Skandal u Županiji

Zbog nečijeg previda, Međimurska županija godinama nije isplaćivala pripadajući novčani iznos nagrade nekim dobitnicima županijskih nagrada, pa i one najviše, Nagrade Zrinski. To je, iako se na prvi pogled ne čini tako, prvorazredni skandal. Naime, Nagrada Zrinski, a potom i Povelja Međimurske županije, najviša su županijska priznanja prema kojima bi se, prije svega oni koji ih dodjeljuju, trebali odnositi s više odgovornosti i respekta. Uz Nagradu i Povelju, do prošle se godine dobitnicima trebalo isplaćivati pet, odnosno, tri tisuće kuna, a odlukom župana Matije Posavca, ove je godine novčani iznos uz Nagradu smanjen na 2.000 kuna. Ostatak do pet tisuća župan je “preusmjerio” na cijenu plakete isklesane u kamenu.

No, pustimo formu - da nešto nije u redu s isplatom uz Nagradu i Povelju  saznao sam sasvim slučajno od kolegice, a kako sam sličnu priču čuo i prošle godine od jednog dobitnika koji me, dan nakon što mi se potužio da mu novac još nije sjeo na račun, pa ne možemo na obećani gablec, nazvao i rekao da odustaje od “traženja pravde”, stvar je svakako trebalo provjeriti. Ne zbog gableca, koji sam ionako na kraju ja platio, već zbog principa. A principi su gadna stvar.

-Sram me pitati župana što je s isplatom, kako ne bi misili da nisam zahvalan na Nagradi, ili da mi je stalo samo do novca. Novac je tu najmanje bitan, ali ne mogu nas, kad su nas već nagradili, imati za bedačeke, potužio mi se jedan od dobitnika nakon što sam počeo provjeravati cijelu priču. Odgovor na dopis upućen pročelniku UO-a za poslove župana Alenu Kajmoviću, samo je potvrdio priču:

“Prvenstveno Vam se ovim putem zahvaljujem što ste nam obratili pozornost na navedeni problem. Provjerom u računovodstvu je zaista utvrđeno da određenom broju nagrađenih, je li riječ o Povelji ili Nagradi Zrinski, nisu bila isplaćena sredstva i to iz prijašnjih godina. No, s današnjim datumom (20. lipnja, op.nov.) mogu potvrditi da su sva dugovanja po tom pitanju riješena te su sva sredstva isplaćena dobitnicima sukladno odlukama Skupštine Međimurske županije.”

Toliko od pročelnika Kajmovića. Ali, “niti bu, niti be” o tome koliko ljudi do jučer nije dobilo novac, o kojem se ukupnom iznosu radi, zašto novac nije isplaćen... Netko bi se zaista trebao sramiti. Da mi nismo pitali, a dobitnici iz različitih razloga to nisu htjeli ili mogli, tko zna kad bi se ovi u Županiji toga sjetili. Nikad.

Toliko o nagrađenima, a navodno se čak niti pojedini poduzetnici i trgovačka društva kojima je Županija nešto dužna ne usuđuju previše glasno pitati kada će im dug biti podmiren jer se boje kako će si time samo pogoršati položaj i još više smanjiti šanse da uskoro dođu na red za naplatu.  A ako budu previše glasni, da će kod iduće dodjele poslova jednostavno “izvisjeti”. Na taj su način navodno funkcionirale sve dosadašnje županijske vlasti, a ova samo nastavlja “dobru praksu”.