TREBA LI SANDRA HERMAN PO NALOGU RADIMIRA ČAČIĆA RUŠITI MATIJU POSAVCA?

Po svemu sudeći, relativno kratko trajala je idila među najvišim dužnosnicima u Međimurskoj županiji. Bilo je naznaka mogućeg razilaženja između župana Matije Posavca i njegove zamjenice Sandre Herman nakon što je ona proljetos istupila iz članstva Hrvatske narodne stranke i priklonila se inicijativi Radimira Čačića za osnivanje Narodne stranke - reformista. Premda je u međuvremenu zamjenica župana radila na organizacijskom ustroju nove političke stranke, odnosi sa županom bili su, najblaže rečeno, korektni jer ga javno nije doživljavala ni prikazivala kao političkog suparnika. Njihov odnos nije se bitnije poremetio ni nakon što je Sandra Herman nakon osnivanja stranke reformista izabrana za predsjednicu Središnjeg odbora.

No, stanje bi se moglo promijeniti nakon što su prošlog četvrtka međimurski reformisti konstituirali svoju županijsku organizaciju, a za predsjednicu, očekivano, izabrali zamjenicu župana Herman. Istina, ni tom prigodom ona ničim nije napala međimurskog župana, ali je to učinio njezin šef Radimir Čačić, premda zasad još to nije trebao učiniti. Iskopao je „ratnu sjekiru“ i okomio se na Matiju Posavca, manje kao župana, a više kao istaknutog haenesovca za kojeg kaže kako je u Zagrebu veliki privrženik Vesne Pusić i vodstva stranke, a u Čakovcu se ponaša kao da uopće nije član HNS-a! Po Čačiću, stranka je to koja se rastače, a kad ostane bez vlasti, nestat će. Naslućuje se namjera predsjednika reformista da unosi razdor u međimurski HNS i iz njega privuče što više članova u svoju stranku. Unatoč tome, nije tako oštro trebao istupiti baš na skupu inauguracije Sandre Herman na čelno mjesto reformista jer - ako će ona morati tim putem, upitno je dokle će biti moguća njezina kohabitacija sa županom kao predsjednikom međimurskog HNS-a, suparničke stranke koju njezini reformisti kane rušiti? Za radnog vremena zajedništvo na županijskim poslovima, a poslije međusobno podmetanje klipova!

MDS uručio 

međimursku Deklaraciju predsjedniku Josipoviću

Nije se bezrazložno svojevremeno Radimir Čačić javno očitovao da reformisti jesu za regionalizaciju Hrvatske, ali za osam regija, među kojima on vidi Međimurje i Istru kao zasebne regije. Zna da HNS, dok je u koaliciji sa SDP-om, takav prijedlog neće podržati jer glavni koalicijski kreator regionalizma, potpredsjednik Vlade RH Branko Grčić, zagovara četiri regije plus Grad Zagreb. Premijer Zoran Milanović dosad se nije očitovao o promjenama u teritorijalnom ustroju, dapače, bio je izričit da se neće ukidati niti jedna općina, ni grad. Kad sam već kod ove teme, velika pobornica ukidanja županija je gospođica Mirela Holy, predsjednica OraHa. Zanimljivo, ali u Predsjedništvu njezine stranke je i Čakovčanac Kristijan Mavrek. U ovo predizborno vrijeme i neke druge stranke očituju se o mogućem novom teritorijalnom ustroju Republike Hrvatske. Tako se HDZnedvosmisleno protivi ukidanju županija. To je i razumljivo kad je iz njegovih redova najveći broj župana.

Zasad, trebalo bi svima biti jasno, od neke regionalizacije te ukidanja županija nema ništa. Da bi se tome pristupilo, najprije je potrebno mijenjati Ustav RH, a to i nije tako jednostavno. Ustavne promjene predlaže aktualni predsjednik Ivo Josipović, pa su najveći pobornici da Međimurje zadrži status županije ili dobije status regije - članovi Međimurskog demokratskog saveza - posjetili Pantovčak. MDS-ovci su Josipoviću uručili Deklaraciju o jedinstvenosti Međimurske županije koju je svojevremeno jednoglasno usvojila Županijska skupština. Je li Predsjednik uspio na brzinu pročitati tekst, ne znam, ali tom je prigodom izjavio kako njegov prijedlog ustavnih promjena sadrži podjelu Hrvatske na osam regija, među kojima je i Međimurje.

Minimalizam 

velikog i svestranog Fotokluba

Ali, tko se ovih dana zamara mogućom regionalizacijom kad je javna scena zaokupljena huškačkim i šovinističkim ispadima srpskog ratnog zločinca Vojislava Šešelja, a - nažalost, i neprimjerenim potezima hajdukove Torcide koja nogomet, za koji se nekoć govorilo da je najvažnija sporedna stvar na svijetu, želi dići na pijadestal državnog problema broj 1. Stoga je meni osobno kao melem sjela izložba fotografija članova Fotokluba Čakovec koju sam sa zanimanjem razgledao u šajerici. Na otvorenju nas je bilo više negoli na nekoj od političkih tribina. 

Ljudi znaju kamo ići oplemeniti dušu. Tematska je to izložba minimalističke fotografije, žanra koji nije toliko čest kao recimo pejzaž ili portret. Svojim radovima predstavljena su 23 autora: Mario Blažević, Davor Dolenčić, Marko Gotal, Dalibor Horvat, Nikola Hrženjak, Irena Nikolaus Jug, Zoran Kolarić, Marija Kranjčec, Petar Grozni Kovač, Filip Lučin, Siniša Ludaš, Davorin Mance, Darko Mareš, Danijel Mihaljković, Željko Ovčar, Vjeran Petrović, Vanja Rodiger Pomor, Petar Sabol Sharpeye, Ivan Šardi, Dorian Šipoš, Valentina Vukadinović, Darko Vurušić i Davor Žerjav. Selektor ove izložbe Ivica Nikolac, prof., dobar poznavatelj fotografskih udruga u Hrvatskoj, zamalo nije našao riječi pohvala za populariziranje fotografije i educiranje članstva te svestranost u radu Fotokluba Čakovec, po njemu, jednog od vodećih u zemlji. A pedesetak njegovih članova zahvalilo je Gradu Čakovcu, glavnom pokrovitelju, za pomoć da se održi ova izložba koja se može razgledati do 11. prosinca.

Umjesto P.S.-a

Nekoć se slavilo državne praznike, a danas se oni obilježavaju. Razlika je velika. Na dvodnevnom slavlju, primjerice, Dana Republike, 29. i 30. studenoga, održavani su masovni skupovi u tvornicama, školama i naseljima, a na njima se, uz kulturno-umjetnički program, govorilo o značaju toga datuma. U pravilu, za svaki praznik bilo je otvaranja novih objekata koji su bili, to se posebno naglašavalo, djelo radnih ljudi i građana. Recimo, za Dan Republike prije 40 godina, kad je snimljena ova fotografija, useljeni su stanovi solidarnosti u Čakovcu, otvorene novoizgrađene proizvodne hale MTČ-a u Kotoribi te Konfekcije Jedinstvo i TIZ-a Zrinski u Čakovcu. Danas, i ono malo novogradnji, nažalost, najmanje za proizvodnju, ne otvara se u čast državnih praznika te radnih ljudi i građana, već na slavu političkih stranaka i njihovih lidera, ponajprije u političke svrhe uoči izbora. Kao da su ih oni gradili svojim novcem. Razlika je zaista velika.