-kišnih dana uz više desetaka mm padalina, olujnim vjetrovima i tučom, utječe na snažnije primarne zaraze usjeva krastavaca. Srpanjske će vrućine značajno “skaratiti” latentno ili skriveno razdoblje, pa s jutarnjom rosama očekujemo veći broj sekundarnih zaraza, odnosno neobično brzu epifitociju plamenjače krastavaca (uzročnik plamenjače tikvenjača može “izdržati” vrijednosti do +37,5°C, pa učestali vrlo vrući ljetni dani ne prekidaju razvojni ciklus kao kod plamenjača nekih drugiv biljnih vrsta, npr. vinove loze (Plasmopara viticola), krumpira i rajčice (Phytophthora infestans). 

Zbog sukcesivne ili višekratne berbe koja može potrajati kroz duže razdoblje primjena sredstva za zaštitu usjeva je vrlo ograničena. Stoga mnogi proizvođači krastavaca za vlastite potrebe izbjegavaju njihovu primjenu, pa u epifitocijskim gdinama dožive razočarenje zbog “iznenadnog” sušenja usjeva (obično se već nakon prve berbe plodova pojavljuju prvi simptomi). 

Kontrola ove bolesti je moguća uzgojem otpornijih sorata (hibrida) krastavaca i provođenjem mjera zaštite. Ako su uzgajane biljke vrlo osjetljive, bolest se očekuje prema iskustvima iz ranijih sezona a meteorološki su uvjeti optimalni (vlažno, sparno i toplo ili vruće), tada treba provoditi i mjere zaštite! Kod djelotvornih je fungicida ograničavajući čimbenik u zaštiti krastavaca njihova karenca i najveći broj dopuštenih primjena tijekom jedne sezone (vidi “tražilicu” na www.fis.mps.hr/trazilicaszb).

Neki su fungicidi u proizvodnji krastavaca dopušteni samo jednom tijekom sezone, npr. bakarni-oksid (Nordox DF) primijenjen samo prije razvoja prvih cvjetova (karenca je na taj način ograničena vremenom primjene), neki se pripravci smiju koristiti tijekom sezone najviše 2-3 puta (npr. Ortiva, Aliette Flash, Revus SC, Equation PRO), a neki čak 3-4 puta (Ranman Top).

Najkraću karencu* i dopuštenje u našoj zemlji pri uzgoju kornišona ili salatnih krastavaca imaju Quadris (Ortiva) SC (**0,075-0,1%) (K= 3 dana), Ranman Top SC (**0,05%) (K=3 dana), sredstva na osnovi al-fosetila: npr. Previcur Energy SL (u kombinaciji sa propamokarbom) (**0,2%) (K=3 dana), Aliette Flash WG, Topic, Avi WP (**0,3%) (K=4 dana), Revus SC (**0,06%) (K=7 dana), te Equation PRO WG (**0,04 %) (K=7 dana). No, primjena ovih pripravaka daje zadovoljavajuće rezultate smo ukoliko se počinju primjenjivati prije prvih zaraza plamenjačom (preventivno). Tek nešto bolji kurativni učinak (odnosno kada se već pojave prvi simptomi plamenjače) sigurniju zaštitu daju Ranman Top, Revus SC i Equation PRO! Već nakon nicanja krastavaca preporučuje se primjena zalijevanjem djelatne tvari propamokarb-hidroksid (Proplant, Previcur Energy), odnosno za prve je zaštite moguće koristiti površinski makozeb  ili sustavne djelatne tvari iz skupine fenil-amida ali svakako prije početka cvatnje (Ridomil Gold MZ Pepite, Galben M). U našoj zemlji karenca za ove pripravke iznosi 14 dana.