PRIPADATI KRDU NE ZNAČI I BITI U PRAVU

Svašta je izvjesni Željko Sršan Campi namrčio o mojoj malenkosti, braniteljima, politici, političarima... S obzirom na razinu, kulturu, pismenost, svjetonazor, neznanje i lakoću laganja, jalov je posao njemu odgovorati. Pišem, kao i dosadašnjih četrdesetak godina, da bih subjektivnim stajalištima potaknuo javnost na razmišljanje. Željko Sršan Campi (u daljnjem tekstu ŽSC) pokušava među čitateljima Međimurja ostaviti dojam da o mojoj malenkosti nešto zna, pokušava me „razotkriti“, a, zapravo, laže od prve do posljednje rečenice. Prva laž je da se skrivam iza imuniteta saborskog zastupnika. Pišem, nedorasli polemičaru, britke tekstove gotovo četrdesetak godina. I to u najtiražnijim, najvažnijim i najuvaženijim hrvatskim medijima koje sam imao prilike i uređivati. Imunitet nisam uživao 37 godina, a neću ga uživati ni nakon saborskog mandata. Sva ta desetljeća nisam zaradio niti jednu jedinu tužbu iako nikad nisam pisao ili govorio u rukavicama, pa ni kad sam krajem osamdesetih u Večernjaku pisao o jugoslavenskim generalima pučistima. Devedesetih sam raskrinkavao privatizacijsku pljačku, a u Sanaderovoj eri upirao prstom u kriminal i korupciju. I zbog toga ostajao bez posla. Dakle, nisam se priklanjao, nisam i neću pripadati (kao što kaže Chomsky) krdu, ma kakve god krdo nudilo privilegije.

Laž do laži

Nisam se skrivao nikad ni iza koga, a kamoli danas, u zrelim godinama, iza slabašnoga imuniteta. Ne skrivam se, uostalom, niti u Saboru. Govorim glasno i jasno. Ne zna, naravno, ŽSC što je vrijeđanje, što analiza, što kritika, a što napad na osobnost. Bez argumenata i u nemoći, ŽSC, kao i premijer Zoran Milanović, pokušava polemiku o našem javnom poslu svesti na osobnu razinu. Druga laž je ona o plaći. Nemam, naravno, plaću u iznosu dvadesetak braniteljskih mirovina. Ili vam matematika ide slabo, ili svjesno želite obmanuti javnost. Želite javnost nahuškati na moju malenkost. Ali nisam se počeo baviti politikom da bih se obogatio. Svoju sam egzistenciju osigurao prije, krvavim radom, s i po četiri posla odjednom, i nikad - do ulaska u Sabor - na državnim jaslama. A i sada, kada dobivam plaću iz državnog proračuna, nastojim je doista i zaraditi. Ali, naravno, ŽSC-u i njemu sličnima ne smetaju oni koji primaju čak i veću plaću, s više dodataka, a ništa ne rade, smetaju im oni koji se od njih svjetonazorski i intelektualno razlikuju. U svom huškačkom tekstu ŽSC dokazuje da ne razlikuje činjenice od mišljenja, fakte od stava. Stavove pretvara u činjenice i proglašava ih lažima. Pokušava manipulirati, ali mu to baš i ne polazi od ruke. Pali to samo kod onih na čiju su mržnju upozorili i strani diplomati u Zagrebu.

Nemam 

povlastica

Nova laž ŽSC-a je da uz plaću trošim državnu lovu u raznim odborima te na stotinu drugih povlastica. Osim plaće koja je javna, ne dobivam od države niti jednu drugu naknadu. Nemam niti jednu drugu povlasticu. Osim ako povlasticom ne smatrate promatranje izbora u Turkmenistanu, Ukrajini, Azerbajdžanu ili SAD-u... Nemam službeni mobitel. Ne plaćaju mi se putni troškovi, tzv. cipelarina, nemam dopunsko zdravstveno, a plaća mi je, kao i svim drugim zastupnicima (pa i onima koji ništa ne rade), u hrvatskim okvirima - visoka. Ali niža od one koju sam imao, s mnogim drugim prinadležnostima, kao glavni urednik. Laže ŽSC da sam ikad obezvređivao Domovinski rat. Gdje su mu činjenice za tu tvrdnju?! Nema ih. Kritiku Splitske rive, lanjske manipulacije u Vukovaru ili posljednjih događanja u Savskoj pokušava okarakterizirati kao napad na Domovinski rat. Čista podvala. 

