PROGLAŠENJE MILANA BANDIĆA POČASNIKOM ZRINSKE GARDE U REMETINCU?

Međimurje u posljednje vrijeme postaje kultnim političkim prošteništem. Ovamo sve češće hodočaste stranački lideri, njihovi najbliži suradnici, predsjednički kandidati. Moguće je da su napokon uvidjeli da se ovdje, bez obzira na veličinu izborne baze, treba dobro pomučiti ili umiliti, da se iskamči koji birački glas više za sebe. Tko zna, možda će jednom baš Međimurje steći imidž američke države Ohio koja nije najveća u Sjedinjenim Državama Amerike, ali pobjeda na tamošnjim izborima naznačuje tko će biti predsjednik SAD-a. Aktualni hrvatski predsjednik Ivo Josipović to je već skužio, pa zamalo da zbog učestalosti dolazaka k nama preko Drave nije stekao uvjete za međimursko državljanstvo. Iako predsjednička kampanja službeno još nije započela, ali je neslužbeno u punom tijeku, dolepršala je u Međimurje i gospođa Kolinda Grabar Kitarović. Tada još nije bilo obznanjeno da je kandidatkinja za hrvatskog predsjednika, odnosno, predsjednicu, još uvijek na platnom spisku NATO-a. Kaže, na neplaćenom je dopustu, ali svog poslodavca (NATO) još uvijek nije napustila. Govori kako se ne priklanja ni lijevima, ni desnima, već želi biti predsjednica svih građana. To izgovara, a iza nje veliki baner s logotipom HDZ-a!

Predsjednik te stranke Tomislav Karamarko također je za odredište jednog od svojih brojnih putovanja odabrao Međimurje. Našlo se napokon i ono kao postaja na njegovom putu dugom 140.000 kilometara, koliko reče da je proputovao sređujući stanje u HDZ-u, pa stoga nije nalazio vremena za sjedenje u Hrvatskom saboru, na čijoj je plaći. Tako, eto, svi mi porezni obveznici plaćamo stranačkog lidera koji nas posjećuje u tom svojstvu, a ne kao saborski zastupnik. No, da ne cijepidlačim, jer ima u Saboru još takvih. Zanimljivije je nešto drugo. Ne sjećam se je li to bilo baš u Toplicama Sveti Martin u kojima je blagovao s međimurskim hadezeovcima, ili negdje drugdje, ali Tomislav Karamarko je bio izričit: „Ja ću biti novi hrvatski premijer!“ Bio je to njegov odrešit odgovor na špekulacije kako izbjegava odgovornost, pa da će Vladu, kada pobijedi, a ide iz pobjede u pobjedu, prepustiti nekom drugom. Mož’ si mislit. Sa strankom osvoji vlast, a ne zasjedne na prijestolje!

Više nema 

Međimuraca u Vladi RH

Samo stjecajem okolnosti ili namjerno,  nedugo iza Karamarka, u Međimurju se našao i Zoran Milanović, šef vladajućeg SDP-a. U Svetom Jurju na Bregu priređena je fešta esdepeovaca III. izborne jedinice. Bili tu i ministri Mirando Mrsić i Gordan Maras, saborski zastupnici, županijski, gradski i općinski čelnici SDP-a. Ne znam kako ga dočekuju drugdje, ali ovdje je bilo skandiranja: „Zoki, Zoki!“ Za razliku od izborne konvencije međimurskog SDP-a, tu na bregima, Milanović je bio vrlo prisan s prvim esdepeovcem s ove strane Drave, Mladenom Novakom. A onda, neugodno iznenađenje. Premda SDP Međimurske županije ima čak tri saborska zastupnika, od kojih je Dragica Zgrebec čak potpredsjednica Hrvatskog sabora, Zoran Milanović za koordinatora u III. izbornoj jedinici proglašava Marija Habeka iz Varaždina! Također saborskog zastupnika! Podjednako loš tretman Međimuraca je i u koalicijskoj vladi. Imali smo dva pomoćnika ministra - Stjepana Koraja i Matiju Derka.No, oba su otišla, navodno, iz osobnih razloga. Na njihova mjesta nije imenovan nitko iz Međimurja.

