Prognoza i suzbijanje plamenjače zimske salate u zaštićenom uzgoju

Iako najsjevernija i površinom najmanja, Međimurska je županija među vodećim hrvatskim regijama po proizvodnji luka, salate, mrkve, celera i peršina. Izuzevši krumpir, povrće se na tom području uzgaja na 400-500 ha, te se prosječno godišnje proizvode 1.700-1.800 vagona povrća, od čega oko 1.400 vagona prve klase. Povrtlarstvo je najrazvijenije uz rijeku Dravu i području “Alpske pete”, gdje je zemlja kvalitetna, ali je teže doći do vode. Premda je županijska uprava 2004. godine uvela potporu podizanja plastenika i staklenika u koje je tijekom trogodišnjeg razdoblja uključeno stotinjak korisnika, po proizvodnji određenih tipova povrća u plastenicima Međimurje još uvijek zaostaje u odnosu na hrvatski prosjek, a glavni su razlozi klimatski uvjeti koji onemogućuju ranije dozrijevanje i povećavaju troškove grijanja. Na približno 6,5 ha zaštićenih prostora tijekom sezone se uglavnom proizvodi rajčica, paprika i krastavac, a tijekom hladnih mjeseci većina proizvođača uzgaja zimsku salatu. Posljednjih godina prevladavaju kultivari tipa kristalka koji imaju veću rozetu naboranog lišća, a podnose kraće dane i slabiji intenzitet svjetlosti. Premda novija iskustva proizvodnje salate u staklenicima na području Donjeg Miholjca navode štetnost gljivičnih bolesti Botrytis cinerea i Sclerotinia sclerotiorum, u Međimurju je od početka novog milenija plamenjača (Bremia lacticae) neugodno iznenadila mnoge proizvođače zimske salate. Veliki broj oblačnih i maglovitih dana tijekom mjeseca studenog i prosinca često oduži očekivani razvoj zimske salate u negrijanim plastenicima, a plamenjača u takvim uvjetima može potpuno uništiti nezaštićene usjeve. Premda postoje suvremeni i relativno otporni hibridi salate, uzročnik ove bolesti teoretski može formirati 2.048 patotipova, pa uzgoj na plamenjaču tolerantne salate bez mjera zaštite u vrlo povoljnim uvjetima za razvoj bolesti nije jamstvo uspjeha. Početkom novog milenija veći broj proizvođača zimske salate iz Međimurja je prijavio štete na usjevima za koje je naknadno temeljem pregleda biljaka potvrđeno da potječu od plamenjače. Od jeseni 2004. do početka 2007. godine u tri je sezone praćen razvoj plamenjače i drugih bolesti na usjevu zimske salate kristalke u negrijanim plastenicima na lokalitetu Pribislavec kraj Čakovca. Pomoću mjernog uređaja “Micro Metos” u plasteniku su bilježeni temperatura (ºC), relativna vlažnost zraka (%) i zadržavanje vlage (senzor vlaženja lišća) (h), te su provjerene mogućnosti predviđanja plamenjače salate.
