Suzbijanje zelene stjenice i trsne uši!

Od početka kalendarske godine zbroj prosječnih dnevnih temperatura je na dan 1. travnja o.g bio veći od 402°C, pa smatramo da vegetacija vinograda započinje nekoliko dana ranije nego protekle 2011. sezone, odnosno približno 10-tak dana ranije nego 2010. godine! Na taj način još od početka travnja bilježimo bubrenje i pojavu prvih listića na sortama koje ranije kreću vegetacijom, npr. chardonnay, muškat žuti. Nakon Uskrsa sorta moslavac bijeli je na lokalitetu Vučetinec bila u razvojnom stadiju vunast pup – pojava prvih listića omjera 60:40%. Sorta graševina je tada tek započela bubrenjem pupova. Od početka travnja bilježimo vrlo promjenljivo meteorološko razdoblje, u danima 5. do 7. travnja o.g. na mjernim lokalitetima Orehovčak i Trnovčak je palo oko 30 mm kiše, te smo zabilježili povoljne uvjete za prvu zarazu uzročnikom crne pjegavosti (Phomopsis)! Tijekom vrlo hladne noći 9./10. travnja o.g. već se oko ponoći temperatura u vinogradu na lokalitetu Orehovčak spustila na -1,7°C, a prethodne su noći senzori lista bilježili vrijednosti do -3°C. U takvim smo uvjetima zabilježili smrzavanje prvih listića na prošlogodišnjim cjepovima koji su prikraćeni na dva prizemna pupa! Meteorolozi promjenljivo, vjetrovito i povremeno kišno razdoblje najavljuju i narednih 5 dana! Upravo u slučajevima prohladno-vlažnog i vjetrovitog razdoblja nakon razvoja vunastog pupa i pojave prvih zelenih listića loze očekujemo veće štete od lozinih grinja, uzročnika akarinoze, naročito na sortama graševina, sauvignon, zeleni silvanac i moslavac ili šipon. Zadnjih se godina širi i erinoza loze, naročito na sortama rajnski rizling i moslavac (šipon). No, s pojavom prvih listića u drugoj polovici travnja i/ili najkasnije početkom mjeseca svibnja pojavljuju se još dvije kategorije nametnika vinove loze koje su proteklih godina na pojedinim lokalitetima i sortama pričinile veće štete, pa je bilo potrebno poduzeti i usmjerene mjere kemijske zaštite. To su zelena lozina stjenica (Lygocoris spinolae syn. Lygus spinolaï) i trsna uš ili filoksera (Viteus vitifoliae syn. Phylloxera vastatrix).
Stručna i znanstvena vinogradarska literatura rijetko opisuje zelenu stjenicu, a spominje se kao autohtona vrsta u pojedinim srednjeeuropskim zemljama (u alpskom području Švicarske, Njemačke, Austrije sjevernog dijela Italije i Slovenije). Vrstu Lygocoris spinolae (Lygus spinolaï) ubrajamo je u porodicu “mekokožnih” ili biljnih stjenica (Miridae). Svojstveno za ovu porodicu je nježno i slabo hitinizirano tijelo, a najčešće su zelene ili svjetlo-smeđe boje. Duguljasto su ovalni kukci veličine 2-16 mm. Neke su vrste strvinari ili love živi plijen (predatori), ali najveći broj Miridae siše biljne sokove. Jaja odlažu u tkivo biljke, pri čemu jedna ženka odloži 30-100 jajašca. NeZelena stjenica vinove loze je tipičan predstavnik navedene familije, pa tijekom godišnjeg ciklusa razlikujemo zimsko jaje, ličinke (nimfe) u pet stadija (L1-L5) i odrasle stjenice. Na skrovitom mjestu uz trsje vinove loze prezime u formi zimskog jaja. Jaje je mliječno bijele boje. Odrasle su stjenice (mužjaci i ženke) svijetlozelene boje, duguljasto-ovalnog oblika, veličine svega 5-6 mm. Tek izlegle ličinke L1 su svjetlo žute, a razvojem mijenjaju veličinu i boju u zeleno-žutu.
Najčešće se štetne posljedice zelene stjenice ogledaju u nenormalnom rastu mladica zbog skraćenih internodija ili “cik-cak” porasta, uglato-rascjepkanom i deformiranom lišću, a nakon cvatnje se također vide izravne štete na grožđu u obliku osipanja bobica (npr. slično nedostatku bora) (vidi fotografije). Ishranom najmlađih nimfi (L1-L2) na otvorenim zelenim pupovima ili još nerazvijenom lišću najprije nastaju žuta, a kasnije smeđa, ubodna mjesta koja su vidljiva pomoću lupe. Ubodi se ubrzo šire u nekrotične zone, a rastom tkiva postaju različite forme i oblika. Rubovi tih rupa u lisnom tkivu su okrugli ili uglati. Sveukupan rast lista je zaustavljen, a izgledom deformiran i “potrgan”. Generativni organi prije cvatnje obično izgledaju sasvim zdravo, ali nakon cvatnje po grozdu može ostati tek nekoliko normalno razvijenih bobica. Naknadnim ubodom na formirane bobice nastaju tamne promjene boje kožice, koje porastom formiraju “pluto-ožiljak”. Najbolje je nimfe potražiti na najmlađem, još nedovoljno razvijenom lišću ili na cvjetnim organima. Ako se zelene stjenice loze uznemire, otpuštaju se i padaju na tlo, pa se na napadnutim organima relativno teško i rijetko pronalaze (“skrivene stjenice”). Obično se ličinke stjenice zadržavaju samo na jednom trsu, a pokretljivost im jako ovisi o temperaturi zraka (tijekom vrućeg i suhog razdoblja su pokretljivije). Na istom trsu mogu biti napadnute samo pojedine mladice, dok se druge normalno razvijaju i rastu. Izravne štete na grožđu se često primijete kad kukaca na lozi više nema, jer tijekom srpnja i kolovoza odrasli oblici zelene stjenice odlaze na alternativne zeljaste domaćine (npr. krumpir i nepoznate vrste korova). Krajem ljeta i početkom jeseni plodne ženke se vraćaju i ponovno odlažu zimska jaja na vinovu lozu. U Međimurju su prva dobra iskustva usmjerenim kemijskim suzbijanjem zelene stjenice vinove loze dobivena primjenom acetamiprida (Mospilan SP = 0,03%), tiametoksama (Actara WG = 0,02%) i tiakloprida (Calypso SC = 0,03%). Optimalni se rok suzbijanja zelene stjenice vinove loze podudara s razvojnim stadijem D-E (prva pojava još nerazvijenih listića), odnosno mladice veličine 4-6 cm.
