U REPOVIMA ČEKAJU PLAĆANJE RAČUNA!

PENZIONERSKA ZANOVIJETANJA

Sredinom svakog mjeseca svjedočimo velikim gužvama na uplatnim mjestima javnih poduzeća. Ljudi stoje u repovima i na otvorenom da bi platili potrošeni plin, vodu, struju i druge komunalne usluge. Mahom su to umirovljenici koji su nedvojbeno najbolji platiše. Većina njih ne želi zakasniti, pa svoju obvezu obavljaju do datuma naznačenog na uplatnicama. Dolaze izravno na uplatna mjesta jer ne žele plaćati poštanske i bankarske naknade, a izbjegavaju i zateznu kamatu koja je za njih trošak koji mogu izbjeći.
Naravno da među njima ima znatan broj onih koji se koriste dopuštenim minusom na tekućem računu. Uostalom, mirovine primaju preko banaka, a ove im dopuštaju prekoračenja, kao i primateljima redovitih mjesečnih osobnih dohodaka. Sada i njima prijeti smanjivanje iznosa dopuštenog minusa, kako to predlaže ministar financija Slavko Linić, odnosno Vlada RH. Na tu mjeru penzioneri različito reagiraju, no, pitaju se, zašto se vlast, ako to može, već i prije nije zabrinula za sudbinu ne samo umirovljenika, već i ostalih građana, pa se izborila za niže kamatne stope, posebice onih enormno visokih postotaka redovnih i zateznih kamata za prekoračenja po tekućim računima? Ovako, smanjit će omjer između visine primanja i dopuštenih minusa, ali će ostaviti bankama da i dalje neopravdano pelješe građane. Istina, pelješe nas i mnogi drugi. Struja i plin poskupjeli su već lani, i to jednokratno za dvadeset do trideset posto. Uz uvažavanje argumenata da su poskupljenja bila neminovna, zar ne možemo napokon i u Hrvatskoj dočekati da se cijene dižu postupno i u manjim postocima, kako se to radi u zemljama Europske unije, dakako, izuzmu li se „bolesnici“ poput Grčke, Španjolske, Bugarske i njima slične? Nas uporno uvjeravaju da nismo u kolu s njima, a ipak nam razrezuju namete sve po spisku.
Novi nameti za vodne usluge
Ali ne samo na državnoj, već i na lokalnoj razini. S novim uplatnicama Međimurskih voda, dočekali su nas novi, dakako, veći iznosi mjesečnih akontacija. U dopisu priloženom uz uplatnice iz tog poduzeća obavještavaju nas kako su cijene za neke usluge povećane temeljem odgovarajućih uredbi Vlade RH. Odnosi se to na povećanje naknada za korištenje i zaštitu voda te ispuštanje preko uređaja za pročišćavanje. To iznosi jednu kunu i desetak lipa više za kubični metar potrošene vode. Mi u Međimurju ove smo naknade već i prije plaćali, a sada su samo uvećane.
No, to nije sve. Odlukom Gradskog vijeća Čakovca, potrošačima vode s njegovog područja cijena je povećana za još jednu kunu po kubiku, i to za razvoj! To smo također već plaćali, ali sada će tom kunom više prikupljen novac, kažu, biti usmjeren na izgradnju sustava odvodnje u naseljima iz tzv. dravskog bazena.
Ponovo uvođenje samodoprinosa
Tu je više toga nejasnog. Prije svega, potrošači vode koji će za to izdvajati novac ne znaju koliki će to iznos biti mjesečno ili godišnje, koliko, zapravo, taj projekt košta i, što je najvažnije, koliko će dugo morati plaćati ovu namjensku kunu u potrošnji vode za razvoj? Po već ustaljenom običaju, kad se jednom nešto uvede, to se onda plaća trajno. Neće li tako biti i u ovom slučaju premda tako ne bi trebalo, niti smjelo biti. Ova nova naknada pomalo liči na nekadašnje samodoprinose građana kojih se stariji još dobro sjećaju. No, tada, pa makar to bilo u socijalističkom uređenju, građani su se o sufinanciranju neke izgradnje najprije iscrpno informirali, a potom izjašnjavali na referendumu. Točno je utvrđeno koliko se dugo samodoprinos za određenu namjenu plaća, a k tome, svake godine bilo im je predočeno temeljito izvješće o utrošku njihovog novca.
