Političari se pritajili i najednom je narod jedinstven i bez podjela

Proteklih dana svi smo živjeli i suosjećali s napaćenim ljudima u savskom slivu u istočnoj Slavoniji. Poplave kataklizmičkih razmjera ganule su svako srce. Kad se katastrofa već nije mogla spriječiti, Hrvatska se ujedinila u prikupljanju i slanju pomoći ugroženom stanovništvu. I, gle, jedino se političari čude kako je to narod ustao i postao jedinstven u nesebičnom pomaganju postradalima. Kao da su zaboravili da je slično bilo i za Domovinskog rata. Narod se ujedinio jer u prvom planu nisu bile političke stranke koje nas neprestano dijele na prave i krive, lijeve i desne, ustaše i partizane, jugofile…, koje nas svađaju i suprotstavljaju jedne protiv drugih. One najveće, nažalost, jedino tako mogu opstati i održavati se. Njihov je moto: Divide et impera - Podijeli, pa vladaj! Zanima ih jedino vlast. Tko šljivi narod? Samo golema ljudska nesreća natjerala ih je da se začasno pritaje sa svojom razarajućom ideologijom i destrukcijom. No, ne brinite, voda se još neće povući iz poplavljenih naselja, a stranačka mašinerija uskoro će ponovo pokrenuti bespoštednu kampanju razdora u hrvatskom društvu, svima nama na štetu, njima u korist. I tako sve dok narod ponovo ne osjeti da je ugrožen, ali ne od poplava.
Inače, predsjednik Vlade RH Zoran Milanović bio je tih dana među posjetiteljima vinarske manifestacije Urbanovo u Štrigovi. Obišao je štandove svih vinara koji su izlagali svoja vina i nudili ih na kušanje. No, glavna vijest izvjestitelja bila je da je hrvatski premijer sa svim vinarima razgovarao, ali nije popio ni gutljaj vina! Zaista neobično. Kao da ideš na misu, a ne prekrižiš se, niti pomoliš. Tko zna, možda apstinira? Ali, u tom slučaju ne bi izjavio da će međimurska vina kušati kad mu na razgovor u Zagreb dođe međimurski župan Matija Posavec i , podrazumijeva se, sa sobom donese koju butelju. Možda je Zoran Milanović shvatio da ne bi mogao izdržati po gutljaj svakog od ponuđenih vina, pa je odustao od ikojeg, da nekog ne uvrijedi. Naposljetku, možda je tim činom naprosto želio izbjeći da se nađe na novinskoj fotografiji ili televizijskoj slici s čašom u ruci, dok se Slavonija utapa u vodi. Kako bilo da bilo, na javnom mjestu nije popio ni kapi, ali je to vjerojatno nadoknadio u ugođaju šumskog restorana Kneja u Malom Mihaljevcu u kojem je sa svojim domaćinima svratio prezalogajiti nešto domaćega. A uz to neizostavno ide i vino.
Damira Smrtića pred kamere!
Televizijski novinar Damir Smrtić, naše gore list, završio je s odmorom. Svatko od nas mogao je to uočiti u središnjem Dnevniku HTV-a u četvrtak, i ne čitajući odjavnu špicu. Dok je Đurica Drobac vodio emisiju, Damir je u backgroundu zurio u kompjutorski ekran. Zacijelo nije pratio Dnevnik, čiji je suurednik, već je, vrlo vjerojatno, bio na fejsu. No, to je nebitno. Spominjem Damira iz sasvim drugog razloga. Kao dugogodišnji novinar i urednik, uzimam si tu slobodu da mogu prosuditi da je Damiru mjesto ispred kamere, a ne u backstageu. Ne kažem to samo zato što je naš sugrađanin. Neka mi oproste njegovi kolege Stipe Alfier, Đurica Drobac, pa i Sanja Mikleušević Pavić, s kojima uz Ankicu Posavljak dijeli suuređivanje Dnevnika, Smrtić im je ravan, ako ne i bolji, a svježiji svakako, ali pored njih nikako da izbije u prvi plan. Zar samo zato što je najmlađi, ili je posrijedi činjenica da ga nema tko pogurati kao spomenutu veteransku trojku koja se izmjenjuje na malim ekranima, dok Damir fejsa u njihovoj pozadini? Premda je kao back urednik vjerojatno bolje plaćen, za Damira Smrtića i HTV neusporedivo bi korisnije bilo da se prihvati reporterskog posla koji mu leži, dok ne dođe i njegovo vrijeme za krupni plan.