Posljednjih sezona sve su učestaliji upiti vinogradara o uzrocima pojava nabreklina (“šiški”) na naličju vršnog lišća tijekom ljetnih mjeseci u vinogradima. U međimurskom je vinogorju proteklih sezona jače na taj način bila napadnuta vinska sorta muškat žuti. Pregledom biljnih uzoraka je potvrđeno da se radi o jačem napadu lisne forme trsne uši (Viteus vitifoliae syn. Phylloxera vastatrix) na vršnim mladicama europske vinove loze! Svih ranijih godina ovog smo štetnika u Međimurju suzbijali u matičnjacima loznih podloga. Pritom su početkom vegetacije korištenja ranije dopuštena uljna-organofosforna sredstva (npr. OleoUltracid EC) i lindan! Kako su navedene djelatne tvari i pripravci zabranjeni za korištenje, vlasnici loznih matičnjaka podloga također zadnjih sezona traže preporuku za učinkovito suzbijanje “lisnate” forme ovog nametnika!
Ovaj je štetnik bio izravan povod organizacije suvremenog vinogradarskog rasadničarstva, gdje osjetljive plemenite sorte i klonove vinove loze na “podzemnu formu” trsne uš cijepimo na otporne američke hibride. Ipak, sredinom 1980-ih godina talijanski istraživači objavljuju pojavu šiški na europskim sortama loze. Stoga se posljednjih godina ponovno aktualizira potencijala opasnost filoksere ili trsne uši za europsko vinogradarstvo, zbog opravdane sumnje na mogući razvoj novih biotipova štetnika prilagođenih na korijen hibrida američkih podloga, odnosno na lišće europske plemenite loze!
Čovjek je potencijalno najopasniji prenositelj trsne uši na najveće udaljenosti (međunarodna trgovina biljnim i sadnim materijalom). Stoga je trsna uš uvrštena na A2 karantensku listu, te je ubrajamo u organizme koji su predmet fitosanitarnog nadzora (EPPO). U naizgled zdravom vinogradu je trsnu uš teško uočiti. Preporuča je iskopavanjem pregledati korijen trsa koji slabije raste. U Mađarskoj su razvijene posebne zemljišne i zračne klopke s ljepljivom površinom na koju se love različiti razvojni oblici trsne uši.
U proteklih 125 godina trsna uš nije izumrla. Nakon nešto više od stoljetne latence, posljednjeg desetljeća razvojem novih biotipova koji se razlikuju od trsne uši unesene iz Sjeverne Amerike, ovaj štetnik ponovno predstavlja veliku potencijalnu opasnost europskom vinogradarstvu! Dapače, mnogi znanstvenici upozoravaju da cijepljenje europske loze na otporne američke podloge zadnjih godina pos-taje sve manje sigurna mjera zaštite od trsne uši ili fikloksere. U Hrvatskoj se trsna uš ili filoksera dosada kemijski suzbijala jedino u matičnjacima loznih podloga u rasadničarskoj proizvodnji, ali budući je zadnjih godina tijekom ljetnih mjeseci (lipanj, srpanj) primjećujemo u sve većoj brojnosti ne samo na lišću direktno rodnih američkih hibrida već i nekim sortama (npr. muškat žuti, rajnski rizling, traminac i dr.), potrebu suzbijanja početkom vegetacije valja odrediti prema prošlogodišnjoj zarazi! Prilikom prijevremenog sušenja ili propadanja trsja u vinogradu vinogradarima također preporučujemo provjeriti zdravstveno stanje i izgled korijena, jer je jedan od mogućih uzroka razvoj štetne populacije filoksere – tzv. podzemne uši (radicikole). Suzbija se prezimljujuća generacija trsne uši, primjenom jednog od navedenih insekticida nakon otvaranja zimskih pupova, odnosno veličine mladica 2,5-5 cm. Protekle smo ove sezone na lokalitetu Sv. Urban, osjetljivoj vinskoj vrsti na napad trsne uši gamay, obavili poljski mikro-pokus suzbijanja ovog nametnika. Tretirane je provedeno rano u proljeće, dana 3. svibnja 2011., a mladice su pritom već bile dužine od 20 do 40 cm. Koristili smo propisane ili povišene koncentracije, primjenom leđnom prskalicom “Solo 425” i utrošak 600 litara škropiva/ha. U vrijeme postavljanja pokusa primijetili smo i pojavu prvih nabreklina (“šiški”) na naličju listova. Poljski mikro-pokus je ocijenjen krajem mjeseca lipnja i naknadno još 30-tak dana nakon toga. Ocijenjene su zaražene vršne mladice po trsju (%) u dva termina, a krajem srpnja su brojane “šiške” po lišću zaraženih mladica!