UGROŽAVA LI NAŠA ŽUPANIJA MINISTARSTVO OBRANE RH!

Ipak nema oprosta Međimurskoj županiji od plaćanja naknade za vojarnu i zemljište vojnog poligona u Čakovcu. To nepobitno potvrđuje dijalog međimurskog zastupnika Dragutina Glavine s ministrom obrane Ante Kotromanovićem, vođen prošlog tjedna za Aktualca u Hrvatskom saboru. Podsjetio Glavina na kronologiju. Vlada RH 2007. godine uvjetno je vlasništvo nad objektima i zemljištem Hrvatske vojske u Čakovcu prenijela na Međimursku županiju. Ova je kao naknadu za prenesenu imovinu trebala financirati deset skladiđšta HV-a, ukupne vrijednosti 26 milijuna kuna. Županija je krenula s revitalizacijom prostora vojarne, u što je, kako je Dragutin Glavina izjavio, dosad već uložila preko 40 milijuna proračunskih kuna. Iako je sredinom 2013. godine djelomično skinut teret s dijela vojarne, pa je - umjesto deset, ostala obveza Županije da financira samo tri skladišta, to je još uvijek značajan izdatak od oko 9 milijuna kuna, a ostaje i teret na zemljištu. To su otegotne okolnosti koje Županiji onemogućavaju prijave na europske fondove i otežavaju pregovore s potencijalnim korisnicima i investitorima na tom prostoru. Glavina je posebno ukazao na činjenicu da su vojni objekti, koje je HV proglasila neperspektivnima, svim drugim jedinicama lokalne samouprave ustupljeni bez ikakvih uvjeta i naknade!

Zastupnik Glavina zamalo zajecao

Ovo posljednje, što i sve nas najviše zanima - zašto jedino Međimurje mora zauzvrat nešto graditi za Hrvatsku vojsku, u svom odgovoru ministar Ante Kotromanović nije obrazložio. Rekao je, da je u posljednjih dvadesetak godina Ministarstvo obrane predalo na stotine tisuća kvadrata zemljišta i nekretnina lokalnim zajednicama. I za njega je neobično, što je u Međimurju vojarnu dobila Županija, a ne Grad, kako je uobičajeno. Potpisanim ugovorom Županija se obvezala izgraditi skladišta. Naglasio je da imamo još 18 tisuća tona neperspektivnog streljiva za koje se moraju stvoriti uvjeti za sigurno čuvanje. Inače prijeti ugroza. „Bili smo blagonakloni, razumjeli smo potrebe Županije, i rekli smo OK. Smanjili smo obvezu s tih 10 na tri skladišta. Kako vi branite interes vaše Županije, ja moram braniti interese Ministarstva obrane. Ja ne mogu ići ispod ta tri skladišta. To je obveza spram Vlade RH iz 2007. godine. Ja vas potpuno razumijem, ali razumite i vi nas. Ovo ne možemo skinuti. To su ta tri skladišta ispod kojih ne možemo ići“, bio je rezolutan ministar Ante Kotromanović.

Dakako da je ovakvim odgovorom Dragutin Glavina bio razočaran. Ponovio je: „ Gospodine ministre, Hrvatska vojska je ostalim gradovima davala takve objekte bez naknade. Posvuda, u Istri, Dalmaciji, Varaždinu, Zagrebu... , svi su dobili  vojne objekte bez ikakvih uvjeta. Jedino u našem slučaju nije bilo tako. To malo Međimurje, koje radi kao crv. Ne znam, probajte još jednom vidjeti, što se da učiniti“, zamalo da je zajecao Dragutin Glavina, no, očigledno nije ganuo inače dobrohotnog i simpatičnog ministra Kotromanovića.

Nema više ‘Svoj svome’?

Kako sada stvari stoje, za mandata ove Vlade zacijelo se ništa neće promijeniti. U svemu je najgore da se kod nas i ovakve odluke donose sukladno političkim interesima onih na vlasti, a manje kako stvarno pogodovati lokalnoj zajednici. Stoga, svratimo pogled u tu 2007. godinu. Zašto vojarna Županiji, a ne Gradu? U Hrvatskoj je na vlasti HDZ s Ivom Sanaderom na čelu. U Gradu Čakovcu tek se ustabilio SDP s gradonačelnikom Brankom Šalamonom u njegovom prvom od ukupno tri uzastopna mandata na čelu Grada. Premda je bilo uobičajeno neperspektivne vojne nekretniune ustupati gradovima u kojima se nalaze, u našem slučaju iz tog razloga to nikako nije dolazilo u obzir. S druge strane, nakon osam sušnih godina, za kojih je Međimurskom županijom vladala koalicija HSLS-HSS-HNS, napokon je u županijskoj vlasti ponovo sudjelovao HDZ, doduše u koaliciji s HNS-om. Župan je bio tada još haenesovac Josip Posavec, a predsjednik Županijske skupštine hadezeovac Vladimir Ivković. Hrvatska vlada tada je odlučila da vojarnu i druge objekte, kao i vojno vježbalište, dodijeli Županiji. Nejasno je jedino - zašto uz naknadu? 

Bilo je to mimo dotadašnjeg, a i kasnijeg običaja. No, HDZ je znao nagraditi sudjelovanje svoje stranke u upravljanju Županijom, vjerujući da bi to moglo biti višestruko „naplaćeno“ na sljedećim izborima, što se, na njihovu žalost, nije dogodilo. SDP, premda je sada u Županiji u sličnoj situaciji, tako ne postupa. Izgleda da se više ne igra po onoj narodnoj „Tko će kome ako neće svoj svome?“ Takve se igre, barem što se tiče oprosta duga Međimurskoj županiji, više ne igraju.