S obzirom da su u Međimurskim vodama često isticali da će svoje opsežne projekte odvodnje, odnosno kanalizacije, pa tako i ovaj za područje dravskog bazena, nominirati za europske fondove, ne bi li bilo primjereno, uspiju li u tome, odrediti vrijeme prestanka naplate ove naknade za razvoj? Uz dosad nebrojeno puta dokazivano razumijevanje za solidarnost, na koju se i sada poziva, stječe se dojam da tome nema kraja. Građani – potrošači vode, po svemu sudeći, i dalje će biti glavni izvor sredstava za širenje ove djelatnosti premda se menadžeri uporno zaklinju da će to napokon biti sredstva iz EU za koja se nikako ne uspijevaju izboriti. U svemu, simptomatično je da građani odsada više ne plaćaju akontaciju samo za vodu i kanalizaciju, kako je to stajalo na prijašnjim uplatnicama, već za vodne usluge, kako stoji na novima! A to je toliko rastezljivo da je teško naslutiti što nas sve još čeka.
Već 2.000 članova grupe na fejsu
Znatno više vedrine od ovih teških tema pruža Facebook koji je razbibriga pretežito mlađih naraštaja, ali se na njega priključuje i poneki penzioner. Ta društvena mreža privukla je i moju pozornost, a posebno sam zadivljen grupom pod nazivom Čakovčanke i Čakovčanci. Ona je, moglo bi se reći, prerasla u masovno okupljanje zaljubljenika u svoj grad, što ni sam osnivač Damir Peras vjerojatno nije očekivao. Premda postoji tek od 16. prosinca prošle godine, nakon samo dva mjeseca postojanja, Grupa je prošli tjedan obilježila pristupanje dvijetisućitog člana!
Što oni rade? Objavljuju i komentiraju starije i novije fotografije Čakovca, prisjećaju se raznih događanja u gradu u njegovoj bližoji daljnjoj povijesti, međusobnih druženja, prepoznavaju prijatelje, poznanike ili rodbinu na fotkama iz svojih albuma, iznose promišljanja kako bi grad trebao izgledati. Puno je onih koji više ne žive u Čakovcu, ali im je ostao u srcu, a Facebook im omogućuje stalnu vezu s njim i njegovim žiteljima. Vidi se to po njihovom odzivu na prijedlog da jave gdje sada žive. Zanimljivo, među njima je i osnivač grupe Peras, koji je u Muenchenu, Mirjana D. Bogdan u Linzu, Mladen Vrančić u Salzburgu, Lidija Markeš i Jasmina Marčec u New Yorku, Siniša Babić u New Yerseyju, Ratko Magić u Hong Kongu, a Djurdjica Somi Kukolja čak u Australiji. Nostalgija za rodnim krajem jača je od bilo kakve udaljenosti.

Umjesto P.S.-a

Godine 1974. na bušotini MĐ-4 između Pribislavca i Novog Sela Rok djelatnici službe istraživanja ondašnjeg INA - Naftaplina pronašli su naftu. Bilo je to proglašeno povijesnim događajem jer se radilo o prvom ekonomski isplativom nalazištu “crnog zlata” u našem kraju poslije II. svjetskog rata. Do tada se, zapravo, neka ozbiljnija istraživanja i nisu obavljala. Naftaše su stoga posjetili ondašnji predsjednik Skupštine općine Čakovec Danijel Režek i sekretar Općinskog komiteta SK Josip Siladi. Naftaši su im za uspomenu ulili naftu u staklenu bočicu. Iste se godine kod Zebanca naišlo na nalazište značajnih količina prirodnog plina. Kasnije je nastavljeno traganje za podzemnim blagom, ali se eksploatacija svela na samo te dvije lokacije. No, proteklih su godina suvremenim uređajima cijelo Međimurje premrežili rudarski stručnjaci iz Mađarske. Navodno, otkrivena su velika nalazišta plina. Od eksploatacije do dana današnjeg ništa, a prirodni plin naveliko uvozimo!