Potpredsjednici sabora Dragici Zgrebec također novi Audi Quatro?

„Slušaj, Branko, kakav ćeš ti auto naručiti?“… „Nemoj mene pitati, ja sam potpredsjednik i zna se što me ide. Pitaj Gordana.“… „Ja ću jedan srednje više klase, crni, s pogonom na sva četiri. Dizel. Je l’ tako, Željko?“… „Možda da uz to bude i automatik.“… „A ti, Predraže?“… „Ja sam bio vojnik, pa ću se povinovati kako odredi zapovjednik, gazda.“… „A što ćeš ti, Siniša?“… „Timski sam igrač, neću ja ništa lošije od vas ostalih. Znam da ste dobro odabrali. Samo nek je dosta jak i dobro opremljen.“… „Tihomire, jesi li ti suglasan s takvim izborom?“… „Dabome da jesam.“
Tako nekako mogao je izgledati izbor novih službenih automobila hrvatskih ministara. Ovo je, doduše, samo improvizacija jer u početku, kad je izbila afera, svi su se oni, pa i premijer Zoran Milanović, ograđivali da osobno nisu utjecali na odabir iznimno skupih audija A6 quatro. Po njima je ispalo da je netko anoniman, tamo u Državnom uredu za javnu nabavu, samoinicijativno određivao za koga će i kakve klase naručivati aute.
No, svima nam je jasno da su specifikacije vozila morale doći iz ministarstava. Problem je nastao kad je javnost doznala za nezasitnost i rastrošnost vlasnika novih vozila koja su naručena još pred godinu dana, a stigla krajem prošlog mjeseca. U tom nesnalaženju, najbahatiji je bio Željko Jovanović koji je na kritiku zbog preskupog audija novinarima odgovorio: „Zar hoćete da na posao dođem kočijom?“ Premda se ispričao zbog ove izjave, nije nimalo ublažio dojam da se ovom prilikom zaista pretjeralo. Premijer Milanović najprije nas je uvjeravao kako je cijena samih auta osjetno manja od spominjanih 650.000 kuna za komad jer su u tom iznosu i PDV-i, i kamate i troškovi leasinga i održavanja. To, naravno, nije nikakva utjeha jer će se za te automobile spomenuti iznos stvarno i platiti iz državnog proračuna. Uvidjevši i sam neuvjerljivost opravdavanja preskupe nabavke osobnih automobila, odlučio je da ih neće voziti ministri za koje su kupljeni, već će ih dati na korištenje MUP-u koji takve nije tražio! No, Zoran Milanović govorio je samo o automobilima za Vladu RH, a nabavljeni su i za dužnosnike Hrvatskog sabora. Tamo se nitko javno nije očitovao o nabavci, pa će biti zanimljivo pratiti neće li jednim od njih u Čakovec dolaziti potpredsjednica Sabora i naša zastupnica Dragica Zgrebec koja ima status štićene osobe, pa stoga i pravo na posebnu klasu službenog vozila?
Međimurci
poentirali s
autima
Javnost je, razumljivo, najviše bila zaokupljena s tih desetak preskupih audija, pa se gotovo prešutno prešlo preko činjenice da je ovom prilikom nabavljen ukupno čak 1.581 službeni automobil za MUP, sva ministarstva i državne agencije, za što je iz proračuna plaćeno 271 milijun kuna! I to u ovo krizno vrijeme.
Naravno, svi korisnici kupovinu opravdavaju svojim stvarnim potrebama. Začudo, nitko i nigdje u državi nije primijetio da je neka od službenih osoba do sada na posao dolazila biciklom ili pješke, da je gurala pokvareni automobil ili se, nedajbože, morala voziti tramvajem ili autobusom. Dakle, većina već ima službene automobile, ali novo je novo, pa zašto ne uzeti kad je država tako izdašna? Ali nisu izdašne jedinice lokalne samouprave i regionalne uprave. Tako su upravo ovih dana, zbog skromnosti u voznom parku, nasuprot državnoj rastrošnosti, na naslovnice i televizijske ekrane svojim primjerom izbili međimurski župan Matija Posavec i čakovečki gradonačelnik Stjepan Kovač te poentirali, čemu su Međimurci zapljeskali.
