PREDSJEDNIK IVO JOSIPOVIĆ MJESTO SVOG PREBIVALIŠTA SELI U MEĐIMURJE?

Poplave su obilježile mjesec rujan. Njima je bilo zahvaćeno petnaest hrvatskih županija, pa i Međimurska. Bilo je i kod nas plavljenja, stradala su i poneka kućanstva, ali ono najgore je izbjegnuto zahvaljujući pravodobnom i požrtvovnom djelovanju svih kojima je to zadaća, ali i samim građanima koji su nesebično pomagali. Premda nas oplakuju dvije rijeke, a presijecaju brojni potoci i potočići, sustav obrane od poplava, u čiju se izgradnju godinama ulagalo, izdržao je rekordne dotoke vode s neba i u koritima rijeka. U Međimurju je sustav učinkovit. Takav bi trebao biti u cijeloj zemlji. No, vlast i mjerodavne institucije reagiraju tek kada dođe do kataklizme.  S druge strane, ne znaju kako pokrenuti investicije. Ko pijan plota drže se nekoliko megalomanskih  projekata, poput Plomina C ili kanala Sava - Dunav koji, ako do realizacije ikad i  dođe, neće pokrenuti Hrvatsku. 

Nasuprot tome, sam po sebi nudi se, bolje rečeno, nameće, golem posao na uređivanju i izgradnji objekata za zaštitu od poplava koje svaki put uzrokuju ogromne štete. Da se tome pristupi cjelovito i sustavno u cijeloj zemlji, bilo bi posvuda posla za jedno desetljeće, ako ne i više, i to milijardskih vrijednosti. Ovako, ponovo ćemo čekati novi val poplava, pa će se potom sanirati samo najugroženija mjesta. Kampanjski, kao uostalom i sve drugo.

U  svezi  ovih poplava, i jedno zanimljivo zapažanje. Upozorio me prijatelj da pažljivije gledam snimke s poplavljenih područja na raznim lokacijama u Hrvatskoj. I gle, posvuda su vreće za zečje nasipe tek do trećine ili četvrtine bile ispunjene pijeskom, pa su ih ljudi dodavali jedni drugima s jednom rukom, poput pinkleca. Ličile su na vrećice s placa. Samo u Međimurju one su bile napunjene do vrha, pa su se poput vreća cementa morale nositi s obje ruke!

Bio ovih dana kod nas i predsjednik Republike Ivo Josipović. Kažu neki zlobnici da Predsjednik  mijenja mjesto prebivališta te da će uskoro postati naš sugrađanin. Zaključuju to po sve brojnijim njegovim dolascima u kraj između dviju rijeka. Navodno je u proteklih šest mjeseci čak osam puta bio u Međimurju. Kako se ne bavim statistikom, moram im vjerovati. Ako je tako, a pohodio nas je često i ranije, ostat će zapamćen kao predsjednik s najviše posjeta. Nekako se udomaćio kod nas. Istina, učestalo je ovamo dolazio i njegov prethodnik Stjepan Mesić, ali za svoja dva mandata ni izbliza koliko Josipović u ovom jednom. Usporedbe radi, prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman u Međimurju je službeno bio dva puta, a primjerice, Josip Broz Tito, za punih 35 godina šefovanja Jugoslavijom, svega tri puta!

