SVE SU VLASTI ODNAROĐENE, TAJKUNSKE

Digla se kuka i motika oko Karamarkove izjave da je Kukuriku vlast – nenarodna. Je li uistinu nenarodna, kako tvrdi za politiku ne baš talentiran predsjednik HDZ-a, ili je – kao što mu uzvraća Zoran Milanović – baš svaka vlast od 1990. godine narodna samo zato što ju je izabrao, kako to demagoški tvrdi premijer – (dio) narod(a)? Niti je u pravu Karamarko, niti je u pravu Milanović. Karamarko bi se trebao pokriti ušima i šutjeti, a ne tobože zboriti u ime naroda koji je njegova partija bezočno opljačkala. Taj isti narod koji od Kukuriku koalicije brani Karamarko njegov je HDZ pljačkao gotovo dva desetljeća. Svima je poznata krilatica: „Nekome metak, a nekome imetak“ – nastala tijekom Domovinskog rata, kada su adlatusi Franje Tuđmana krčmili Hrvatsku u takozvanoj privatizaciji. HDZ je ozakonio pljačku, a u tom neviđenom haračenju sudjelovao je, nečinjenjem, šutnjom, i SDP. A zašto je i Milanović u krivu kada tvrdi da je svaka na višestranačkim izborima dobivena vlast demokratska? Načelni su stavovi uvijek šuplji. I Hitlerova je vlast – po tome – izabrana na višestranačkim izborima, demokratska i narodna. Zar se i za njegovu Nacionalsocijalnu partiju može reći da je bila demokratska? Puna usta demokracije ne stvaraju stvarne slobode, a još manje omogućuju vladavinu naroda. Ako je vlast uistinu narodna, ona pripada – narodu. Zar itko pametan i s obje čvrsto na zemlji misli da vlast u Hrvatskoj pripada narodu?!
Mjesec dana na
koljena
Malo je zemalja na svijetu čije su se vlasti, obnašajući u ime naroda vlast, uopće i približile narodu. Većina njih, od one američke do one njemačke, zaboravljaju narod. Većina vlasti većine naroda i zemalja vladaju elitistički i u ime elita. Hrvatska je na dnu narodskosti, onoga što nazivamo narodskim. Što je to što Milanovića, ili, ne-daj-Bože, Radimira Čačića poistovjećuje s narodnošću?! Po čemu je to Tomislav Karamarko narodski? Po špijuniranju istoga naroda na koji se poziva? Po čemu je to Tuđman bio narodski kada je odabranima poklanjao tvornice? Zar je HDZ bio narodna vlast kada je krvnički pljačkala milijun ubogih umirovljenika? Zar je HDZ bio narodna vlast kada je štitio pravo Ive Sanadera na neviđeni luksuz? Pa HDZ-ova vlast u vrijeme Ive Sanadera i Jadranke Kosor bila je najnenarodnija u 22 godine hrvatskoga višestranačja. Nitko nije više služio svojim niskim strastima i tuđinu kao što su to radili Sanader i Kosor. A Sanaderu i Kosorici služio je taj isti Karamarko koji danas drži lekcije koje, očito, ni sam ne razumije. Da razumije, bio bi kuš. A kada je kuš, barem djeluje pristojno. Ne mogu pripadnici stranke koja je institucionalizirala pljačku dijeliti lekcije o služenju narodu. Nepristojno je o tome govoriti, a barem ne okajati svoje grijehe te se, mjesec dana na koljenima, ispričavati narodu.
