Tko sjedi za volanima ralica?

Iako s ponosom pišem u listu Međimurje kao novinarka, ovaj put pišem kao građanka Čakovca. Obratila sam se 16. siječnja 2013. godine telefonskim pozivom u Ured Grada, s molbom da se u Vukovarskoj ulici očiste prilazi stambenoj zoni. Od zaostalih nakupina snijega, ulazi u kvart bili su neprohodni i opasni. Sve što iznosim događalo se prije nego su nas nadvili oblaci danima unaprijed prognoziranog snijega, a sve s nakanom da zatečeno stanje ne bude dodatno pogoršano novim padalinama. Razgovarala sam s pročelnikom Upravnog odjela za prostorno uređenje Ivicom Pongracom koji je najavio da će na poziciju poslati zimsku službu. U razumnom je roku kroz kvart prošla manja ralica. Ono što je iza jednog njezinog poteza ostalo nije vrijedno da opisom zauzima dragocjen prostor ovih novina. Fotografirala sam prizor i poslala ga elektroničkom poštom pročelniku, ne komentirajući ništa jer ne sumnjam u njegovu sposobnost procjene. Odlučila sam da neću poticati više od toga jer mi se naprosto - ne da. Međutim, unutar sat vremena, ralica ponovo prolazi kvartom. Rezultat je sada još manje vrijedan opisa, ali moram natuknuti da su posred prolaza ostale smrznute gromade snijega visoke do koljena, od kojih auti nisu mogli prolaziti. Pratila sam pogledom kako se ralica, ili bolje rečeno osoba u ralici, odvozi van kvarta i skreće prema Hotelu Park - prolazeći kraj ulaza na parkiralište uz Perivoj Zrinskih, kroz koji se ne može proći otkako je pao snijeg! Tek što je raličar prošao kraj prizora koji svakom normalnom bode oko, ustaljena slika - ljudi guraju auto kroz ulaz parkirališta. A dolje pred zgradom? Dvojica Čakomovih djelatnika u zelenim kombinezonima prolaze s lopatama na ramenima i jedan, uz pogled pružen prema polumetarskoj gromadi snijega koja im se doslovno našla pred nogama, pita: “Da počistim ovo?” Čišćenje se nije dogodilo, Čakomov je par nastavio hodati. Nije problem, imamo dovoljno lopata u stubištu da počistimo i nakon čišćenja. OČAJ Zašto pišem baš ovdje? Zato što me kao građanku opterećuje i smeta doza nezainteresiranosti, izostanak inicijative i elementarne pronicljivosti nekih ljudi angažiranih u zimskoj službi. Ne generaliziram, ne mislim na sve uključene jer ni ne znam tko su oni. Na koncu, to me ne treba ni interesirati jer će Grad Čakovec, štiteći interese građana, s kooperantima zimske službe riješiti sva otvorena pitanja. Da ne budem shvaćena pogrešno: nisam od onih koji smatraju da nam zimska služba treba “do crnog” očistiti kućne pragove. Sve smo mi to već učinili sami, ali očekujem da stambene zone budu barem prohodne. Uvjerena sam da su očekivanja u okvirima realnog. Koliko čujem, u Mihovljanu nisu imali tih briga. Vozač ralice stanarima Prvomajske ulice rekao je da po četvrti put u dva dana prolazi grebući po asfaltu(!) - na uputu komunalnog redara Grada Čakovca. Osjećam obvezu dodati i rečenicu, dvije o angažmanu Ivice Pongraca u zimskom službovanju. U naknadnom telefonskom razgovoru (koji se događao kad sam već digla ruke od bilo kakvog posredovanja u interesu kvarta u Vukovarskoj) nastojao mi je objasniti kako je već dvaput slao ralicu u kvart čuvši da je “zimski službenik” ostavio loše stanje. Dodao je da će uz pomoć komunalnog redara nastojati riješiti situaciju. Bespomoćnost u njegovu glasu gotovo je vrištala. Pogotovo nakon što sam mu rekla da gledam kako ljudi guraju auto na parkiralište kraj Perivoja, pored kojeg je netom prošao “raličar iz našeg kvarta”. Kako se Ivica Pongrac ne bi osjećao bespomoćnim kad sam ja samo jedna od onih koji su ga zatražili pomoć za nešto što je trebalo biti obavljeno u okviru puke, zdravorazumske procjene na terenu? Iz perspektive osobe kojoj upravo profesija pomaže da uvijek iznova pronalazi način da što kvalitetnije filtrira važno od nevažnog, generalno smatram da su prometnice i staze u samom gradu bile zadovoljavajuće očišćene u uvjetima obilnih snježnih padalina.