U slobodnom, demokratskom društvu ne smije biti nedodirljivih. Čak i papa Franjo dopušta kritiku Crkve, naročito dogmi koje štete i Crkvi i vjeri. Kada me devedesetih prvi predsjednik Franjo Tuđman (dva puta) odlikovao, dotrčali su na Pantovčak „demokrati i jalnuši“ poput ŽSC-a i tražili (naravno, ne od Tuđmana - jer do Tuđmana nisu mogli doći - već od njegovih savjetnika) da se vrhovnom komandantu šapne kako ne zaslužujem kolajnu, barem ne onu koja se daje za naročite zasluge u radu (Spomenicu Domovinskog rata mi nisu, naravno, mogli uskratiti).

Tužakali me 

Tuđmanu

I - svjedoči prvi ministar kulture i Tuđmanov savjetnik Zlatko Vitez - prišapnuli su mu. Što je na to Tuđman rekao: „A vi biste demokratsko društvo bez da nas itko kritizira?!“ Kada je Zlatko Vitez u Čakovcu promovirao moju knjigu, Međimurci su ga tužili Tuđmanu da pohvalno govori o kritičaru vlasti, a vlast je tada bio, prije svega - Tuđman. Dakle, u ime hrvatstva i „demokracije“, zadrigli jednoumnici bi zabranjivali, skraćivali za glavu, smjenjivali, bacali na ulicu. Događale su se slične stvari i za Sanadera. Događaju se, nažalost, i danas. ŽSC insinuira - oboružan netrpeljivošću i lažima - da spadam među one koji pljuju hrabre kako bi sakrili vlastiti kukavičluk. Baš je našao oltar na kojem će se moliti. Podmeće i kleveće da sam Sinišu Glavaševića slušao po zagrebačkim podrumima, a on i ostali branitelji po rovovima. E, pa, ŽSC-u, slušao sam ga i u Sunji i u Slavoniji. Kasnije ga, u Lici i Dalmaciji nisam mogao slušati jer ga više nije bilo. Bio sam u vrijeme Domovinskog rata na mnogim bojištima kao član vodstva CAF-a. Da pojasnim ŽSC-u - organizirao sam s grupom umjetnika, a među njima su bili prva glumačka, slikarska, spisateljska, plesna i glazbena imena, gostovanja na ratištima. Opskrbljivao Sunju hranom (Nedelišćanci su za Božić 1991. ispekli pun kombi kolača za sunjske borce, a školarci su među kolače stavljali svoja pisma i crteže), uniformama i...

Opet su u igri 

osobeni znaci

Naravno, nemam namjeru opravdavati se insinuatorima poput ŽSC-a, ali sve ovo pišem kako laž - ponovljena nekoliko puta - ne bi postala istina. Uostalom, za zbivanja u Sunji bio sam i svjedok u haaškom procesu Slobodanu Praljku... Ali, ima li smisla o tome govoriti ljudima koji ništa ne znaju, a sude?! Na temelju laži i mržnje. Laž je, naravno, da sam ja uopće i pisao o mirovinama hrvatskih branitelja, a kamoli da sam spominjao neke cifre. Laž je, naravno, da sam 90-ih bio direktor tvrtke koja državi nije plaćala poreze. Devedesetih sam radio (sveukupno 23 godine) u Večernjaku. Imao sam i svoj d.o.o. koji nikad nije ostao dužan ni lipe poreza. Čemu ta laž?! 

