TV kolumna: Kaj je preveč, niti s kruhom nije dobro

Vrhunac turističke sezone donio nam je, nekima ne samo odmor od posla, već i predah od usijanih političkih glava. Razbježalo se sve po moru, toća noge, upija sunce, hladi jaja. Stvarno je burna politička godina iza nas, izbori na parove razbroj, jednih se riješiš eto drugi kucaju na vrata; nadonosili su se političkih odluka od kojih bolje živimo, evo, sve se dimi, a iz tabora u tabor ispreskakali tako da će kroničarima biti istinski teško utanačiti ovaj povijesni trenutak.

Pa bismo, nakon svega, doista mogli reći - zaslužili su. Ali ćemo se ipak bespomoćno nasmijati, jer znamo da nisu. No, tih nekoliko tjedana u godini barem smo oslobođeni svakodnevnog iskakanja vlastodržaca i onih koji pretendiraju na njihove pozicije iz svih teglica krastavaca koje otvorite, njihovih prepirki i biserja koje tako olako prosipaju pred nas svinje. Na poslu je ovih dana zatečen tek jedan ministar, neraspoložen za medijske istupe, saborski su zastupnici na krvavo zarađenom odmoru još od sredine srpnja, jedino premijera Andreja Plenkovića mediji koliko-toliko uspijevaju pratiti u obilasku destinacija na Jadranu.

Iako ni ona ne odmara, do predsjednice Kolinde Grabar Kitarović najteže je ovih dana doći. Nakon duge 22 godine, zaputila se, naime, u posjet dijaspori, hrvatskom rodu rasutom u tuđini, tijam u daleku Australiju i Novi Zeland. Nema o predahu ni govora, prijeći će od Adelaida do Wellingtona oko 6.5 tisuće kilometara, ne računajući put od Hrvatske i nazad! Kažu iz njezina ureda da su dvije godine radili na organizaciji ovoga posjeta - valjda su tada avionske karte za cijelu svitu bile nešto povoljnije - a dočekana je uz počasti koje bi možda u srce uspjele dirnuti i inače hladnu i distanciranu britansku kraljicu.

Dočekalo ju je 2,5 tisuće ljudi, uz pljesak, skandiranje, pokoje curenje u nesvijest. Otišla je, naravno, najprije na misu, pa u Hrvatskom katoličkom centru i naselju Kardinal Stepinac u Sydneyju otkrila spomen ploču - samoj sebi, odnosno u čast posjeta nje same, odnosno Njezine Ekscelencije.

Razvezala se potom o suradnji, jačanju veza, povratku iseljenih u maticu zemlju, sadila mlade hrastove kao simbol snage i povezanosti sestrinskih zemalja, susretala se s tamošnjim dužnosnicima, najavila nešto konkretniju gospodarsku povezanost, i sve što već ide uz jedan takav važan dužnosnički posjet. Od kojeg ćemo i mi tu i naši tamo opet imati koristi, da će se opet sve dimiti. Jedva čekamo.

Trumpizam na vrhuncu

Osupnule su svijet proteklog vikenda slike rasističkog divljanja u američkom gradiću Charlottesvilleu. Nacistički pozdravi, zastave, baklje, pokliči, kao da je 1933. a ne gotovo cijelo stoljeće kasnije. Nije, na žalost, prošlo ni bez žrtava, no ono što je najviše razjarilo, možda i više od samog događaja, lakoća je kojom je američki predsjednik Donald Trump izjednačio neonaciste i antifašiste. Slušate tog čovjeka, lidera te "najveće od svih nacija", pa vam se čini da gledate neki skeč. Trabunja o "mirnim prosvjednicima" među nacistima, onima koji su samo demonstrirali svoje pravo na slobodu govora, upire prstom u tzv. alternativnu ljevicu, optužuje novinare za izvrtanje istine... samo čekate da nastavi s teorijama zavjera o chemtrailsima, otrovima u cjepivima i dolascima izvanzemaljaca.

I dok se čudom čudimo toj narančastoj karikaturi koja se malo igra predsjednika, u Hrvatskoj smo već oguglali na to da se antifašizam mora skrivati ispred sve glasnijeg povratka fašizma, od stadiona i koncerata, sve do najviših državnih vrhova. Ne treba posebno napominjati da u logoru u Jasenovcu i dalje stoji ploča s ustaškim pozdravom, od koje se i premijer i predsjednica izbjegavaju jasno ograditi. Sve koji će upozoravati da je ploči, ako igdje, tamo najmanje mjesto, brzo će biti proglašeni komunjarama, skojevcima, udbašima. Čak i one koji se u vrijeme komunizma nisu niti rodili. Kažu ti pravi Hrvati, ZDS stari je povijesni pozdrav, pa zaboravljaju da je i pozdrav kojim se skandiralo Hitleru u čast - povijesni. Ali se zna što simbolizira i što promiče. I zato je zabranjen. Pokušajte igdje u Njemačkoj arlauknuti te riječi, promptno ćete završiti iza rešetaka - kao nedavno dvojica kineskih turista koji su ispred zgrade parlamenta u Berlinu ruke podignuli u zrak, tako, iz čiste zafrkancije. I još su dobro prošli - prošli je tjedan Amerikanac koji je salutirao usred Dresdena, prije nego je završio u zatvoru, na ulici popušio batine.

Javna televizija

Ako niste znali da je Hrvatska katolička zemlja, tu je HTV da vas na to svakodnevno podsjeća. Toliko da to postaje kontraproduktivno, zaključio je član Programskog vijeća HRT-a Ivica Maštruko u osvrtu na program koji je dalekovidnica pripremila i posebno najavila povodom blagdana Velike Gospe. Na sva su se četiri kanala cijeli dan protezale mise, dokumentarni filmovi o svecima, prijenosi festivala duhovne glazbe, a duhovna nota nije zaobišla ni radijske frekvencije.

- Kad javna televizija ima više priloga i emisija nego Vatikanska televizija, više nego ikoja emisija u katoličkom vlasništvu, onda je to doista prešlo sve moguće granice, rekao je Maštruko.

Ilitiga po naški - kaj je preveč, niti z kruhom nejde doli.

VIJENAC - Milostiva prije svega

HTV 2, pon-pet, 16:40

U moru repriza HTV nas je razveselio genijalnom BBC-jevom humorističnom serijom o ekscentričnoj snobici opsjednutoj društvenim ugledom. Iako je s početka '90-tih, lako ju je preslikati i u današnje doba, pa i u našu okolinu, a doza pravog britanskog humora u terminu taman poslije posla kao stvorena je za mozak na pašu.

KAKTUS - animirani filmovi

RTL, pon-pet, 20:10

Ljeti na RTL-u, čini se, rade samo informativci. Oni zaduženi za program shemu poslože po principu - samo da se nešto vrti, pa fino spakiraju kovčege i na more. Sad nam u udarnom terminu svake večeri serviraju Pingvine s Madagaskara i Kung fu pandu. Bolje očito ne mogu.