Poveznica između Milanovića, Mamića i Varošanca - Jašina

Koja bi to poveznica bila između aktualnog predsjednika Vlade RH Zorana Milanovića, izvršnog dopredsjednika zagrebačkog Dinama Zdravka Mamića i, recimo, nekad najpoznatijeg međimurskog nogometnog suca Augusta Varošanca - Jašina? Njih, naoko, ništa ne povezuje, ali poveznice ipak ima. To su uvrede i vrijeđanja na javnim mjestima. U Kninu nedavno neki su Milanovića častili epitetom „majmune“, Mamić je već dugo „cigan“, a teško mi se sjetiti kakve su sve pogrdne riječi tzv. navijači dobacivali Jašinu kad je dosudio nešto što se njima nije sviđalo. Da se razumijemo, u ovom slučaju uopće nije bitno je li netko zadovoljan njihovim vođenjem vlade, nogometnog kluba ili suđenjem nogometnih utakmica. Važno je kako se i gdje na to reagira, i to je ono na što se kanim osvrnuti.
Svjestan sam da se neki sa mnom neće složiti, kao što sam uvjeren da mnogi razmišljaju kao i ja. Jasno je da predsjednik Vlade RH, kako god se zvao, nije „sveta krava“, pa da bude zaštićen od javne kritike. No, kao i svaka druga osoba, kao svaki građanin, ne smije biti izložen javnom vrijeđanju. Pritom ne mislim na fućkanje, već na izvikivanje uvredljivih izraza. Slično je i s Mamićem. Neka se BBB-i ne slažu s njegovim vođenjem Dinama, ali javno skandiranje „Mamiću cigane, odlazi iz svetinje!“, grozno je. Posebice sada, kad je Dinamu krenulo. Europska nogometna federacija, koja je zbog toga na posljednjoj utakmici u Maksimiru ispraznila tribinu Istok, promašila je s kvalifikacijom prekršaja. Nije to rasizam, kako navodi UEFA, to je naprosto idiotizam, vulgarizam. Takvih idiota ima i na drugim terenima, pa kad spomenuh Varošanca, on služi samo kao simbol svih sudaca, ne samo nogometnih, koji su izloženi grubim vrijeđanjima i psovkama. To najbolje znate vi koji subotama ili nedjeljama pohodite naše nogometne terene. Ako ni zbog čega drugog, a ono već samo zbog toga brojni, normalni ljudi ne dolaze na utakmice, a ponajmanje ne sa svojom djecom.
Što je, dakle, pjesnik htio reći? Iskazivanje zadovoljstva ili nezadovoljstva određenom osobom, njezinim djelima ili nedjelima, riječima ili izgledom, ne može biti opravdanje za primitivizam i prostačko ponašanje. U uljuđenom svijetu, kakvim i sebe držimo, tome nema mjesta. Neka se svatko ponaosob pokuša staviti u položaj ljudi koje javno psuju i vrijeđaju. Uostalom, ako vam netko zbog bilo čega nije po volji, što dolazite tamo gdje je on? Ali nije u tome fora. To su mahom tipovi koji se jedino na taj način iživljavaju i prazne svoje osobne frustracije. Neka im je, ali zar zbog njih trebaju ispaštati svi ostali koji se s njima ne slažu?
Ucjena umjesto pregovora
Protekle dane ponovo obilježavaju prosvjedi seljaka. Posljednji put kad su izvezli traktore na ceste, morali su paliti vatre zbog hladnoće, sada su ih morali hladiti zbog vrućine. Vremenski uvjeti potpuno različiti, ali zahtjevi isti. Kao uostalom i lideri tih „spontanih“ prosvjeda: Pokrovac, Laslo, Mlinarić, Brlošić… Cjenkaju se, pa sada zahtijevaju nekih 500 milijuna kuna navodno manje isplaćenih poticaja. Kao da su to plaće koje su zarađene, a neisplaćene. Navodno, pristaju na pregovore s ministrom poljoprivrede Tihomirom Jakovinom, ali će biti zadovoljni jedino ako se prihvate njihovi zahtjevi.
To, onda, nisu pregovori, već ucjena. Začuđuje izjava ministra Jakovine koji kaže - sve što smo obećali, isplatili smo. Zar se i nadalje iz državne blagajne isplaćuju obećanja? Čija i kome? Seljaci očigledno nisu svjesni da im ovaj put sugovornik nije njihov dobri ministar Petar Čobanković koji im je u svemu udovoljavao, pa što košta - nek košta, netko će već platiti. Ne odlučuje izravno ni Jakovina, iako je to njegov resor, već čuvar državne blagajne Slavko Linić koji će teško odriješiti kesu jer u njoj sada novaca naprosto nema.
Za koga glasati?
Možda će se nešto skupiti po završetku turističke sezone, bude li uspješnija nego lani. Tomu bi neizravno velik doprinos mogao dati upravo ministar financija Slavko Linić i Porezna uprava. U resornom Ministarstvu turizma nevoljko priznaju da je uvođenje fiskalnih blagajna značajno povećalo prihode koji se ove godine evidentiraju u ugostiteljstvu i uslugama smještaja. Svakodnevno smo svjedoci da se radi o nekoliko puta, a ne nekoliko postotaka većem prometu u kafićima, restoranima i sličnim objektima. To znači da se ranije naveliko prikrivalo prihode i utajivalo poreze. Pojedinci su se bogatili, a država siromašila. Zar onda još nekoga čudi strahovit otpor koji se u raznim djelatnostima pruža fiskalizaciji, odnosno uvođenju reda?
Narod nije glup, zna razlikovati što je dobro, a što loše, pa većinom podržava mjere koje su, istina, restriktivne, ali u konačnici vode ka uspostavi reda i discipline. Zbog toga mene ne začuđuje da ministar Linić u anketama ispitivanja javnog mnijenja dobiva sve veću podršku. Zabrinjava nešto drugo.
U tim anketama, koje se provode na vjerodostojnim uzorcima, najnepopularnije osobe u političkom životu Hrvatske su predsjednici dviju najvećih političkih partija. Uvjerljivo vodi Tomislav Karamarko iz HDZ-a, a sve mu se više približava Zoran Milanović iz SDP-a. Kako su oni oličenje svojih stranaka, za koga onda glasati na izborima kad do njih dođe? Zar za nepopularne?

Umjesto P.S.-a

Građevinske dizalice sinonim su za izgradnju i razvoj. Sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća bilo ih je posvuda u našem kraju. Tada je izgrađen najveći broj poslijeratnih velikih objekata u Međimurju, među kojima i dvije dravske hidroelektrane, kao i brojne hale proizvodnih poduzeća, najviše u Čakovcu. No, sve je to za nama. U novije doba, dizalica postaje rijetkost, kao uostalom i nove graditeljske investicije, posebice tvornice koje bi zapošljavale naše ljude. Dizalice, i ono malo kad ih ima, pokazuju i smjer kojim se kroči u određenoj sredini. Tako je, primjerice, posljednja velika investicija u Prelogu bila u proizvodnju obuće Paul Green, a u Čakovcu u novi šoping centar Supernova!