Japajapanje
hrvatskih narcisa
Usporedimo li – u vrijeme europskog nogometnog prvenstva – hrvatsku politiku s nogometom, onim svjetskim, nije teško opaziti da nogometni svijet, ali i svjetska politika, kažnjavaju klubove, i stranke, kada ih uhvate u prijevari. Klubove koji su varali publiku izbacuju iz elitnih u nižerazredne lige, a stranke, kao što je to bio slučaj u Italiji, ukidaju. HDZ, dakle, da nam je makar i nogometni kad već nemamo demokratske kriterije, ne bi opstao u elitnome razredu. Bio bi – da smo demokratska, uređena, pravna i moralna država – izopćen s političke scene. Ali ne samo da HDZ nije izopćen, već njegovi u najkriminalnijoj Vladi sudjelujući ministri dijele lekcije o tome što je narodno i što je moralno. Karamarko za takvo što nema kredibilitet. On je sudjelovao u mnogim porazima stranke kojoj je sada na čelu. I zato njegove riječi zvuče bahato. Kao i riječi izbornika Slavena Bilića koji je svoj rad u nogometnoj reprezentaciji ocijenio „čistom peticom“. Iako je s talentiranim igračima, najvećim dijelom zbog svoga neznanja, netaktičnosti i netalenta dobivenu utakmicu protiv Turske na EU 2008. izgubio, iako se nije čak ni kvalificirao na svjetsko nogometno prvenstvo 2010. godine, iako s ekipom koja je sposobna osvojiti i prvenstvo nije ušao čak ni u drugi krug, Bilić tvrdi da je odličan. U veličanju samoga sebe. I njega je – kao i Kosoricu, kao i Čačića, kao i Sanadera, kao i Karamarka, kao i primitivca Markovića... – obuzeo sindrom japajapanja.
Autist Karamarko
Način izbora ne određuje karakter vladavine. Niti jedna dosadašnja vlast nije vladala u ime naroda i u korist naroda. Tuđmanova je vlast ekonomske interese naroda podredila interesima šačice obiteljskih i partijskih podobnika, Račanova vlast nastavila je s rasprodajom, ali je zaštitila (na trenutak) hrvatske generale, Sanaderova je bila kolonijalno-pljačkaška, a ova, Čačić-Linićeva (u kojoj Milanović figurira kao premijer) sklona je, kao i sve prethodne, krupnome kapitalu, bankama i Bruxellesu. Niti jedna nije i ne štiti interese naroda. Štite se interese Deutsche Telekoma, Ivice Mudrinića, Ivice Todorića, Ninoslava Pavića, stranih banaka, ali ne i građana Hrvatske koje tajkuni reketare i ponižavaju. I Karamarko i Milanović trebali bi, prije nego što počnu pred narod prostirati veleumne teze, malo i razmisliti. Obojici su čak i najosnovniji pojmovi o narodu i demokraciji potpuna nepoznanica. I jedan i drugi izgubili su svaki doticaj sa stvarnošću, s tim da je Karamarko, kada dijeli lekcije o zaštiti naroda, krajnje bezobrazan i bezobziran. Pravi autist. Upravo Karamarko rabi u svojim neartikuliranim, nemuštim, diletantski sročenim istupima komunjarsku retoriku na koju mu Milanović odgovara, onako kako samo on to zna - petparački, floskulaški, neznalački; svaka je hrvatska vlast bila – narodna. E, pa, nije bila narodna jer je radila protivno interesima naroda.
Prognoze su sve crnje
Najnenarodnija je bila upravo ona u kojoj je Karamarko bio ministar policije, ona za čije je interese Karamarko kontrolirao tajne službe. Kukuriku vlast bit će još nenarodnija proda li Hrvatsku poštansku banku, proda li Croatia osiguranje. A proda li – kao što se najavljuje – ujedinjenje Hrvatske autoceste i Auto cestu Rijeka-Zagreb bit će i izdajnička. Preteška kvalifikacija? Nimalo, jer onaj tko izda nacionalne interese jest – izdajnik. Prodaja hrvatskih autocesta, hrvatske infrastrukture, hrvatskih voda, hrvatskog poljoprivrednog zemljišta, prodaja hrvatske elektroprivrede, prodaja hrvatskoga priobalja i otoka, prodaja preostalog dijela Ine, Podravke (hrana i voda su strateškiji proizvod i od nafte i od struje)... jest izdaja nacionalnih interesa. Vlast koja svede hrvatsku državnost tek na simbole – zastavu, grb, himnu i ime – bit će izdajnička, nenarodna. O tome ću, naravno – kao i do sada – jasno i glasno zboriti i u Hrvatskome saboru. Nenarodna je svaka vlast koja izvojšti pobjedu prijevarom. Iako se hvastala da ima rješenja za sve probleme hrvatskih građana, Kukuriku koalicija ni pola godine nakon dolaska na vlast nije ponudila ama baš niti jedno. Umjesto da smo napredovali, mi nazadujemo iz dana u dan, bez da vidimo makar i tračak svjetla. Otkako je došla na vlast Kukuriku koalicija, sve su crnje prognoze.
