Rana zaštita bresaka i nektarina protiv kovrčavosti lišća!

Protekla je 2012. godina bila iznadprosječno suha i topla, pa smo na većini lokaliteta zabilježili manje od 620 mm oborina, odnosno 25 % manje od mnogogodišnjih prosjeka. Naprotiv, zima 2012./2013. je iznadprosječno snježna i mokra, pa smo od početka mjeseca studenog 2012. do kraja mjeseca veljače 2013. izmjerili nešto više od 280 mm padalina, što je 110 mm više nego u istom razdoblju protekle sezone! Na zimskim pupovima bresaka već je neko razdoblje vidljiv razvojni stadij B, odnosno početak bubrenja pupova, pa u narednim razdoblju treba planirati i početi provoditi prve usmjerene zaštite. Popisom poljoprivrede Državni zavod za statistiku je 2003. godine na području naše najsjevernije hrvatske Županije čak 89,52% od ukupnog broja bresaka i nektarina (20.714 stabla) evidentirano u manjim mješovitim voćnjacima uz okućnice ili vikendice. Primjena kemijskih sredstva za zaštitu bilja u takvim je posjedima zanemariva, pa su tijekom rada Prognozne službe za zaštitu bilja pojedinih godina evidentirane značajne zaraze uzročnikom kovrčavosti lišća (Taphrina deformans). Na intenzitet pojave ove bolesti su najviše utjecali meteorološki uvjeti početkom vegetacije bresaka i nektarina u vrijeme bubrenja pupova (tijekom veljače i ožujka).
Vrlo važan dio tehnoloških i agrotehničkih mjera u suvremenim nasadima je kontrola brojnih štetočinja bresaka i nektarina. Najčešća bolest breskve je kovrčavost lišća (Taphrina deformans), a napada i nektarine. U svijetu su zabilježeni značajni ekonomski gubici uroda bresaka (50 %) zbog pojave i razvoja kovrčavosti lišća, a poznate su i neizravne štete od kovrčavosti zbog regeneracije izgubljenog lišća. Pritom gubitak rezervne hrane negativno utječe na formiranje cvjetnih pupova i slabije “dozrijevanje” mladica. Praktičari posljedice takvih štete svode na hladnoću, a pritom zanemaruju intenzitet prošlogodišnjeg razvoja bolesti. Jača i uzastopna pojava kovrčavosti lišća nakon nekoliko godina uzrokuje sušenje i propadanje voćaka. Simptomi kovrčavosti lišća su tipični, lako se prepoznaju, a među laicima se mogu poistovjetiti s pojavom breskvine uši uvijalice (smotalice). Završetkom listanja pojedino lišće nema normalan izgled. Mijenjaju oblik, te postaju nakovrčani, mjehurasti, zadebljani i hipertrofirani. Često su veći od zdravog lišća, lako se lome, a ovisno o biljnoj vrsti i sorti nakovrčani dijelovi mijenjaju boju u zeleno-bijelu ili crvenkastu. Tako opisane karakteristične promjene postaju vidljive oko 14 dana nakon pojave zelenog vrha iz pupova, a inficirano je lišće vrlo uočljivo tijekom proljetnih mjeseci (travanj, svibanj). Plojka lista je inficirana djelomično ili potpuno. Ubrzo se na donjoj strani hipertrofiranog dijela razvije lagana bijela prevlaka. Nakon toga se zaraženo lišće osuši i otpada. Ovisno o raspoloživim oborinama (navodnjavanju) i ishranjenosti, tijekom ljetnih mjeseci voćke naknadno regeneriraju “tafrinom” uništenu lisnu površinu. Zbog defolijacije otpada većina zametnutih plodova, a gubitak lišća još može uzrokovati štete na mladicama od jače sunčane radijacije. Osim na lišću, brojni autori opisuju štetne posljedice od uzročnika kovrčavosti na izdancima, te plodovima breskve i nektarine. U Italiji su opisane štete od kovrčavosti na cvjetovima, koji nakon infekcije deformiraju i obično otpadaju prije pojave simptoma. Na pojavu kovrčavosti bitno utječe osjetljivost ili tolerantnost sorata breskve i nektarine. Prema ranije uvriježenim spoznajama nektarine su jače zaražene od bresaka, a sorte bresaka bijele boje mesa ploda su manje napadnute nego sorte žutog mezokarpa. Rane i ranije sorte bresaka se zbog brzog listanja također smatraju relativno otporne. Istraživanja moguće otpornosti 1.103 genotipa bresaka i nektarina na kovrčavost lišća je potvrdila čak 62% vrlo osjetljive testirane populacije, pa nema sorata breskve i nektarine potpuno otpornih na kovrčavost lišća. Budući za naše klimatske uvjete nemamo