Plamenjača je jedna od najstarije opisanih, najčešćih i najstrašnijih bolesti koja napada sve tipove salate pri uzgoju u polju i zaštićenom prostoru. Uzročnik bolesti parazitira približno 230 biljaka iz porodice Asteraceae (Compositae) i specijaliziran je većem broju formi prilagođenih tako velikom krugu domaćina. U proizvodnim područjima gdje su temperature relativno niske a lišće salate je često vlažno (oborine, navodnjavanje kišenjem, magla, rosa) plamenjača može potpuno devastirati usjeve. U toplijim regijama štete od plamenjače variraju tijekom sezone uz veliku ovisnost o optimalnim meteorološkim uvjetima, a naročito su izražene u zimskom razdoblju. Ipak, već i manja zaraza lišća plamenjačom naknadno tijekom transporta i skladištenja uzrokuje trulež i propadanje salate. Stoga u najpoznatijim europskim i sjevernoameričkim regijama uzgoja salate proizvođači redovito za zaštitu koriste fungicide, čija usmjerena primjena ponekad doseže 90% od ukupno korištenih pripravaka u proizvodnji. Salata može plamenjačom biti zaražena u svim razvojnim stadijima. Mlade su biljke posebno osjetljive, pa kotiledoni i prvi pravi listovi mogu vrlo brzo biti potpuno prekriveni bijelom prevlakom od brojnih sporangiofora. Od napada venu i propadaju iznikle presadnice u kontejnerima (vidi fotografije). Na starijem su lišću oštećenja različite veličine, nepravilna ili uglata oblika jer su omeđena jačim lisnim žilama. Ta su mjesta u početku svjetlo-zelena ili žuta, a naknadno postaju svijetlosmeđa ili potamne. Prilično obilna fruktifikacija u formi “bijele prevlake” je vidljiva na donjoj strani inficiranog tkiva. Obično je napadnuto vanjsko lišće. Moguć je razvoj različitih tipova lezija i ozljeda lišća salate u ovisnosti o različitoj osjetljivosti pojedinih vrsta, sorata i hibrida, kao i zbog različitih mikro-klimatskih uvjeta u vrijeme pojave i širenja bolesti. Jače napadnuto lišće potpuno nekrotizira i odumire. Plamenjačom zaražena biljke salate često su naknadno jače napadnute sekundarnim bakterijskim ili gljivičnim bolestima (Pseudomonas spp., Erwinia carotovora subsp. carotovora, Botrytis cinerea). Sistemično zaražene biljke obično su niže rastom i potpuno prekrivene bijelom prevlakom sporangiofora i sporangija, a sjemenjačicama mogu biti zaražene cvjetna stapka i brakteje.
Izvori primarnih zaraza uzročnikom plamenjače salate mogu potjecati od: (a) zimskih oospora u zaraženim biljnim ostacima, (b) susjednog zaraženog usjeva, (c) samoniklih vrsta roda Lactuca i (d) kontaminiranog sjemena. Prijenos sjemenom od malene je važnosti, jer se zaraza izražava u promilima (ranija istraživanja su potvrdila kontaminaciju tek 6 sjemenki od ukupno 23.000), a deklarirano sjeme je obično tretirano fungicidima. Budući se oospore sve više pronalaze u regijama uzgoja salate diljem svijeta, njihova akumulacija na oboljelim biljnim ostacima u zemljištu može biti važan izvor primarnih zaraza. Zbog relativno kratke vegetacije najčešće ubrzo nakon jednog ciklusa započinje nova proizvodnja salate, pa micelij na zaostalim zaraženim biljnim ostacima ili sa obližnjeg oboljelog usjeva često bude izvor novih zaraza. Sporangiji odgovorni za sekundarne zaraze zadržavaju vijabilnost do 6 dana. Meteorološki su uvjeti od presudnog značaja za epifitociju plamenjače salate. Bolest zahtijeva prohladno, oblačno i mokro razdoblje uz visoku vlažnost u zraku (skoro 100%). Duže vlaženje usjeva salate u jutarnjim satima naročito pogoduje infekcijama.
Prema metodama prognoze temperatura zraka obično nije ograničavajući čimbenik za razvoj plamenjače salate, jer su jutarnje temperature gotovo uvijek manje od 18ºC, ali dužina zadržavanja vlage na lišću u jutarnjim satima (barem 4 sata počevši od 6.00 sati) primarno utječe na infekcije. Za epidemiološki razvoj plamenjače salate presudno je obilno formiranje nespolnih sporangija tijekom visoke noćne vlažnosti zraka (barem 90%) i slabom vjetru (do 0.5 m/s). Sporangiji se oslobađaju od svitanja do kasnih prijepodnevnih sati (10.00 – 12.00 h), a njihove je životni vijek relativno kratak i pod velikim utjecajem ambijentalnih uvjeta (temperature i sunčane radijacije). Već kratkotrajno izlaganje štetnom UV zračenju inhibira njihovu infektivnost. Smatra se da je kritično razdoblje pogodno za infekciju ostvareno ako vlaženje traje od 6.00 do 10.00 sati uz optimalne temperature 10-22ºC. Navodnjavanje kišenjem usjeva salate svakako treba izbjegavati u tom razdoblju. Ovisno o temperaturi, prvi simptomi se mogu pojaviti već 4 dana nakon infekcije.