Nije bitno koliko, već što je rečeno

Broj dolazaka Ive Josipovića precizno je bilježio Darko Horvat, predsjednik županijskog HDZ-a. Nije on protiv dolazaka Josipovića, već ga zabrinjava što sve to bilježe TV kamere, a to nikako ne ide u prilog hadezeovom kandidatu za predsjednika Republike Kolindi Grabar Kitarović. To je izravno rekla Sunčana Glavak koja je zbrajala sekunde pojavljivanja Ive i Kolinde u programima HTV-a. Velika je minutaža  u korist Josipovića. Zasad je to i normalno jer on je ipak aktualni predsjednik, a k tome vrlo živahan i pokretan, pa ga kamere uporno prate. To je, kažu na HTV-u, uobičajen protokol medijskog  praćenja šefa države. Ima i pretjerivanja, čemu pridonose novinari sami i njihove redakcije. Iskorištavaju  susretljivost Ive Josipovića, pa ga - nevezano za svrhu posjeta, pitaju sve i svašta, on im ljubazno odgovora, a oni to objavljuju. Zašto bi ga inače pitali i imali uključene kamere? Smatram da predsjednik ne mora biti poklopac baš svakom loncu, no, takvo podilazno je naše novinarstvo. Tako, dođe on, recimo, u posjet tvornici lijekova, a novinari ga pitaju da komentira cijene jabuka, najavljeni porez na nekretnine ili jednospolne brakove! Rječit, kakav je, on odgovara, ponekad ništa i ne kaže, ali mediji sve to objavljuju. Kad je tako, zašto da predsjednik ne koristi to za svoju osobnu promociju? Inače, da sam na HDZ-ovom mjestu, ne bih brojio sekunde na televiziji ili retke u novinama. Za mene, a vjerujem i većinu ljudi, znatno je važnije što je tko rekao, a ne koliko je dugo slikan. E, tu će već biti problema s našim predsjedničkim kandidatima.

Drava se ulijeva u Muru!

Kad već spomenuh Hrvatsku televiziju i njezin informativni program, ne mogu, a da se ne izjadam. Moguće je to profesionalna deformacija, ali vjerujem da ste i vi to primijetili, pa tražim supatnike. O čemu je riječ? U dnevnicima urednici najavljuju svoje reportere na terenu. Najviše je toga bilo upravo za proteklih poplava. Najavljuje tako Sanja Mikleušević Pavić našu Anamariju Horvat Šantl s poprišta poplava na rijeci Muri, pa u studiju čita s blesimetra: „U Murskom Središću dotječe vodeni val iz Slovenije. Mura nezaustavljivo raste. Kakvo je sada stanje? Vatrogasci su postavili nasipe da se rijeka ne izlije u središte grada.“ 

Kad je već sve izrecitirala, što da sada kaže Anamarija, osim: „Tako je“, pa ponovi ono što smo već čuli te stavi krušku pred usta nekom od sugovornika. Ako voditelji, a Sanja Mikleušević Pavić nije iznimka, kažu sve što je bitno, zašto uopće šalju novinare na teren? Dovoljan je samo kamerman radi slike. A i novinari, kad idu na poprište nekog događanja, trebali bi barem znati gdje se to nalaze, odakle izvještavaju? Tada se ne bi dogodilo, kao što je bio slučaj s poplavama u Međimurju, da novinarka (nije naša Anamarija) kaže u eter da je u Goričanu u kojem se Drava ulijeva u rijeku Muru!

Umjesto P.S.-a

Svi suosjećaju sa stradalnicima, koji su žrtve bilo koje vrste nesreća ili nepogoda, a u posljednje vrijeme najčešće poplava. No, najteže je onima koji su nedaćama izravno zahvaćeni. Tako je bilo i mojoj obitelji sredinom ožujka davne 1963. godine. Iz albuma sam preslikao obiteljsku kuću na Šetalištu Vladimira Nazora koja je bila okružena vodom visine jednoga metra! Trajalo je to tri dana. Mojom ulicom moglo se prometovati jedino čamcima. Bila je to u novijoj povijesti najveća poplava u Čakovcu. Srećom i posljednja takvih katastrofalnih razmjera. Bio je poplavljen velik dio grada sjeverozapadno od Novakove ulice i željezničke pruge. Pod vodom su bila i brojna poduzeća, a najviše je stradala Međimurska trikotaža. Nakon ove poplave, izgrađene su retencije i lateralni kanali, čime su Čakovec i prigradska naselja trajno zaštićeni od plavljenja većih razmjera.