sigurnih podataka o tolerantnosti ili osjetljivosti sorata na kovrčavost lišća, preporučuje se redovita preventivnu zaštitu primjenom učinkovitih fungicida. Najveći dio godišnjeg ciklusa na stablima bresaka i nektarina gljiva Taphrina deformans provodi kao saprofit. Primarne zaraze osjetljivih voćaka su moguće u razdoblju od početka bubrenja pupova do pojave zelenog lisnog vrška. Ovisno o klimatskim uvjetima, osjetljivo razdoblje na infekcije uzročnikom kovrčavosti u kontinentalnom području naše zemlje traje 10-tak dana do 9 tjedana. Uz postojane jačeg izvora bolesti, većina autora navodi da tijekom osjetljivog stadija voćaka primarne zaraze budu ostvarene za dovoljno vlažnih i kišnih dana (relativna vlažnost veća od 95%, više od 10 mm oborina, barem 10 h vlaženja biljnih organa), uz temperature zraka 10-20°C. Tek početkom novog milenija istraživanja u Italiji su potvrdila mogućnost primarnih infekcija pri temperaturama zraka nižim od 5°C. Najčešće se za suzbijanje kovrčavosti lišća koriste bakarni pripravci. Tradicionalno se u praksi zbog bolje “ljepljivosti” preporučuje bakarni-sulfat (“Bordoška juha”) za tzv. “plavo prskanje” voćaka krajem razdoblja zimskog mirovanja. Od “gotovih tvorničkih preparata” prednost imaju pripravci s barem 50% djelatne tvari (bakarni-oksid, bakarni-oksiklorid, bakarni-hidroksid) (npr. Nordox WG, Kupropin WP, Champion WG i dr.) Pred bubrenje pupova se apliciraju u 2-3 puta povišenoj koncentraciji od propisane za primjenu u vegetaciji. Zbog blagih zima u mediteranskom uzgojnom području (Istra, Primorje, Dalmacija, otoci, dolina Neretve, Konavle i dr.) “infekcijsko razdoblje” kovrčavosti je znatno duže nego u kontinentalnim regijama. U tim je područjima pripravke na osnovi bakra potrebno koristiti već nakon jesenskog otpadanja lišća (npr. u studenom ili prosincu). Nekih godina iznadprosječno tople zime (npr. 2006./07., 2007/08. i 2008./09.) potvrdile su da jesensko preventivno tretiranje bresaka i nektarina bakarnim pripravcima treba također provoditi u kontinentalnim regijama! Bakarni se fungicidi zbog fitotokičnosti ne smiju koristiti na breskvama, nektarinama i ostalim koštičavim vrstama tijekom vegetacije. Stoga u godinama kad zbog prohladno-vlažnog razdoblja osjetljiv stadij voćaka na zaraze “tafrinom” potraje 6 ili više tjedana, osim “plavog prskanja” treba još naknadno koristiti organske fungicide. U proljeće, nakon bubrenja pupova preporučuje se primjena slijedećih djelatnih tvari: ditianon (Delan 700 WDG), dodin (Dodine S-65, Chromodin WP) i klortalonil (Daconil 720 SC). U poljskom je mikro- pokusu u Međimurju na lokalitetu Trnovčak u mladom nasadu bresaka tijekom 2007. i 2008. godine provjerena učinkovitost 14 različitih pripravaka (Bellis WG, Baycor 25 WP, Captan WP, Dodine S-65, Crveno Ulje, Champion WP, Clarinet SC, Daconil SC, Delan WDG, Delan 750 SC, Euparen Multi, Dithane M-45, Menno Florades, Zato 50 WG), a zaraza lišća uzročnikom kovrčavosti na netretiranim je stablima bila ocijenjena u rasponu 56,42 – 69,56%. Ipak, moguće je koristiti samo registrirane pripravke za suzbijanje kovrčavosti lišća bresaka i nektarina navedene u Tablici 1. Bakarni pripravci (Champion WP) korišteni u stadiju roza balona bresaka u propisanoj koncentraciji za tretiranje biljaka tijekom vegetacije nisu bili fitotoksični! Kasno-zimski i(ili) rano-proljetni razmaci tretiranja su 8-12 dana. Uvijek je najbolje zaštitu provesti dan ili dva prije najavljenih oborina (ako u vrijeme bubrenja i otvaranja pupova nema kiše neće biti niti kovrčavosti lišća bresaka i nektarina)! Radi boljeg uspjeha mjere aplikacije se provode tijekom mirnih dana (bez jačeg vjetra) s povišenom relativnom vlagom zraka, uz povećani utrošak škropiva. Iskustva u Međimurju potvrđuju bolju djelotvornost zaštite u plantažnim nasadima bresaka ako se metodom raspršivanja na volumen krošnje 10.000 m³/ha utroši barem 750 litara škropiva. Uspjeh je značajno manji ako se na krošnju istog volumena utroši manje od 500 litara/ha.