Preuranjeni ceremonijal u Goričanu u službi izbora

U Međimurju, moglo bi se reći, proteklih desetak dana izborne promidžbe proteklo je relativno skromno, vjerojatno zbog recesije i izostanka obilnijih donacija, ali i poprilično miroljubivo. Nije bilo neke posebne žustrine niti previše buke. Čak su izostale i međusobne uvrede kandidata, kao i iznošenje prljavog veša, čega je uoči nekih prethodnih izbora bilo na pretek. Bilo je toga najčešće na masovnim skupovima na kojima su se pojavljivala čelništva političkih stranaka, pa su tada njihovi trabanti s govornice, ulizujući im se, sipali drvlje i kamenje po suparnicima. Za ove lokalne izbore, srećom, shvatila je većina kandidata da je takav pristup kontraproduktivan. Narodu političari ionako nisu baš pri srcu, a klevetanjem i međusobnim blaćenjem postaju još više omraženi.
Bili smo ovaj put lišeni i uobičajenog predizbornog folklora u obliku polaganja kamena-temeljaca, čime su obilovali prijašnji izbori, a najčešće u režiji HDZ-a dok je bio na vlasti na državnoj razini. Upravo pred izbore donosili nam ministri mjenice, često bez pokrića, za raznorazne objekte i projekte. Srećom, Međimurci na to nisu nasjedali poput nekih drugih. Prisjetili su se, primjerice, temeljaca za Pelješki most, koji su polagani nekoliko puta, te za Podravski ipsilon, od kojeg još ni kilometra na vidiku.
Rekoh, takvog folklora u ovoj kampanji kod nas nije bilo. Kako i bi kad aktualna vlast u ovoj besparici nema ni za tekuće potrebe, a kamoli za neka ozbiljnija ulaganja, a i siromašna je u viziji razvoja. Ipak, bila je jedna iznimka, ali bolje bi bilo da nije. Tako je u Goričanu svečano, a kako drukčije, položen kamen-temeljac za novu školsku sportsku dvoranu. Uz župana Ivicu Perhoča, bez kravate, lopate se, u skupom ancugu i s kravatom, dohvatio i ministar znanosti, obrazovanja i sporta Željko Jovanović. Mnoštvo okupljenih zapljeskalo je jer u Goričanu već dugo iščekuju tu dvoranu. No, unatoč betonom zalivenom metalnom tuljcu sa zapisanim nadnevkom početka radova, još će se načekati do njenog dovršenja. Zbog toga, mislim, ova fešta nije ni trebala.
Polaganje
temeljaca baštinili iz socijalizma
Prije svega, normalno bi bilo da se svečano označava završetak nekakvih radova. Tada nema muljanja niti obmanjivanja. Uzgred, slavljenje polaganja temeljaca baštinili smo iz socijalizma. Tada nije bilo značajnijeg datuma ili praznika, a da se nisu počeli betonirati nekakvi temelji, kako bi se narodu pokazalo da se radi i dobro živi. Nerijetko je dugo, dugo ostalo samo na tome. Slično bi moglo biti i u ovom gorčenskom slučaju.
Naime, i sami esdepeovi dužnosnici, koji su bili glavni akteri, reklli su da novaca ima samo za temelje i podnu ploču! Radi se o nekih 700 tisuća kuna, od čega je najveći dio općinskog novca. Za dvoranu treba pronaći još desetak milijuna kuna. Naravno, izgradnja će se nastaviti tek kad se osigura taj novac. Polaganje kamena-temeljca upravo sada obrazložili su time da za nekoliko dana istječe važenje građevinske dozvole koju su ishodili prije četiri godine. Toliko im je, eto, vremena trebalo da skupe tek za temelje! Kada će, i odakle, glavnina novca, vjerojatno samo Bog zna, kako bi to rekao ministar Branko Grčić. Već samo zbog toga u Goričanu nije trebao ovakav ceremonijal. Mogli su i bez njega radnici Međimurje graditeljstva započeti radove na temeljima, a nek bandisti zaigraju kad jednom dvorana bude pod krovom. Ovako, umjesto kritike dužnosnicima što se izgradnja ovako dugo odlaže, polaganjem temeljca iznuđen je pljesak.
Tko zna, možda će ih zbog toga pošpotati njihov stranački šef Zoran Milanović, dakako, bude li dosljedan. Osobno često izjavljuje da nema nikakvih polaganja kamena-temeljaca niti obilježavanja početka radova dok za određeni projekt nije u potpunosti zatvorena financijska konstrukcija, dakle, osiguran sav novac. U Goričanu toga nema.
Karamarko iz Preloga priziva prijevremene
izbore
Pohodio je prošli tjedan naš kraj i predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko kako bi podržao kandidate iz svoje stranke. Došao je u Prelog poručiti Zoranu Milanoviću i njegovoj Kukuriku koaliciji da će zatražiti prijevremene parlamentarne izbore. I to tek nakon 1. srpnja, nakon što Hrvatska i službeno postane 28. članica Europske unije. Ne znam kako su okupljeni u Prelogu na to reagirali, ali u provedenim anketama o javnom mnijenju većina ispitanika nije za takvo što. Ne zato što misle da je sadašnja vlast dobra, već zato što ne vide koja bi to nova vlast mogla biti bolja. K tome, Karamarko je svjestan da o održavanju izbora odlučuje Hrvatski sabor te da sadašnja većina ni u snu neće glasati za skraćivanje svoga mandata. Isto tako je, zacijelo, i Dragutin Lesar svjestan da ta ista većina neće podržati njegov prijedlog o smanjenju dužnosničkih, dakle i svojih plaća za 21 posto, pa ipak ga javno nudi. Tako je to u našoj politici. Nudi se svašta, ponajviše u predizborno vrijeme, a onda slijedi dugi, dugi muk do novih izbora.
Razumijemo mi sve to, i strpljivo podnosimo. Što se tiče ovih lokalnih izbora, valja nam sačekati nedjelju, pa će se saznati tko je i u kolikoj mjeri uspio uvjeriti birače da su upravo on ili njegova lista najbolje rješenje za konkretnu općinu, grad ili županiju. Neki će morati i u drugi krug, pa će dodatno komunicirati s biračima da izaberu upravo njih. Tu se već može očekivati nešto žešća kampanja jer će se sučeljavati samo po dva kandidata, a borbe prsa o prsa s poznatim suparnikom znaju biti vrlo žestoke.

Umjesto P.S.-a

Dugo poznajem Đuru Horvata, još iz naših mladih dana, kada smo ga jednostavno zvali Đon. Kao čovjek, nije se u biti promijenio. Ostao je spontan, druželjubiv i veseo. Kao poslovni čovjek, odgovoran je i inovativan, s vizijom. Dokazuje da se puno može ako se zna i hoće. Njegov Tehnix u Donjem Kraljevcu, koji kao obiteljsku tvrtku vodi sa sinovima Željkom i Dubravkom, uzor je tzv. greenfield investicija za kojima toliko vapimo i pritom mislimo samo na strance. Naš, međimurski Đuro doslovno je ni iz čega na ledini stvorio proizvodnju za zaštitu okoliša koju prodaje svijetu, zaposlio stotine radnika koje uredno plaća. Ne prolazi to nezapaženo, pa ima domaćih i inozemnih priznanja kakva bi poželio i najtrofejniji olimpijac. Ne posustaje, unatoč godinama. Ovih dana navršio je sedamdesetu. Proslavio je to i sa svojim prijateljima rotarijancima u svom kraljevečkom Kralju.