U Međimurju su meteorološki uvjeti pogodni za epifitociju plamenjače na usjevu zimske salate praćeni u plastenicima na lokalitetu Pribislavec, u usjevima zimske salate tipa kristalka (Batida, Funway), koji su posađeni tijekom listopada 2005., 2006. i 2007. godine. Najjači razvoj bolesti je zabilježen tijekom blage zime 2006./07. godine, kada je kroz tromjesečno zimsko razdoblje zabilježeno čak 47 pogodnih dana za razvoj bolesti, a zaraza plamenjačom netretiranog dijela salate je pred berbu iznosila 65,25 %.
Zbog niskih je temperatura tijekom zime 2004./05. i 2005./06. zabilježeno čak dvostruko manje pogodnih dana za razvoj plamenjače salate u negrijanim plastenicima, pa je tada prosječna zaraza netretiranih biljaka pred berbu iznosila 32,42%. Tijekom trogodišnjeg praćenja meteoroloških uvjeta bitnih za prognozu i razvoj plamenjače na usjevima zimske salate u Međimurju od presudnog je značaja broj maglovitih dana tijekom kritičnog tromjesečnog razdoblja studeni-prosinac-siječanj, naročito tijekom jutarnjih sati uz minimalnu temperaturu 5ºC. Konstrukcija plastenika (dužina x širina x visina), uz kvalitetu plastične folije, značajno utječe na kondenzaciju vlage s unutrašnje stjenke i kapanje vode, te na samu brzinu rasta i razvoja biljka. Na taj način objekti posredno više ili manje pogoduju epifitociji plamenjače zimske salate.
Odmah nakon pojave prvih simptoma plamenjače preporučuje se primijeniti fungicide. Tradicionalno se za tu namjenu diljem svijeta koriste površinski ditiokarbamati (maneb, mankozeb, propineb, metiram), ali za visoku učinkovitost njihovu bi primjenu trebalo ponavljati u više navrata s razmakom 7 dana što nije sukladno s dopuštenim ostacima u salati (rezidui). Primjerice, na području Sjedinjenih Američkih Država salata je nakon rajčice druga povrtlarska kultura koja se godišnje uzgaja na približno 113.000 ha. Oko 70% te proizvodnje (81.000 ha) se sadi u Kaliforniji, a prije uvođenje modela prognoze protiv plamenjače u zaštiti salate se tijekom 1996. godine utrošilo 127.500 kg maneba, 68.270 kg Al-fosetila i 2.400 kg metalaksila. U Francuskoj uz sve mjere biljne higijene preventivno se preporučuje od presađivanja mladih biljčica provoditi mjere kemijske zaštite uz aplikaciju mankzeba, metirama, cimoksanila, Al-fosetila i oksadiksila, odnosno njihovih kombinacija. Preventivna tretiranja se provode od presađivanja do stadija razvoja 11-13 listova. Bakar može uzrokovati žućenje lišća i nekroze žilnog staničja, pa se zadnjeg desetljeća sve manje koristi u zaštiti salate. Krajem 90. godina prošlog stoljeća istražuje se djelotvornost i novijih djelatnih tvari u suzbijanju plamenjače salate, npr. dimetomorf, zoksamid, azoksistrobin, piraklostrobin. U Međimurju je tijekom trogodišnjeg razdoblja provjerena učinkovitost i selektivnost 17 različitih pripravaka pri suzbijanju plamenjače u zimskoj salati. Prosječna učinkovitost veća od 90% pritom je dobivana primjenom pripravaka Infinito SC, Acrobat MZ, Quadris SC, Electis, Aliette WP, Melody Duo WP, Verita WG, Antracol Combi WP i Ridomil Gold MZ.
U Republici Hrvatskoj dopuštenje za suzbijanje plamenjače salate imaju samo pripravci na osnovi tolilfluanida (Euparen Multi WG) (glavata salata uz karencu 21 dan) i Al-fosetila (Aliette Flash WG, Topic WP, Avi WP), uz najviše 2 tretiranja i propisanu karencu 14 dana.