Što statistika govori - ili skriva?

Polugodišnja statistika kriminaliteta u Međimurju što ju je ovih dana objavila Policijska uprava međimurska govori da nam je stanje sigurnosti dobro, ili barem bolje nego u istom razdoblju prošle godine. Moram priznati da je to iznenađenje i za mene koji pratim zbivanja na tom području – očekivali bismo da će brojke biti gore nego prije, kad kriza tako uporno pritišće. U pola godine zabilježeno je 816 kaznenih djela, lani ih je bilo 874. Policija ima razloga za zadovoljstvo i kad ističe svoju uspješnost - ukupna razriješenost je 61,4 posto, a to je za 13 posto više nego u prvom polugodištu prošle godine. U općoj povoljnoj statistici pravo iznenađenje je u jednom posebnom podatku – među kaznenim djelima dominiraju teške krađe i krađe, s 84 posto općeg, a 62 posto ukupnog kriminaliteta.
No, i njih je manje nego lani - teških je krađa zabilježeno 297, ili za 52 manje nego lani, a krađa 211, dok ih je lani u isto vrijeme bilo 233. Policija je u traženju počinitelja tu manje sretne ruke nego u drugim oblicima kriminala, ali ponovo više nego lani. Kod teških krađa s 42 posto razrješenja za 10 posto je uspješnije nego prošle godine, a kod krađa je razriješeno 43 posto djela, naspram 23 posto prošle godine. Svakako vrijedno pohvale. No, nameće mi se i krupniji zaključak – s ovakvim stanjem sigurnosti, uz već poznate, možda i klišetizirane, ali točne odrednice Međimurja kao komunalno najbolje uređene županije, mi imamo ozbiljnih razloga da se hvalimo da imamo prosječno najvišu kvalitetu života u Hrvatskoj. Ja se usuđujem reći, vrlo visoku i po mjerilima EU. S tim se, naravno, ne bi složili svi, npr., stanovnici juga Pribislavca koji graniče s lošim dijelom tamošnjeg romskog naselja, a ni mnogi stanovnici romskih naselja - statistika neke stvari i prikriva. No, upravo to treba uzeti kao razlog da od države, a sada i od EU, odlučnije zatražimo izdašniju pomoć u rješavanju problema koji proizlaze iz stanja romske zajednice - jedan je upravo znatan dio kriminala, pa da počnemo uklanjati mrlju koja ozbiljno kvari sliku Međimurja.
Dogovor kuću gradi
U Donjem Kraljevcu priprema se 8. međunarodni voćarski sajam. Već je postao vrlo respektabilna manifestacija svoje vrste, a s padom barijera na granici, organizatori ga do prvog jubileja namjeravaju podignuti na još višu razinu. Koristim priliku uz konferenciju za novinstvo kojom su organizatori predstavili sajam da zapitam kako voćari gledaju na napetosti između nekih poljoprivrednih proizvođača i države, ali osobito na persektivu koju poljoprivrednicima nudi tzv. omotnica EU. Ona je debela, ali da biste ju koristili, morate biti veliki i jaki, kaže Tomislav Horvat, predsjednik Organizacijskog odbora sajma. Pa to ne bi trebao biti problem, kažem, treba se udružiti i zajednički nastupiti tražeći potporu. Horvat se slaže, modeli su poznati, kaže. No, trebalo bi se dogovoriti, a s tim će biti problema, izgleda - u tome mi Međimurci nismo najbliže, nego valjda najdalje od mjerila EU.