Umalo zaboravih spomenuti da je od stranačkih lidera naš kraj nedavno pohodio i predsjednik HSLS-a Darinko Kosor, inače predsjednik Skupštine grada Zagreba. Tada je još zagrebački gradonačelnik Milan Bandić bio na slobodi, pa nije bilo pitanja s tim u vezi. Uhićenjem Bandića nisu bili osupnuti samo Zagrepčani, već i Čakovčani. Kako i ne bi kad će ga sada u Zrinskoj gardi morati staviti na „čekanje“. Naime, nedugo prije negoli je bio priveden u istražni pritvor, prvog čovjeka hrvatske metropole posjetilo je izaslanstvo Zrinske garde Čakovec, a s njima je bio i župan Matija Posavec. Tom prilikom najavili su proglašenje Milana Bandića za počasnog člana Garde, a sama svečanost trebala se održati do kraja godine. Kako stvari sada stoje, pitanje je gdje i koje godine? Postroj zrinskih gardista, kako je uobičajeno u takvim prigodama, u Remetincu zasigurno neće biti dopušten. A neće Bandiću dati niti slobodan dan za dolazak u Čakovec, na ustoličenje za gardista.

Lopovluk s 

političkim 

predznakom

Kad već spominjem Milana Bandića, ne ulazeći u to je li i u kojoj mjeri kriv za ono za što ga se tereti, ukazujem na lakoću nekritičkog prihvaćanja raznoraznih kvalifikacija i špekulacija. Kao i u mnogim drugim sličnim primjerima, uhićenje zagrebačkog gradonačelnika proglašeno je političkim progonom. Kao da korupcija i lopovluk imaju politički predznak. Još bezveznije zvučalo je desničarsko uvjeravanje javnosti kako se Bandića privelo radi skretanja medijske pozornosti sa suđenja Josipu Perkoviću u Njemačkoj. Zaista glupo, premda se to obistinilo, ali iz sasvim drugih razloga. Doista, prvih je dana suđenje udbašima bilo zasjenjeno Bandićem, ali se ipak o njemu pisalo. No, uslijedio je višednevni prosvjed hrvatskih branitelja. Sada se zaista mediji na udarnim stranicama bave samo njima, ima još ponečeg o Bandiću, ali Perkovića i Mustača nigdje! Ispada, branitelji obranili udbaše od izloženosti javnosti. Uzgred, hadezeova oporba proturila je i tezu, kako nije bilo uputno pokrenuti kazneni postupak protiv Bandića sada uoči predsjedničkih izbora. Glupo, jer iduće godine će parlamentarni izbori, a godinu potom lokalni. A onda se izborni ciklus ponovo ponavlja. Pa, kad bi to onda bilo pogodno vrijeme za kazneni progon velikih faca? Po njima, nikada!

Umjesto P.S.-a

Na međimurskim poljima, kao uostalom i drugim ratarskim krajevima, vrijeme je skidanja kukuruza. Sve se obavlja mehanizirano. Kukuruz se bere kombajnima koji istovremeno sijeku stabljiku, a klip ili samo zrno sipaju na traktorske prikolice. Naravno, nije oduvijek bilo tako. Stoga, ovom prilikom podsjećanje mlađih ratara kako se to radilo u vrijeme njihovih djedova i baka. Sve se obavljalo ručno. Ulazilo se u redove kukuruza, klip se rukama oljuštio od komušine i stavljao u platnenu pregaču ovješenu preko ramena. Ubrani kukuruz kolima se s upregnutim kravicama odvozio u kuružnjake na sušenje i čuvanje. Na poljima je ostajala kukuruzovina koja se kasnije sjekla i slagala u kupove na strništima. Idila za gledanje, ali plod mukotrpnog rada.