VODA JE DOBAR SLUGA…

… ali i loš gospodar – kaže prastaro narodno iskustvo izraženo poznatom poslovicom koja ta njezina svojstva s punim pravom, ne samo uspoređuje, nego i izjednačuje s onima njoj suprotnoga elementa – vatre. Dok je mirna i pitoma te ukroćena i poslušna, dobra je da ne može biti bolja, ali kad podivlja i „uzme stvar u svoje ruke“, teško onomu što joj se nađe na putu. Potvrdu za to ne treba tražiti ni vremenski ni prostorno daleko od nas: sama se pokazala prije tri tjedna upravo ovdje, na međimurskoj strani Drave, kad je taj čovjekov sluga – zahvaljujući različitim okolnostima među kojima ni ljudski faktor nije posljednji – našao rupu i kroz nju izmaknuo kontroli, „postao gospodarom situacije“ i pokazao što zna i može kad mu se to dopusti. No, to nije „sitnica“ u smislu ove rubrike, pa je o tome bilo, a sigurno će još i biti ne malo riječi drugdje.
Slučaj je htio da se to dogodi neposredno prije tridesete obljetnice jednog drugog događaja koji dokazuje nešto upravo suprotno od onoga što je u prethodnim redcima spomenuto, i potvrđuje da je voda mnogo više nego dobar sluga: ona je izvrstan prijatelj i koristan pomagač. Ne mislim pritom na činjenicu da je voda sredstvo bez kojega nema života ne samo na našoj Zemlji nego ni u nama poznatom dijelu svemira. Znanstvenici čak tvrde da je u vodi i nastao život kakav poznajemo i kakvim živimo, a to nije teško shvatiti i prihvatiti kad se zna koliki je postotak H2O-a i u najtvrđim dijelovima ljudskog pa i svakog drugog organizma.
No, da se ne udaljimo od današnje „sitnice“ i izgubimo u „filozofiranju nad onim kaj je ne filozofija“, kako su davno znali reći naši stari kad su čuli za nešto što ni u najcrnjim noćnim morama nisu mogli naslućivati, podsjećam odmah na tridesetu godišnjicu svečanog otvorenja i puštanja u pogon prve hidroelektrane sagrađene na međimurskom tlu i s međimurskim imenom: „Hidroelektrana Čakovec“. Premda se pravi završetak izgradnje i početak redovitoga rada takvih objekata nikad ne može vezati na jedan točno određeni trenutak, u tom je slučaju za javnost to bilo svečano obavljeno i objavljeno 26. studenoga 1982. Otada je taj objekt tako živo i čvrsto uklopljen u našu svakidašnjicu da se njegovo postojanje gotovo i ne primjećuje. „Centrala dela, mi si svetimo, grejemo se, gledimo televiziju i se je v najvekšem redu,“ komentira prosječan čovjek izuzimajući od toga samo cijenu struje. No, s njezinom prošlošću, naročito onim njezinim dijelom kad je nastajao, nije bilo uvijek tako. Zato vrijedi podsjetiti na neke osobitosti.
„Hidroelektrana Čakovec“ – kod Orehovice, možda i petnaestak kilometara daleko od „međimurske metropole“ – jedna je od dvadeset i dviju dravskih elektrana, ali nije neposredno na Dravi, kako se općenito misli, nego pored nje, a dravska voda, dovedena posebnim sustavom akumulacije i kanala, samo teče kroz nju i u njoj obavlja svoj posao. Ta rijeka – izvire u sjevernoj Italiji i na svojoj dužini od 749 km teče kroz Austriju, Sloveniju i Hrvatsku (323 km), a dotiče i Mađarsku – ima relativno ravnomjeran raspored protoka vode tijekom čitave godine, pa to omogućava i njenim elektranama rad usklađen s razdobljima veće i manje potrošnje električne struje. Ta njezina osobina bila je razlog i poticaj da se u siječnju 1973. dovrši dugoročni „program za izradu kompleksnog rješenja vodoprivrednog sustava Drave“ i njime predvidi izgradnja elektrana kod Varaždina, Čakovca, Donje Dubrave i još pet njih dalje nizvodno, a na Muri četiri: kod Murskoga Središča, Podturna, Goričana i Kotoribe. Radovi na prvoj od njih, onoj kod Varaždina, tada su se već dobrano odmaknuli od početka pa je bila ubrzo, 1975. godine dovršena. Na redu je, dakle, bila sljedeća, ona kod Čakovca.
No, „o toj se građevini vodila prava borba za planski status koja je trajala nekoliko godina,“ vrlo je ozbiljno i realno zapisano u stručnoj literaturi, „a u međuvremenu se gubilo vrijeme, stajala je graditeljska oprema i osipali se stručni kadrovi. … Zbog brojnih nesinkroniziranih aktivnosti i očite neorganiziranosti, pripreme za gradnju trajale su pune dvije i pol godine. … Bilo je mnogo sporova i mnogi su se zahtjevi za održavanjem kontinuiteta radova morali i po sto puta ponavljati, a zaustavljani radovi ponovno pokretati!“ U takvim okolnostima i lokalne vlasti – prije svega tadašnje skupštine općina u Čakovcu i Varaždinu, pored drugih vitalno zainteresirane za ostvarenje takvoga plana – „osim ispunjavanja svojih zadataka nudile su i povoljan financijski udio kako bi se izgradnjom energetskog objekta mogli početi rješavati vodoprivredni i poljoprivredni problemi (obrana Međimurja od poplava, regulacija rijeke, mogućnost navodnjavanja poljoprivrednih površina, razvoj lova i turizma, povećanje zaposlenosti i sl.“
Problema je, dakle, znanih i neznanih, bilo i više nego ih je trebalo biti, no prema onoj staroj „Sve je dobro što dobro završi“, danas možemo sa zadovoljstvom reći da već trideset godina imamo elektranu koja – prva u ondašnjoj državi – ima cijevne turbine s vodoravnom osovinom i generatorima „u kruški“ te mogućnošću vremenski neograničenog rada, što su višestruke i velike prednosti pred klasičnim sustavom s okomitom osovinom. Ne upuštajući se u druge osobine takvog radnog sustava, koje ionako malo tko od nestručnjaka razumije, vrijedi spomenuti da ukupna instalirana snaga njegovih generatora iznosi 75,9 MW, a moguća prosječna godišnja proizvodnja 400 GWh. Ako se uzme u obzir da M znači „mega“ i označava množitelja 1,000.000 (milijun), a G je kratica za „giga“ ili faktor 1.000.000.000 (milijarda), svatko može sam izračunati koliku snagu elektrana dobiva, ali i „kakše peneze cedi“i vode koja samo teče i teče – bez obzira na to što čovjek s njom radi…!

P.S. Među podacima o toj hidroelektrani piše da radi uza srednji godišnji protok vode od 325 „kubika“ u sekundi, ali i da se s „1 % vjerojatnosti“ računa s „velikom vodom“ od 2600 m³/s, pa i onom od 3300 m³/s sa samo „0,1 % vjerojatnosti“. Ne vidim drugoga smisla i značenja tih podataka osim upozorenja da svi dijelovi sustava – to su i nasipi! – moraju biti spremni i za slučajeve s tako malim postotkom vjerojatnosti. Nažalost, i oni se događaju. Nažalost, i ni po kakvom redu!