Crna mrlja u
povjesnici kluba
Do sada u svojim zanovijetanjima nisam ulazio na sportsko polje jer to rade drugi. No, kako sam nekoć i o tome pisao, pratim sportska događanja. Raduju me uspjesi naših sportaša i klubova, ali i ljuti nesportsko ponašanje. To sam uvijek javno osuđivao, pa tako činim i ovaj put. Riječ je o Nogometnom klub Archea Čakovec. Uvjeren sam da se kolega Josip Freiler, koji prati prvenstvo III. hrvatske nogometne lige - sjever, u kojem taj klub nastupa, često zna naći u nebranom grožđu jer se iz kola u kolo ponavljaju neugodnosti vezane uz NK Čakovec, kako ga ja i dalje nazivam. Bila je to nekih davnih godina perjanica čakovečkog i međimurskog nogometa, a sada se uz njega vežu samo skandali na i izvan travnjaka. Tko zna, možda klub ima namjeru ući u nekakvu knjigu crnih rekorda po broju započetih, a nedovršenih, prekinutih utakmica. Po tome je, čini mi se, već rekorder! S obzirom da nema dovoljno nogometaša, a da bi osigurao barem broj potreban da uopće krene s centra, registrirao je kao igrača čak i dopredsjednika Zvonka Bratušu! Zamislite cirkusa da se Zdravko Mamić registrira kao aktivni igrač Dinama!
U takvoj situaciji ne čude katastrofalni, za svakog sportaša ponižavajući rezultati čakovečkog kluba. Eto, nedavno je u Ludbregu protiv Podravine gubio s 21:0, kad je u 76. minuti susret prekinut, jer zbog „ozljeda“ klub više nije imao dovoljno igrača da se utakmica privede kraju. Tko zna koliko bi golova čakovečka momčad još primila u preostalih petnaestak minuta? Inače, bilanca već dva kola prije završetka prvenstva bila je katastrofalna. Bez ijedne pobjede u 28 „odigranih“ utakmica, sa samo dva remija, klub je u prosjeku zabijao 0,4, a primao čak 7,7 golova! Toga zaista nigdje u svijetu nema u rangu nacionalne lige, pa makar bila i treća, poput ove. Po nogometnom pravilniku - sve je u redu, ali po meni - rezultati Čakovca i prekidi utakmica utječu na (ne)regularnost prvenstva. Čast čelništvu na upornosti da se ne odustane od prvenstva, ali će ova crna mrlja zauvijek ostati zapisana u gotovo stoljetnoj povjesnici kluba.

Umjesto P.S.-a

Cijeli ovaj tjedan u znaku je obilježavanja Dana grada Čakovca. Ima tu svakojakih događanja, organizatori kažu - za sve uzraste. Koncerti, radionice, izložbe, sportska natjecanja, svečana sjednica. A kako je to bilo nekada? Od šezdesetih godina prošlog stoljeća, Dan grada slavio se također u svibnju. Taj dan gradom je u mimohodu defilirala sva mladost iz osnovnih i srednjih škola, pripadnici specijaliziranih organizacija - izviđači, Narodna tehnika, sportaši i drugi. Okupljalište je bilo na starom nogometnom igralištu MTČ-a na kojem su svi oni pred velikim mnoštvom gledatelja sudjelovali u atletskim vježbama koje su mjesecima uvježbavali. Sletovi su bili po uzoru na onaj najspektakularniji, koji se 25. svibnja, na Dan mladosti i Titov rođendan, održavao u Beogradu. Uzgred, Josipu Brozu Titu ove godine bio bi 122. rođendan.