U BIVŠOJ ČAKOVEČKOJ VOJARNI PONOVO VOJNI ROČNICI?

I dobro, i loše nam se piše. Dobro je što za ustupljene vojne nekretnine u Čakovcu Međimurska županija kao kompenzaciju neće morati plaćati višemilijunske račune za izgradnju vojnih skladišta u Slunju. Loše je što će iz čakovečke vojarne, koja je u potpunosti obnovljena i preuređena, morati iseliti i Tehnološko-inovacijski centar, i Međimursko veleučilište, a bome i novootvoreni regionalni centar HRT-a. Nije ovo prvoaprilska. Takav se zaključak sam po sebi nameće nakon što bi predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović ponovo uvela obvezatan vojni rok. Godišnje bi njime bilo obuhvaćeno dvadesetak tisuća ročnika, a njih negdje treba smjestiti. U djelatne vojarne s profesionalnim vojnim postrojbama svi zacijelo ne mogu stati, pa će se morati za vojne potrebe revitalizirati objekti kojih se Ministarstvo obrane odreklo, odnosno, kao u čakovečkom slučaju, prepustilo ih na korištenje regionalnoj upravi. To znači da bi i bivša čakovečka vojarna iz vremena Franje Josipa ponovo mogla biti aktivirana za udomljenje vojnika, makar to bili samo ročnici. Kako je sada u vlasništvu Županije, ova bi je iznajmljivala Ministarstvu obrane, pa ponešto i zaradila. Uostalom, tako je s ovom vojarnom i počelo. Sagradio ju je Grad Čakovec te dao u najam austrougarskoj vojsci. No, možda prevlada razum, pa ovakvog scenarija neće biti. U zemlji koja je na rubu ekonomskog bankrota i grca u dugovima, čije oružane snage iz godine u godinu dobivaju sve manje kuna iz proračuna, pa su trenutačno u zrakoplovstvu za let sposobna dva i pol prastara miga, da o drugome i ne govorim, stvarati novi golemi trošak uvođenjem prije nekoliko godina ukinutog obvezatnog vojnog roka, gotovo je suludo. Kako se na obzoru zasad ne nazire nikakva ozbiljna prijetnja vanjske vojne agresije na našu zemlju, potreba za tim je potpuno bespotrebna. A sudjelovanje vojske u izvanrednim situacijama uzrokovanim elementarnim nepogodama, što se spominje kao argument za, uobičajeno je uz svim zemljama svijeta, ali samo zbog toga nitko ne uvodi obvezan vojni rok.

Šef SDP-a 

pridružuje se HNS-u

Na međimurskoj političkoj sceni veliko iznenađenje. Mladen Novak, predsjednik Županijske organizacije SDP-a, pridružio se HNS-u! Drugog zaključka nije moglo biti nakon objavljenih fotografija na nekim portalima s potpisom „Čestitka HNS-a Preloga“. Snimljene su uoči blagdana Uskrsa, gdje su preloški haenesovci na tržnici darivali sugrađane pisanicama. Na „gostuvanjskoj“ fotki pozira skupina članova HNS-a Preloga u društvu sa županijskim stranačkim predsjednikom Matijom Posavcem i, gle čuda, Mladenom Novakom, prvim međimurskim esdepeovcem, a da on poimence nije spomenut, niti izuzet kao možebitni gost! Tek nekoliko dana kasnije, neizravno je dobiven odgovor kako se on našao na tom mjestu u tom društvu. Nije pristupio HNS-u, ali je, zacijelo, tom prigodom utanačio kasnije obznanjen sporazum dviju stranaka o koalicijskoj suradnji na predstojećim izborima za vijeća mjesnih odbora na području Grada Preloga. Inače, Matiju i Mladena neizravno veže još nešto - obojica nisu baš miljenici šefova svojih stranaka. Zoran Milanović nije naročito sklon Mladenu Novaku još otkako je izabran za županijskog predsjednika SDP-a jer „ćif“ znatno više preferira svoga čakovečkog pulena Stjepana Kovača. Matija Posavec više ne uživa blagonaklonost svoje predsjednice Vesne Pusić kao prije, posebice nakon vrlo kritičkih javnih istupa o potrebi veće demokratizacije u stranci. Neizravno, to je kritika i na njezin račun, a to šefovi nikako ne vole. Možda je upravo stoga župan Posavec bio vrlo blag u nedavnoj emisiji HTV-a Otvoreno upravo o toj temi, pa je vješto izbjegao i odgovor ostaje li pri prijedlogu da HNS treba istupiti iz Kukuriku koalicije, što mu V. Pusić posebice zamjera.

Grb se ne vraća jer nije bio ni maknut!

Ne mogu, a da i ja ne kažem koju o registarskim pločicama. Naravno, kao i većina, smatram potpuno bespotrebnim da se uopće pokrenuo postupak za njihovu izmjenu jer kod nas baš ništa, pa ni to ne može bez politiziranja. Postojećim pločicama trebalo je dodati jedino znak EU i stvar je riješena. Ovako, grb ili kockice, ponovo je bilo štofa za stranačka prepucavanja. Naposljetku, sve ostaje kako je i bilo, osim što će, također bespotrebno, svih 128 gradova dobiti svoje oznake. U svemu ovom zasmetala me senzacionalistička nepismenost hrvatskih medija. Nakon odustajanja ministra Ranka Ostojića od mogućih promjena, kojih je bilo samo u prijedlozima, zaredali su naslovi poput: „Miču se kockice, vraća se grb!“ Ma, kako se može micati nešto čega u stvarnosti i nije bilo - kockice, a vraćati nešto što nikada nije bilo maknuto - grb?

Umjesto P.S.-a

U Hrvatskom saboru zakonom će udariti po porijeklu imovine. Njime će se utvrđivati ima li netko prijavljene prihode i pokriće putem uplata poreza za prekomjerno stečenu imovinu. Možeš si mislit’, koliko će to djelotvorno biti. Isto koliko i nezastarijevanje kriminala u pretvorbi i privatizaciji. Velike ribe i ovaj put će izmigoljiti. Kad je bal, nek je maskenbal za uveseljavanje naroda. Kao da se povijest ponavlja jer, gle čuda, još sedamdesetih godina prošloga stoljeća, u socijalizmu, imali smo komisije za ispitivanje porijekla imovine! Toliko su bile učinkovite, da su bile i temom čakovečkog fašnika! Maškori su imali flastere preko usana jer o pravim bogatunima ni tada se nije smjelo otvoreno zboriti, kao ni sada. Bio je aktualan još jedan slogan:“Imaš kuću, vrati stan!“ Taman posla.