U jesen označiti, a naknadno iskrčiti apoplektično trsje!

U razdoblju od 2004. do početka 2009. godine Vlada Republike Hrvatske sustavom državnih potpora potaknula je sadnju značajnih površina višegodišnjih nasada (voćnjaka i vinograda), od čega je primjerice posađeno 1.845 ha jabuke, 1.401 ha šljive, 480 ha bresaka, 6.387 ha vinove loze i drugih voćnih vrsta. Svi višegodišnji nasadi predstavljaju monokulturu, pa je njihova opstojnost ugrožena od većeg broja uzročnika biljnih bolesti i štetnih organizama životinjskog podrijetla! Posljednjih desetljeća uzročnici bolesti koje napadaju korijen, žilno staničje ili drvo predstavljaju jedan od rastućih problema u suvremenoj voćarsko-vinogradarskoj proizvodnji, prvenstveno iz razloga što ne postoje dovoljno učinkovite mjere liječenja ili kurative. Ova problematika zahtijeva mnogo stručnosti i odgovornosti, jer je poznato da međunarodna trgovina biljnim materijalom, poglavito sadnicama i cjepovima, predstavlja važan način širenja ekonomskih i karantenskih štetočinja bilja. Iskustva u Međimurju su posljednjih desetak godina također potvrdila da suvremenu vinogradarsku proizvodnju ugrožava potencijalna opasnost od unošenja žutice vinove loze iz skupine fitoplazmi stolbur (Bois noir=BN) i zlatne žutice (Flavescence dorée=FD), bakterijskog raka (Agrobacterium tumefaciens) te pojave apopleksije u mladim vinogradima. Njihov je značaj posljednjih godina u porastu, a opasnost povećava spoznaja da se mogu prenositi latentno (skriveno) zaraženim loznim cjepovima. U Međimurskom su vinogorju u godinama poticajnog podizanja novih vinograda detektirani slučajevi sadnje zaraženih loznih cijepova s svim gore navedenim patološkim poremećajima, a naknadno se takvi slučajevi uglavnom ne mogu liječiti, već se oboljelo trsje nadopunjuje novom sadnjom. Dok smo bakterijski rak u Međimurskom vinogorju uspješno sanirali, a štetnost fitoplazmatskih žutica vinove loze posrednim mjerama značajno smanjujemo, apopleksija nije nestala iz nasada već se određenim intenzitetom širi! Stoga već ujesen po znakovima bolesti apopleksijom zaraženo trsje treba označiti (npr. vezanjem neke uočljive trake od tkanine), a prije zimske rezidbe obavezno ih izvaditi i izbaciti iz nasada!
Svih smo ranijih godina u vinogorjima kontinentalne i mediteranske Hrvatske, obično tijekom druge polovice srpnja i početkom kolovoza, na pojedinom trsju zamjećivali pojavu simptoma drastičnog sušenja biljaka (zabilježeno u području Jastrebarskog, Vrgorca, dolini Neretve, Ilok, Istra, Kutjevo, Međimurje, Nadin, Pelješac i drugdje). Napadnuti su bili nasadi stariji od 15 ili 20 godina. Dugo godina nastale su negativne promjene u vinogradima smatrane normalnim slijedom starenja, kojim su oslabljene obrambene sposobnost trsja na gljive truležnice (“razarači drva”). Još 1870. godine praktičari su u Hrvatskoj tu pojavu nazivali “Posmud”. Ipak, zadnjih godina je pojava sušenja tek podignutih vinograda (starih 1-3 godine), potaknulo brojna istraživanja uzroka i patogeneze venuća mladih trseva u značajnim vinogradarskim zemljama diljem svijeta (tzv. “mladenačko venuće”). Karakteristični simptomi upućuju na apopleksiju trseva ili bolest koja je u stranoj literaturi poznata imenom “Mall dell’Esca” ili “Esca”. Bolest je kompleksne prirode, a trulež drva je samo jedan od simptoma. To je najstarije opisana gljivična bolest vinove loze, poznata u mediteranskom području još u vrijeme Rimljana. Rezultira sušenjem trsa zbog degradacije drva. Poodmakli stadij apopleksije je prepoznatljiv po uzdužnim pukotinama na panju (vidi fotografiju).