Kukurikavci nemaju strategiju
Svrstani smo među deset zemalja koje bi mogle najlakše bankrotirati. A sjećate li se što se sve naobećavao Čačić kada se smjestio u fotelju prvog (pot)predsjednika Vlade? U veljači je dao riječ da će otići iz Vlade ako do rujna ne uspije investicijski plan od gotovo dvije milijarde eura. Ako u roku od 90 dana, najkasnije do prvoga lipnja, ne bude objavljeno stotine natječaja za projekte i investicije, ako stotine hrvatskih tvrtki i deseci tisuća radnika ne dobiju mogućnost da počnu raditi – odlazim, obećao je Čačić. Uskoro će i prvi srpnja, a još uvijek u Hrvatskome saboru nije bio na dnevnom redu Prijedlog Zakona o poticanju investicija. Iako je teško popraviti ono što je HDZ uništavao gotovo dva desetljeća, Kukuriku vlast u šest mjeseci nije ponudila ništa, nije ponudila niti jednu strategiju. Prednosti Hrvatske su, bez ikakve dvojbe, zemlja, voda i more. Imaju li kukurikavci strategiju o poljoprivredi? Nemaju. Imaju li strategiju što s vodom? Nemaju, osim, naravno, kako da je prodaju, protiv čega ćemo, ako zatreba, dići barikade. Ima li nova vlast strategiju što s morem? Što raditi na moru? Kakav i kako takav turizam razviti? Kako more iskoristiti za brodarstvo? Govorio sam u Bujici Velimira Bujanca o tome kako su sve dosadašnje vlasti učinile sve ne bi li Hrvatsku učinile ovisnijom. Krajem osamdesetih, u onoj nenarodnoj Jugi, u Hrvatskoj smo imali 500 tisuća goveda, a danas ih imamo manje od 200 tisuća, možda samo 180 tisuća.
Ne mjeri se narodnost načinom izbora
Prije sto godina na području Hrvatske uzgajali smo čak milijun goveda više. Sa sto puta primitivnijom tehnologijom i znanjem proizvodili smo 600 posto više! Iako smo prije Domovinskog rata proizvodili hrane dovoljno ne samo za vlastite potrebe, već i za izvoz, danas bismo pocrkali od gladi da zatvore granice. Zbog čega? Zbog izdajničkih vlasti koje su stimulirale uvoz – kako bi pojedinci trpali novac u vlastiti džep – te činile sve ne bi li uništile domaću proizvodnju. U 22 godine višestranačja Hrvatska je uvezla hrane u iznosu od 30 milijardi eura. Od dva milijuna obradive poljoprivredne površine, u Hrvatskoj se koristi samo pola, milijun. Milijun hektara je zapušteno. Dok zapadnoeuropske krave daju oko deset tisuća litara mlijeka godišnje, hrvatske su gotovo za trećinu škrtije. Nisu, naravno, krive krave, već ljudsko, hrvatsko (ne)znanje. Narodna bi vlast iskoristila svu obradivu zemlju, narodna bi vlast ulagala u znanje, narodna bi vlast navodnjavala barem polovinu, a ne samo sramotnih jedan posto ukupnog poljoprivrednog zemljišta. Narodna bi vlast napravila strategiju kojom bi Hrvatska proizvodila dovoljno hrane barem za svoje stanovništvo. Dakle, g. Milanoviću, ponavljam, narodnost ili narodskost vlasti ne mjeri se načinom na koji je vlast izabrana, već načinom na koji skrbi o vlastitome narodu. Niti jedna dosadašnja vlast nije – dakle – bila narodna, već odnarođena, tajkunska ili sluganska.
