Toliko savjetnika, a u "banani" smo

Najdugovječniji direktor jedne tvrtke od javnog interesa u Međimurskoj županiji, Josip Zorčec iz Međimurskih voda, nije dobio novi mandat. On sam kaže da je smijenjen premda je točnije da nije ponovo izabran na natječaju za novog direktora. Nadzorni odbor se između tri kandidata odlučio za Vladimira Topolnjaka, čovjeka iz Međimurskih voda, dugogodišnjeg operativca i suradnika dosadašnjeg direktora Zorčeca. Opovrgnute su tako spekulacije kako će smjena u Međimurskim vodama uslijediti da bi se u toj tvrtki uhljebilo dosadašnjeg župana Ivicu Perhoča. On će se, izvjesno je, vratiti u Čakom u kojem je za prijašnjih mandata puno dobrog napravio. Uostalom, nema nikakve žurbe jer će još neko vrijeme biti na županijskoj plaći.
No, vraćam se Josipu Zorčecu, magistru, s kojim sam poslovno uvijek korektno surađivao i pomalo žalim što umirovljenje nije dočekao na dosadašnjoj dužnosti. On osobno, ni kriv, ni dužan, u ovom tekstu postaje kolateralna žrtva kritika ministra financija Slavka Linića. Obrušio se ovaj ovih dana na članove uprava javnih poduzeća zbog nezasitnosti i velikih plaća, za što ceh plaćaju građani.
Čovjek je samo dijelom u pravu. Uprave zaista imaju prevelike plaće. Međutim, nije rekao tko im to omogućuje? Pa upravo oni koji su na vlasti jer imaju većinu u nadzornim odborima ili upravnim vijećima, koji takve plaće odobravaju! I ne samo to. Odobravaju i enormno visoke otpremnine, kao i brojne druge beneficije članovima uprava i tzv. menadžerima.
Izabiru se novi, a stari ostaju
Ali, to nije sve. Kad dolazi do smjena na mjestima direktora ili predsjednika i članova uprava tih poduzeća, uz nove na platnom spisku ostaju i oni stari! Najčešće u svojstvu „savjetnika“, ali na približno direktorskoj plaći! Tu, eto, ponovo dolazimo i do Josipa Zorčeca. On će, izjavio je, ostati u Međimurskim vodama, najvjerojatnije u svojstvu savjetnika ili nečeg sličnog. Ali, nije on iznimka. Sličan je slučaj bio s Vladimirom Ivkovićem nakon što je razriješen dužnosti direktora Međimurje-Plina. To je što se tiče lokalnih tvrtki. Tako rade i u državnim javnim poduzećima - od HEP-a preko Hrvatskih šuma do Hrvatskih autocesta, i to na svim razinama.
To doseže stravične brojke od po nekoliko stotina duplih direktora po plaćama, od kojih jedni rade, a drugi „savjetuju“, tko zna koga i kako, valjda do penzije. Što ti „savjetnici“ drugo rade, osim što i dalje primaju velike plaće? To je cijena hrvatskog stranačkog kadroviranja koju, u pravu je ministar Linić, plaćaju građani, a da ih nitko ne pita jesu li s tim suglasni?
To je ova vlast naslijedila od prethodne, ali nije ništa poduzela da se s takvom praksom prestane. Slijedom toga, dođe li do promjene vlasti, doći će novi direktori, a sadašnji će u „savjetnike“, i tako u nedogled. Zar se još netko onda čudi zašto smo u „banani“?
Priziv cunamija između Mure i Drave
No, ima i vedrijih tema. Održani su već tradicionalni Dani Međimurja u Zagrebu. Kao i uvijek do sada, najatraktivnije je bilo Međimursko proščenje te sveta misa služena pred TV auditorijem u Zagrebačkoj katedrali. No, ovaj put je Zavičajno društvo Međimurje, koje je organizator ovog reprezentativnog predstavljanja našega kraja u hrvatskoj metropoli, učinilo korak više. Sazvalo je skup na temu „Sjeverozapad Hrvatske i Međimurje – model (ili antimodel) gospodarstva na pragu ulaska RH u EU“. Tema je obrazložena time da ne želimo pristati biti pasivni promatrači vlastitog propadanja, a da se pritom ništa ne poduzima. Želja organizatora tog gospodarskog foruma, čiji je koordinator bio počasni predsjednik ZDM-a Danijel Režek, bila je ukazati na putove mogućeg bržeg izlaska iz duboke krize koju u cjelini nismo zaslužili nositi podjednako na leđima s onima koji ne postižu ni približne rezultate kao mi. Poruka je foruma da se iz samozatajnosti i šutljivosti mora prijeći u ozbiljnija upozorenja da se teret tuđe nesposobnosti, neodgovornosti i neznanja, prelama na prostorima rada i reda, kakvo je Međimurje.
Jako je dobro da se o tome govorilo u Zagrebu te da je forumu bio nazočan i novi međimurski župan Matija Posavec. Međimursko zavičajno društvo u svojim redovima ima vrsne poduzetnike i poslovne menadžere. Počasni član Društva je gradonačelnik Milan Bandić, koji je ujedno jedan od glavnih pokrovitelja Dana Međimurja u Zagrebu, ali i najutjecajnija osoba za razvoj Grada, pa i ulaganja.
Pa kad je tome već tako, samo malim, ali konkretnim investicijskim zahvatom samo dijela njih u našem zavičaju mogle bi se dogoditi velike stvari za Međimurje. Zavičajna slavlja prilika su za međusobno upoznavanje, ali malo koristi, ako ostane samo na tome. Vizitke trebaju poslužiti za kasnije izravne kontakte i konkretne dogovore, naravno, ako znamo što želimo i što nam treba. A treba nam cunami projekata i ulaganja. Neka nas preplave na cijelom prostoru između Mure i Drave sve do meje sa slovenskim goricama.

Umjesto P.S.-a

Bilo je te nedjelje prekrasno sunčano jutro, kad se iznenada nad gradom nadvio zastrašujući crni oblak. Bila je to prava erupcija dima nad prostorom velike tvornice Međimurske trikotaže. Novinarskim instinktom dohvatio sam fotoaparat i požurio u tom pravcu. Gorjela je tvornička zgrada stare Čaraparije. Sa svih strana pristizala su vatrogasna vozila i odmah se uključivala u boj protiv vatrene stihije.
Toga 6. svibnja 1979. godine svjedočio sam zacijelo dosad najvećem požaru u nekom industrijskom objektu u Međimurju.
Unatoč višesatnoj intervenciji vatrogasaca, izgorio je najveći dio tog pogona MTČ-a te velike količine tamo uskladištenih gotovih tekstilnih proizvoda. Pričinjena šteta procijenjena je na 16 milijardi ondašnjih dinara. Uzrok požara bila je nepažnja radnika prilikom zavarivanja.