UMJESTO LELEKANJA, ‘SELJAK’ IGOR TEHNOLOŠKI OSUVREMENIO FARMU

Prosvjedi seljaka, kako sami sebe nazivaju, neslavno su propali. Drugo se ni nije moglo očekivati. Svojim lelekanjem i ucjenjivačkim nastupima protiv sebe nisu imali samo Vladu, prema kojoj su usmjeravali svoje zatupljene strelice, već i značajan dio javnosti. Papagajskim ponavljanjem svojih nesuvislih zahtjeva, koji su se svodili uglavnom na žicanje novca iz državnog proračuna, dosadili su i sebi samima. Neozbiljno je bilo govoriti kako je seljački bunt spontan, a svako malo sastajao se nekakav koordinacijski odbor seljačkih udruga koji je odlučivao o duljini i intenzitetu prosvjedovanja te formulirao njihove zahtjeve. Prijetnje o zatvaranju cesta, pa i graničnih prijelaza, bile su bumerang koji je protiv njih okrenuo i one građane koji su im možda i bili naklonjeni. To što su na kraju odlučili da će pravnim sredstvima pokušati ishoditi prava koja smatraju da su im uskraćena, mogli su napraviti i bez višednevnog izlaženja traktorima na prometnice.
Pokazalo se da samozvane seljačke vođe, koji su isti već godinama, ne uživaju podršku većine poljoprivrednih proizvođača. Njima je do osobnih probitaka i samoreklame. Ne sjećam se da je u posljednje vrijeme itko dobio više televizijskih minuta od njih. Nije bilo dnevne informativne emisije na našim televizijama, a da nam se s ekrana nisu obraćale jedne te iste spodobe. Razumijem da je ljeto doba kiselih krastavaca za javne medije, ali u kontekstu ove tematike mogli su urednici, i morali, predočiti i ljude drukčijeg mišljenja i postupanja. To čine tek sad. Tako ovih dana javnost može upoznati i međimurskog farmera Igora Rešetara iz Kuršanca koji je svojedobno, dok je bio predsjednik Hrvatskog saveza proizvođača mlijeka, također bio među prosvjednicima. No, za razliku od većine sadašnjih seljačkih vođa, mahom pšeničara, on je vlastitim novcem i kreditnim zaduženjem izgradio uzornu farmu krava s visokom tehnologijom. Svoje mlijeko sada prodaje i na mljekomatima u Čakovcu i drugim mjestima.

Nema opstanka s malim prinosima

Umjesto jadikovanja, Igor je ozbiljno prionuo poslu kojem se posvetio i zacijelo će opstati na tržištu, unatoč tome što ni njemu ne cvjetaju ruže. Kako redovito gledam Plodove zemlje na HTV-u, vidim da ima masu sličnih primjera u kojima poljoprivrednici usvajaju i ulažu u nove profitabilne proizvodnje. Tako neki čovjek iz Hercegovca počeo uzgajati grah koji je, kaže, šest puta dohodovniji od pšenice! Naravno, da bi tako bilo, morao je nabaviti specijalni kombajn. Kupio je rabljeni koji će mu se vrlo brzo isplatiti. Nisam stručnjak za poljoprivredu, ali mi je i kao laiku jasno da je potrebno mijenjati strukturu proizvodnje jer samo od pšenice i kukuruza na otvorenom europskom tržištu više se ne može opstati. Ponajmanje s tako malim prinosima kakve ostvaruje većina onih koji su ovih dana prosvjedovali. Oni bi prava i poticaje kakve imaju proizvođači u Austriji ili Francuskoj, ali ne i njihove obveze ulaganja u sjeme, gnojivo, zaštitu, opremu i skladišne objekte.

Mesapov Marjan promovira Pomurski sejem

Puno toga suvremenog u poljoprivredi može se vidjeti i na brojnim sajmovima, među kojima je najznačajniji i nama najbliži Pomurski sejem u Gornjoj Radgoni. Ove godine ima već svoje 51. izdanje. Brojem izlagača iz cijeloga svijeta, a još više posjetitelja, višestruko je nadmašio Zagrebački velesajam koji je u vrijeme nastajanja sajma u Radgoni bio najveći u široj regiji. Tako vam je to. Radgonski sajam krenuo je iz drvenih baraka i montažnih hala, pa se postupno sve više razvijao, a Zagrebački je imao velebne paviljone i, što dalje, sve više propada. Imali smo i mi Mesap u Nedelišću pod šatorima i tendama na otvorenom prostoru.
Onda se vlasnici - Međimurska županija i Općina Nedelišće - odlučili za skupu zidanu halu, kreditno se dobrano zadužili i tvrtku upropastili. K tome, uz halu uskoro niču moderna zdanja Atona koja su neusporedivo kvalitetnija za koncerte i razne druge priredbe, pa Mesap uz dva do tri sajma godišnje, može udomiti tek pokoji plesnjak ili nastup ponekog srcedrapateljnog estradnjaka, za što su dovoljne i drvene klupe sa stolovima. Inače, prvi i dugogodišnji direktor Mesapa Marjan Novak, izgleda, ostao je u toj branši. Čitam da je predstavnik Pomurskog sejma za Hrvatsku.
U Međimurju se ovog ljeta prilično radilo na osuvremenjivanju prometnica. U Čakovcu su najopsežniji zahvati bili u Zrinsko-frankopanskoj i Novakovoj ulici. Polagao se novi asfaltni pokrov. Premda je kolnik bio dotrajao i trebalo ga je sanirati, u Ulici dr. Ivana Novaka ipak je znatno veća potreba bila urediti zelene površine, ako se zbog stanja u kakvom se nalaze tako mogu nazvati, i nogostupe. Bila je ovo prigoda da se oba zahvata obave odjednom. Bilo bi jeftinije. No, kako to kod nas već ide, teško se usklađuju planovi dvaju ili više subjekata.
Dok se na cestama i drugdje radilo, u lokalnoj i regionalnoj samoupravi, po svemu sudeći, poprilično se odužilo ljetno mrtvilo. Posebice u takozvanim stručnim službama. Naime, prve sjednice predstavničkih tijela najavljuju se tek za rujan i listopad. Ponašaju se kao da se ništa izvanrednog ne događa, da je stanje u najboljem redu, pa ne treba donositi nikakve odluke. Ili, neće valjda biti da se ovo dugo zatišje opravdava odsustvom zbog godišnjih odmora. Prošla su vremena u kojima je većina ljeti odlazila na tjedan ili dva na more ili u planine. Nema više toga. Takvi su danas velika manjina.

Umjesto P.S.-a

Na fotki je Drava dok je još bila rijeka Drava. Nije bilo hidroelektrane, ni kanala i akumulacijskog jezera. Hirovita rijeka tekla je svojim prirodnim koritom. Na dijelu kod Otoka bili su prekrasni sprudovi, idealna riječna plaža. Bilo je još ostataka nekadašnjeg drvenog mosta.
Ljeti puno kupača, ne samo iz Preloga, već i iz udaljenijih mjesta. No, vrijeme nosi svoje. Rijeka je sada ukroćena, a voda usmjerena za potrebe energetskih objekata.
Umjesto prirodnih sprudova, sada su tamo šljunčani nasipi napravljeni intervencijom čovjeka. Sada Prelog ima i marinu, kakve u ono doba nije moglo biti. Prirodna nam je, barem zasad, ostala još rijeka Mura.