PONOSIMO SE TIME KAJ SMO MEĐIMURCI!

Međimurje je možda najtajnovitija i najatraktivnija sjeverna hrvatska regija. Samo prividno omeđena rijekama Murom i Dravom, prijelomni je prostor sveukupne hrvatske povijesti, ali i utočište legendi i bajki koje sve na svoj način podržavaju kulturne, civilizacijske, pa tako i gastronomske posebnosti, koje u izvornom obliku žive i žare još i danas. Štoviše, u vremenu u kojem se polako gase prave vrijednosti Međimurje pokazuje svoje snažno izvorno lice koje se uvjerljivo zrcali za međimurskim stolovima. Eto, približno takav opis našega kraja u nedavno repriziranoj televizijskoj emisiji o Međimurju daje poznati hrvatski gastronomski stručnjak i književnik Veljko Barbieri.  Ugodno je to čuti, tim više što je u posljednje vrijeme sve više komplimenata upućenih ne samo ljepoti međimurskog krajolika, raznolikosti gastronomije i enologije, već i brojnih inih djelatnosti i ponašanja. Samo u proteklih nekoliko dana, nahvalio nas ministar rada Mirando Mrsić, a i predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore Mato Belošić, premda se upravo poljoprivrednici u većem dijelu zemlje vrlo kritički odnose spram svih razina vlasti. Pozvao ih je da se ugledaju u Međimurje. Neka drugi dođu ovamo i vide „kak’ se dela“, poziv je i čelnika Zavičajnog društva Međimurje iz Zagreba. Nema dvojbe, ponosimo se što smo Međimurci! Ne jadikujemo i ne svađamo se, već delamo, i to na svim poljima. Zasad, na našu sreću, postoji i nepisani politički konsenzus za dobrobiti u Županiji. No, neće li uoči parlamentarnih izbora biti narušen, vidjet ćemo.

Čakovečki crtići - - svjetska marka

Proteklog tjedna, skromno, kako se to kod nas radi, obilježena je 40. obljetnica još jedne aktivnosti koja je Čakovec i Međimurje vinula u svjetske visine. Bio je to jubilej Škole animiranog filma. Njezin začetnik i osnivač Edo Lukman prisjetio se kako je sve počelo. Stjecajem okolnosti, u tadašnjoj Gradskoj čitaonici i knjižnici otvorio se dječji odjel. Rad s djecom započet je zahvaljujući razumijevanju ljudi koji su onda tamo radili. Sedamdesetak čakovečkih učenika okupilo se 28. veljače 1975. godine, i tako je sve krenulo. Tada se još malo znalo o svemu tome. Odlučeno je da se djeca posvete isključivo animiranom filmu. Svi su se ozbiljno prihvatili posla i već u prvih pet godina ŠAF je iskočio u prvi plan u bivšoj državi, pogotovo stoga jer je unio neke novine u sferi dječjeg filmskog stvaralaštva. Prvi je počeo raditi isključivo s najmlađim uzrastom. Otad pa do danas, ŠAF je svjetska marka u domeni dječjih crtića. Zahvaljujući njemu, najpoznatija imena svjetske animacije pohodila su Čakovec. U isto vrijeme, čakovečko filmsko stvaralaštvo prepoznato je i nagrađivano na najpoznatijim svjetskim smotrama dječje animacije.

Austrougarski car dvaput 

u Čakovcu

Promidžbi određene sredine pridonose i slavne osobe koje su je posjetile. Tako neki dan gledam na TV-u da je 1972. godine Đakovo i tamošnju ergelu lipicanaca posjetila britanska kraljica Elizabeta II. Zapitah se, koja povijesna veličina zaslužuje da je se istakne kao najznačajnijeg gosta Čakovca i Međimurja? Prolistah povjesnice i zaključih da bi to mogao biti austrijski car i ugarsko-hrvatski kralj Franjo Josip I. On je ne jednom, već čak dva puta, kao malo koji hrvatski grad, posjetio Čakovec. Prvi put 1887., a drugi put 1896. Oba puta u srce Međimurja doputovao je vlakom, i to prugom za čiju je izgradnju on osobno odobrio koncesiju! Dolazio je nadgledati velike vojne manevre u okolici Čakovca. 

U to doba Čakovec je imao i neku vrst predsjedničke rezidencije, poput one danas aktualne u Visokoj ulici, u Zagrebu. Bio je to dvorac grofa Feštetića u Pribislavcu u kojem je za oba posjeta car Franjo Josip odsjeo! 

Naravno, bio je i gost grada Čakovca u kojem je svaki put vrlo srdačno dočekan. Poglavar tadašnje velesile Austro-Ugarske monarhije, Franc Jozef, kako su ga zvali, postao je carem kao osamnaestogodišnjak, a vladao je punih 68 godina, po čemu je jedan od najdugovječnijih vladara u povijesti. Nema podataka, a i malo je vjerojatno, da bi s njim u Čakovec došla i carica i kraljica Elizabeta, legendarna Sissi, koja je ubijena u atentatu 1898. godine, dakle, nedugo nakon posljednjeg posjeta Franje Josipa I. Čakovcu. 

Umjesto P.S.-a

Izgleda, nestaje još jedna tradicionalna grana privređivanja u Međimurju. Umjesto da ove godine obilježavaju okruglu, 110. obljetnicu početka industrijske izrade opeke i crijepa u ciglani u Šenkovcu, vlasnici tvrtke EKO Međimurje odlučili su ugasiti opekarsku proizvodnju! Podsjećam, Građevni kombinat Međimurje je 1973. godine potpuno automatizirao staru Morandinijevu ciglanu (na fotografiji), a zbog toga izgradio i magistralni plinovod od Varaždina do Šenkovca. Postala je jedna od najmodernijih tvornica opeke u Hrvatskoj te bila okosnica razvoja Kombinatovih djelatnosti. Njezini današnji vlasnici gase ju jer zbog krize u graditeljstvu ne ostvaruje profit! Kao da će kriza vječno potrajati.