PORCIJUNKULOVO DA, ALI ZRĆE U ČAKOVCU NE!

Saborski zastupnici na zasluženom su odmoru. Naradili se ljudi, pa dobili dva mjeseca pauze. Da ih se kojim slučajem bespotrebno ne uznemirava, moguće ih je pozvati tek ukoliko bude sazvano izvanredno zasjedanje Hrvatskog sabora. Tu je mogućnost, reda radi, spomenuo saborski predsjednik Ivan Leko, kako bi ublažio (neugodan) dojam javnosti o zaista predugom dvomjesečnom odmoru narodnih poslanika. Svima nam je znano što to znači izvanredno, pa zastupnici ne moraju brinuti. Ponajmanje jer je Leko rekao kako bi se neka međusjednica mogla dogoditi ukoliko to budu zahtijevali europski poslovi. Kao da će ona gospoda u Bruxellesu, molim vas lijepo, tako intenzivno raditi tijekom ljeta! Kako u našoj zemlji (još) nije proglašeno izvanredno stanje, to se zbog naših unutarnjih poslova niti ne spominje mogućnost izvanrednog zasjedanja. Kao da su svi problemi i teškoće također su na godišnjem.
Moguće je da se pokoji naš zastupnik naljuti na spominjanje dvomjesečnog odmora. Zacijelo će reći kako oni ne rade samo na plenarnim sjednicama. Najčešći im je izgovor kako djeluju u raznoraznim radnim tijelima Sabora. Točno, ali ni ta se radna tijela u tom periodu neće sastajati. Jedina potka ostaju im još kontakti s građanima. No, da će ih biti za ljetnih mjeseci, možeš si misliti. Za ta dva ljetna mjeseca zastupnici će primati punu saborsku plaću i smišljati – replike! Uostalom, to je najzastupljeniji oblik njihovog djelovanja u najvišem državnom zakonodavnom tijelu. Potvrđeno je to u izvješću o radu Sabora u ovom sazivu u kojem se od oko 5.000 njihovih javljanja za riječ najveći dio odnosio upravo na replike, zbog kojih, inače, javnost gaji sve manje simpatija za njih. Oni ne shvaćaju da smo siti njihovih mahom stranačkih prepucavanja koja su počesto ispod krčmarske razine.
Vukšić preoteo primat Lesaru
U svakoj sezoni proglašavaju se najaktivniji zastupnici u disciplini uključivanja mikrofona, kao, recimo, najefikasniji nogometni strijelci. Nekoliko je godina u samom vrhu bio međimurski zastupnik Dragutin Lesar. Sada ga je zamijenio njegov laburistički kolega, također naš čovjek, Branko Vukšić. Javio se za riječ čak 677 puta i zauzeo visoko drugo mjesto. Ispred njega samo je Zoran Vinković, član slavonskog HDSSB-a, sa 756 javljanja. Ostali međimurski zastupnici nisu se bogzna koliko oznojili. Nadica Jelaš, Dragutin Glavina i Mario Moharić u taboru su vladajuće koalicije i zna se što je njihov primarni posao. Znatno više od njih aktivna je Dragica Zgrebec, ali samo zato što je potpredsjednica Sabora, pa povremeno preuzima vođenje sjednica. Što se jedine naše oporbene zastupnice tiče, Sunčane Glavak, javlja se uglavnom napadačkim replikama usmjerenim ka suprotnom taboru, a u zaštitu svoga HDZ-a. Njezin šef Tomislav Karamarko u Saboru se za riječ javio čak četiri puta!
Ne mogu, a da se ponovo ne okrznem o sagu o „švicarcu“. U Vladi RH oštro opovrgavaju da su na polutajnom samitu s bankarima lamentirali o nepravomoćnoj presudi u korist udruge Franak. Opovrgavaju, ali istovremeno donose prijedlog Zakona o potrošačkom kreditiranju u koji ugrađuju ponešto od onog na što se u sudskom postupku ukazivalo, i sada se daje za pravo korisnicima kredita u švicarskim francima. Da bi bio uvjerljiv, da se nije s bankarima raspravljalo o za njih izgubljenoj parnici (u prvom stupnju), premijer Zoran Milanović naglasio je da se ovaj zakon priprema već mjesecima, i eto, sad je došao na red.