N. Martinčević ipak nezavisna
Što se politike tiče, Natalija Martinčević, zamjenica varaždinskog gradonačelnika, isključena je iz Hrvatske narodne stranke. Suviše je bila privržena također isključenom bivšem predsjedniku ove stranke Radimiru Čačiću. Tako su se, nažalost, obistinila moja predviđanja po okončanju slučaja Čačić da će gospođa Martinčević postati nezavisna saborska zastupnica. Doduše, pretpostavljao sam da će sama izaći iz HNS-a, a ne čekati da je izbace. Nema dvojbe da će zadržati zastupničko mjesto na koje je izabrana s liste čiji je nositelj bio upravo Radimir Čačić.
Ukoliko se on odluči za formiranje neke nove stranke, ona već u startu postaje parlamentarna jer je vrlo vjerojatno da će mu se pridružiti i Natalija Martinčević sa svojim saborskim mandatom. Iz HNS-a je isključen i čačićevac Zlatko Koračević. Kod njega čudi jedino doza naivnosti kad izjavljuje kako je vjerovao da je HNS demokratska stranka, a varaždinska županijska organizacija pri njegovom je isključenju postupila nedemokratski. U kojoj se to hrvatskoj političkoj stranci, imala ili ne u svom nazivu „demokratska“, dopušta neposluh spram stranačkog vodstva? Poučeni varaždinskim primjerom, i najprivrženiji Čačićevi pristaše u međimurskom HNS-u više glasno ne spominju svoga bivšeg šefa. Barem ne još neko vrijeme…
Završene su Zimske olimpijske igre u ruskom Sočiju koje sam, poput većine vas, pratio na HTV-u. Za oproštaj, ne mogu odoljeti a da ne osudim podcjenjivačke komentare Stjepana Baloga i Vikija Ivanovića na otvorenju igara. Nadmetali su se koji će posprdnije najaviti većinu, kako ih oni nazvaše, egzotičnih zemalja koje su došle uglavnom samo sudjelovati. Pritom nisu promislili, da nije Janice i Ivice Kostelića, i Hrvatska bi u zimskim sportovima odavno bila u rangu tih „egzotičnih“ zemalja. U tom krugu će, vjerojatno, i biti odsad, kad sa skijanjem prestane Ivica. Nisu hateveovi sportski komentatori svoju neumjerenost i samodopadnost iskazali samo u Sočiju. Dojam je da je to novinarski najlošija karika HTV-a.

Umjesto P.S.-a

Udruge antifašističkih boraca i antifašista diljem Hrvatske, pa tako i u Međimurju, skrbe o spomen-obilježjima iz Narodnooslobodilačke borbe. U Čakovcu zamalo da nema njihovog okupljanja a da se i dandanas ne osudi skrnavljenje nekih spomenika početkom devedesetih godina te nebriga oko njihovog održavanja. Tu su u pravu. No, nikad još nisu spomenuli da začetak skrnavljenja povijesnih spomenika, barem u Čakovcu, seže upravo u vrijeme u kojem su oni bili na vlasti, a njihov savez boraca jedan od najvažnijih čimbenika u društvu. Riječ je o spomen-ploči koja je 1971. godine postavljena na zidu ulazne kule u Starome gradu u povodu obilježavanja 300. obljetnice pogibije Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana na kojoj je ispisano geslo “Navik on živi ki zgine pošteno!”. Nekoliko godina kasnije, ploča je naprosto nestala. Skinuta je pod okriljem noći i sklonjena u muzejski depo! Zar se to moglo dogoditi bez znanja i naloga vlasti?