Uloga patogenih organizama apopleksije u degradaciji drva vinove loze još nije potpuno proučena, ali je poznato da se poremećaj jače pojavljuje u toplijim i suhim uvjetima. Stoga ne čudi jača pojava ovog poremećaja tijekom ekstremno vruće i suhe 2003. godine, dok se u naknadnim sezonama javlja tijekom najtoplijeg dijela vegetacije (najčešće srpanj). Dugo su godina vrste Stereum hirsutum i Fomes igniarius (=Phellinus igniarius, a danas Fomitipora punctata) smatrane uzrokom promjena na oboljelim čokotima. U okolici Bordeaux-a, Kaliforniji i Italiji je važnija Phellinus, a u južnom dijelu Francuske i Hrvatskoj Stereum. Posljedice mogu biti vidljive na svim organima trsa. Apopleksija je pojavljuje u dva tipična oblika: (a) u kroničnoj formi kao degradacija lišća (vidi sliku), te u (b) akutnoj formi kao brzo sušenje ili smrt cijelog trsa (vidi sliku). Kronični tijek bolesti prepoznatljiv je promjenama na listu u vidu nekroza i žučenja između glavnih žila, a često je praćen pojavom smeđih točkica na bobama (vidi sliku). Kod akutnog tijeka apopleksije dolazi do naglog venuća čokota koji su do tada bili naizgled zdravi. Vrsta Stereum hirsutum, koja je izolirana u hrvatskim slučajevima “esce” sredinom i krajem 80-ih godina prošlog stoljeća, dolazi kao razarač drva na većem broju šumskog drveća. U novije je vrijeme ova vrsta rijetko izolirana iz oboljelih trseva, a današnje spoznaje potvrđuju da u etiologiji klasične apopleksije sudjeluje nekoliko gljiva: Phaeomoniella chlamydospora, Phaeoacremonium aleophilum, Fomitiporia punctata odnosno Fomitiporia mediterranea. Oboljeli trsovi normalno započinju rast i razvoj, cvatnja i oplodnja se ničim ne razlikuje od zdravih biljaka, a prve neželjene promjene su vidljive tek nakon vrućih ljetnih razdoblja. Na lišću se prvo javljaju sitne rubne pjege. Na bijelim sortama su žuto-smeđe, a na tamnim crvenkaste boje. Pjege se povećavaju i žuto-nekrotične promjene se od rubova šire među lisnom nervatrom. Krajem ljeta se najveći dio lista osuši i uskom klorotičnom zonom je odvojen od zelenog tkiva uz nervaturu. Ovi simptomi podsjećaju na cink-nekroze i magnezij-crvenilo. Na posljetku lišće odumire, a ubrzo nakon toga propadaju mladice, pupovi i grozdovi. Meteorološki uvjeti utječu na razvoj apopleksije, a pojedinih godina simptomi na zaraženim trsevima mogu izostati ili biti prikriveni.
Veći postotak tanina u starijem čokotu povećava osjetljivost na apopleksiju, ali istraživači su tijekom 2003. godine dokazali prijenos gljive Phaemoniella chlamydospora iz zaraženih podloga u plemku, odnosno spoznaju da se apopleksija prenosi i sadnim materijalom.
Prva preventivna mjera protiv apopleksije je korištenje deklariranih loznih cjepova, a naša zemlja kao uvoznica sadnog materijala mora provoditi kontrolu i protiv “mladenačke apopleksije”. Zaštita protiv ove bolesti se provodila tijekom zimskih mjeseci tretiranjem natrijevim-arsenatom i D.N.O.C. sredstvima. No, zbog njihove toksičnosti i zabrane takva mogućnost već desetljećima više ne postoji. Od profilaktičkih mjera se preporučuje izvaditi i spaliti osušene biljke, odnosno rezidbom odstraniti inficirane dijelove do zdravog tkiva. Krajem rujna i prvih dvadesetak dana listopada, opisani se simptomi apopleksije još mogu prepoznati u nasadima, pa nakon berbe preporučujemo označiti (markirati) inficirane biljke, kako bi se tijekom zimske rezidbe mogle poduzeti eradikativne mjere. Rane na drvu starijem od dvije godine premazivati benzimidazol-karbamatima (npr. Mikazol pasta, Kambisan i slično) ili 2%-tnom otopinom bakrenog fungicida. Ostale mogućnosti zaštite se istražuju i provjeravaju. Ohrabrujuće rezultate daje preventivna primjenu fungicida na osnovi al-fosetila (npr. Mikal Premium, Mikal Flash, Profiler, Verita, Winner, Rival, Attila), folpeta i bakra u mladim nasadima kada bolest još nije prisutna u većem postotku. Primarno je za sadnju odabrati dobar položaj koji nadmorskom visinom, inklinacijom i tipom tla odgovara optimalnom uzgoju vinove loze. Sadni materijal mora biti testiran i deklariran na moguću zarazu uzročnicima apopleksije. Rezidbu i obradu obaviti na vrijeme, odsječenu rozgvu i osušene panjeve iznositi iz vinograda, obavljati uravnoteženu gnojidbu temeljem pedoloških analiza zemljišta. Trsje s kroničnom zarazom se prikraćivanjem do zdravog dijela donekle mogu obnoviti i održati u funkciji. Ali, ako se ostavljeno inficirano trsje rezidbom pomlađuje, tada škare dezinficirati u otopini benzojeve kiseline (“MENNO Florades”), jer se bolest može prenositi alatom za rezidbu. Budući za podizanje novih vinograda uglavnom koristimo površine na kojima rastu šume, šikare, stari voćnjaci ili stari vinogradi, nakon krčenja “odmarati” tlo 2-3 godine, odnosno čak 4-6 godina ako je prethodni nasad bio zaražen bolestima drva ili virusnim česticama.