Mail opasniji od dva mrtva
Ali, na žalost, i ova je – kao i sve HDZ-ove, moralno posrćuća. Osim što se predstavlja socijaldemokratskom, dakle – lažno – jer gorljivi zaštitnici banaka i krupnoga kapitala nisu i ne mogu biti socijalisti, Vlada formalnog premijera, ili kako to sebi voli tepati - polukancelara, najavljuje rasprodaju preostalih hrvatskih strateških tvrtki te infrastrukture. Čak je Milanović i formalno priznao da je licemjeran u tvrdnjama o visokim kriterijima koje trebaju zadovoljiti njegovi suradnici. Kada je smjenjivao ministricu Mirelu Holy, ustvrdio je da je ova vlast letvicu podigla visoko, znatno više od prethodnih vlasti. Laž, prozirna laž koju javnost razotkriva samo tjedan dana kasnije. Naime, što se sve više bliži presuda Čačiću za nesreću u kojoj je dvoje Mađara izgubilo život, to sve češće nekritički mediji, sluge svih gospodara, pišu i govore o tome kako nitko u Vladi niti ne pomišlja na mogućnost Čačićeva odlaska. Bez obzira na prvostepenu odluku mađarskoga suda. Čak i ako će biti bezuvjetno osuđen, Čačić ostaje i dalje prvi potpredsjednik Vlade?! Kako jedan nesmotren e-mail Mirele Holy može biti opasniji od dvoje mrtvih? Je li to moguće?! Moguće, moguće... Zašto? Zato što, bez Čačića – sam sebe uzdiže prvi potpredsjednik (retorikom sličnom neuspješnom Slavenu Biliću) – nema oporavka Hrvatske. A što ako zatvore Čačića? S njim će biti zatvorena i Hrvatska. Bit ćemo svi mi jer svi smo mi – Čačić, a Čačić je Hrvatska! Malo morgen. Ako je sudbina Hrvatske u rukama čovjeka koji uskoro može završiti u zatvoru, onda ta zemlja ni ne zaslužuje ništa drugo osim bankrota. Ako svi mi ovisimo o sudbini jednoga narcisa koji prezire nas četiri i pol milijuna, koji sve osim sebe smatra dječjim vrtićem i posrancima, tada ni nismo drugo zaslužili osim da padnemo tamo kamo nas vuku kukurikavci - u moralnu i privrednu provaliju, u sluganstvo.

P.S. P.S. Čekao sam reakcije hrvatskih biskupa na ostavku porečko-pulskog biskupa Ivana Milovana kojeg je Vatikan izreketario samo zato što je nakanio zaštititi hrvatske nacionalne interese. Da, riječ je o imovini istrijanske Župe Dajla koju je biskup Milovan odbio darovati talijanskim benedikticima. No, Vatikan je, uz pomoć hrvatske države, pronašao način kako da otme hrvatsku imovinu, demonstrirajući nekršćansku gramzljivost i bešćutnost. Zaprepašćujuća je i šutnja hrvatskih intelektualaca, hrvatskih biskupa, hrvatske biskupske konferencije koja voli svisoka dijeliti lekcije o zaštiti hrvatske suverenosti. A sada, kada su hrvatsku suverenost narušili Vatikan i Papa, biskupi šute. Šuti i akademska zajednica, šuti i HAZU, šute udruge civilnoga društva i šute bezbrojni veliki Hrvati. Sada su dokazali da niti znaju što su hrvatski nacionalni interesi, niti znaju što je pravda, niti znaju što je vjera, a što otimačina onih koji vjeru propovijedaju, ali je se ne pridržavaju. Dajla je sramota i hrvatske Crkve, i hrvatskoga društva. Jedini s kojim se možemo ponositi je sada već bivši biskup porečko-pulski Ivan Milovan.