Banke ponovo
dobivaju
Kakve li slučajnosti i cinizma. Ovo drugo zbog toga što su se brojni zakoni donosili po hitnom postupku, a ovaj, koji bi mogao zaštititi, kako tvrde u samoj Vladi, oko 300.000 građana, i priprema se već mjesecima, sada je tek kao prijedlog na čekanju do jeseni. A da nema slučajnosti, nenamjerno je dao naslutiti ministar financija Slavko Linić. Naime, primjenom ovog zakona o kamatnim stopama kredita, ponajprije u „švicarcima“, banke bi, ne izgubile, kako one govore, već ne bi zaradile oko 500 milijuna kuna. U slučaju pravomoćnosti sudske odluke u drugom stupnju na tužbu udruge Franak, banke bi, prema nekim procjenama, ostale kraće za 5 do 10 milijardi kuna! Lukavo. Premda to nitko zasad još nije rekao, donošenjem Zakona o potrošačkom kreditiranju vjerojatno bi se umanjio, ako ne i potpuno izgubio, pravni osnov za nastavak sudskog spora udruge korisnika kredita u „švicarcima“ i osam banaka. U tom slučaju, ponovo bi banke bile veliki dobitnici jer ne bi trebale retrogradno vraćati bezobrazno visoko zaračunate kamate i povećane glavnice kredita.
Za kraj nešto lakša tema. Pred nama je Porcijunkulovo. Organizatori svjetovnog dijela slavlja uvjeravaju nas da će raznovrsnost i brojnost priredbi biti veća nego ikad do sada, što nas sve raduje. Na to je, prilikom predstavljanja programa, čakovečki gradonačelnik Stjepan Kovač dometnuo kako će ponovo biti onih koji će se žaliti na buku, a žele da grad ljeti oživi. Samo je dijelom u pravu. Ljudi se žale na preglasno bučenje predugo u noć. Glavnina posjetitelja razilazi se do ponoći, najkasnije oko jedan u noći, i to je za sve izdrživo tih dana, ali glazba trešti do dva, tri, pa i četiri ujutro. Kome i za koga? Zar zbog nekolicine šankera treba dopustiti remećenje noćnog mira većine građana? Čemu u te sitne sate ozvučenja do daske? Zar građani, primjerice, u višekatnicama u Vukovarskoj ili Zrinsko-frankopanskoj, moraju biti žrtve nekolicine pivopija ili gemištara na Trgu Republike, jer drugih tamo u to doba više nema? Porcijunkulovo da, ali Zrće u Čakovcu ne!

Umjesto P.S.-a

Nije bilo narodnjačkih i inih klubova, ni interneta. Televizori su bili rijetkost i na njima se nije moglo pratiti stotinjak i više programa, kao danas. Malo je toga tada bilo čime je u svoje slobodno vrijeme zaokupljena današnja mladež. Nekoć su mladi uživo sami organizirali svoje zabavne programe i znatno se više međusobno družili. U Međimurju su sedamdesetih godina prošlog stoljeća vrlo popularni bili Susreti mladih. Na njima je sudjelovala omladina iz škola, tvornica, ustanova i sela. Bilo je to nešto poput današnjih televizijskih talent-showa. Mladi su se natjecali u znanju, glumi, sviranju i pjevanju. Sustavom eliminacija, do završnice su dospijevali najbolji. Pobijediti na Susretima mladih bili su velika čast i ponos za sredinu iz koje su dolazili. Dvorane su uvijek bile pune gledatelja.