Nikad nisam bio predsjednički kandidat, pa tako nisam mogao dobiti 0,0 posto glasova. Jeste li svjesni, ŽSC, koliko lažete?! Naravno, iznjeli ste laž i o glasovima na zagrebačkim izborima na koje sam ponosan jer sam uz gospodina Ferdeljia jedini imao program. I želio sam, i uspio (bez obzira što je protiv mene radio čitav vrh bivše stranke), pomoći listi Hrvatskih laburista, bez gradonačelničkih ambicija. Napisali ste, ŽSC, tekst pun laži, a - kojeg li bezobrazluka - moje stavove pokušavate pretvoriti u činjenice s kojima se, naravno, ne slažete, pa ih proglašavate lažima!? Niti jedna jedina činjenica u vašemu tekstuljku o mojoj malenkosti nije istinita, a prodavali biste maglu o moralu, vrijednostima, istini... Da, iza vas stoji, ŽSC, sedam udruga, a iza mene samo moja savjest i istina. Ponovo je aktualna pjesma velikog Arsena Dedića Tko stoji iza mene: Tko stoji iza mene/U ovom strašnom vremenu?/Iza jednih je nacija,/A iza drugih žene,/Jer snaga je u plemenu./Tko stoji iza mene/U ovim dobrim danima,/Danima za šovene?/Iza jednih je mafija,/Kad najgore je samima./Iza njih njihovi, iza naših naši,/To u istom času raduje i plaši,/Drže se jarani,/drže se zemljaci,/Opet su u igri osobeni znaci.../A tko stoji iza mene/

I tko će takvom pomoći?/Kad se okrenem nikog/Osim duge sjene/Na cesti poslije ponoći...

Naravno, ne postoji niti jedan jedini razlog za smjenu Predraga Freda Matića, časnog čovjeka i branitelja, odličnog ministra koji s pravom štiti svog pomoćnika Glavaševića od progona za „verbalni delikt“ (koji, naravno, nije počinio). Zamislite kako bi se proveo onaj tko bi se usudio - izvan zaštite braniteljskih udruga - napasti sina palog heroja kao što su napali Bojana Glavaševića?! Ovo što se radi Matiću i Glavaševiću jest hajka, a tom se hajkom, zanimljivo, ne narušava ugled Domovinskog rata. I među braniteljima postoje jednaki i jednakiji, zaštićeni i nezaštićeni. ŽSC, poštujem to što ste dali u Domovinskom ratu, cijenim vašu i žrtvu svakog hrvatskog branitelja, klanjam se svim uznicima srbijanskih logora, ali se gnušam svega što ste napisali.  Zato što ste podmetali i lagali. A kad kažem da lažete, a dokazivo lažete, valjda time ne obezvređujem Domovinski rat za kojeg se nisam skrivao u podrumu (osim kad je u Slavonskom Brodu pala zadnja „prasica“ i kad me general Crnjac natjerao u sklonište). Ali vas istina ionako ne zanima. Vi ionako ne želite znati jer iza vas su vaši(h sedam udruga) koji vas podržavaju. Što će vam onda istina.

P.S. Nastavit ću s istom tematikom, ali drugim protagonistom. Točnije - protagonisticom, gospođom Kolindom Grabar Kitarović koja u pomanjkanju ideja dolijeva ulje na braniteljsko-generalsku vatru (otud spona HDZ-a i prosvjeda, ne mora ona biti potpisana, uglavljena). Kaže gospođa Grabar Kitarović da će - kad postane predsjednica (a neće postati) - rehabilitirati i vratiti dostojanstvo generalima koje je dvijetisućite umirovio predsjednik Stjepan Mesić. S pravom. Zato što ne postoji niti jedna demokratska zemlja, ponavjam - niti jedna, u kojoj bi se aktivni generali bavili politikom. A pamfletom protiv Račanove i Mesićeve vlasti generali su se upleli u dnevno politiziranje. Kada se i generali mogu baviti politikom? Kada skinu uniformu. Mesić im je u tomu pomogao i danas su gotovo svi uz HDZ. Kao što su i bili. A zašto raste iz dana u dan popularnost dr. Milana Kujundžića (koji zbog glasačke mašinerije neće dobiti više glasova od HDZ-ove kandidatkinje)? Zato što je sto puta uvjerljiviji predstavnik desnice od gospođe koja čuva rezervni položaj u NATO-u (i o tome je svjesno nastojala obmanuti javnost). Zna se.