Za HDZ nema kolektivne odgovornosti, ali SDP kolektivno osuđuje

HDZ je stranka s više od 220.000 lopova!? Ograđujem se, to ne tvrdim ja, niti sam čuo da je to izreklo Sudsko vijeće zagrebačkog Županijskog suda pod predsjedanjem sutkinje Ivane Čalić u presudi u slučaju Fimi media. Tu metaforu proteklih su dana sugerirali i višekratno javno izricali upravo predsjednik te stranke Tomislav Karamarko i njegovi bliski suradnici. Braneći se, počeli su širiti tezu o navodnoj kolektivnoj odgovornosti, pa po njima ispada da je sudskom presudom cjelokupno članstvo te velike stranke umreženo u lopovsku organizaciju, što nije točno. Za HDZ nema kolektivne odgovornosti, kaže Karamarko, dok istovremeno političke suparnike upravo na taj način optužuje i osuđuje. Tako u posljednje vrijeme od njega slušamo o SDP-u: „Oni su nastavak SKH-a koji je i ubijao ljude. To je zločinačka organizacija! To su oni koji nisu htjeli neovisnu Hrvatsku. Stranka je to jugofila i jugonostalgičara.“ Po Karamarku, dakle, svi oni, bez izuzetaka, dakle, svi članovi SDP-a, su zločinačka organizacija, jugofili i jugonostalgičari koji nisu željeli Hrvatsku. Tako presuđuje drugima, premda niti za jednu od ovih kvalifikacija dosad još nitko nije suđen ni osuđen. Za druge, dakle, može kolektivna odgovornost, ali za HDZ, kojem je barem u prvom stupnju dokazana krivica, ne! Barem u javnim istupima mogli bi poštivati onu biblijsku: „Ne čini drugome ono što ne želiš da drugi čine tebi.“
HDZ ne može biti kolektivno sankcioniran zbog malverzacija pojedinaca, teza je aktualnog hadezeovog vodstva. Znači li to da mu je baš sve dopušteno? Pojedinci, predvođeni mozgom cjelokupnog ovog korupcijskog skandala Ivom Sanaderom, kažnjeni su zatvorskim kaznama i oduzimanjem protupravno stečene dobiti. Zašto se onda među osuđenicima našao i HDZ kao pravna osoba? Stoga, jer je stranka koristila novac stečen na nezakonit način, korupcijom. No, umjesto skrušenog priznanja, i prihvaćanja presude, u stranci kažu da toga novca nema, a nema ni nikakvih tragova da je ušao u stranačku blagajnu. Pa upravo u tome je bit svega - jer je novac ilegalno ušao i završio u stranačkim crnim fondovima. Kao takav, dakako, da nigdje službeno nije zabilježen. Ali, služio je za stranačke aktivnosti, ne samo pojedinaca, već čitave stranke. Uostalom, nitko nije opovrgnuo Sanaderovu izjavu kako se izbori dobivaju s dvije trećine novca ispod stola, a jednom na stolu. Kao pravni subjekt, da joj je bilo stalo do raščišćavanja, stranka se mogla „oprati“ da je sama provela unutarnju istragu i utvrdila tko je i za kakve namjene trošio tih tridesetak milijuna kuna „prljavog“ novca, koliko je u sudskom postupku utvrđeno da je bilo „zatamnjeno“. K tome, javnosti nije poznato je li itko od vodećih ljudi u javnim poduzećima i institucijama, koji su sudjelovali u ovim korupcijskim rabotama, a svi su mahom članovi HDZ-a, zbog toga bio stegovno sankcioniran i isključen iz stranke. To više nije bio posao pravosuđa. Tu katarzu trebao je proći sam HDZ.
Zloporaba vlasti - nacionalni sport
Osobno poznajem mnoge članove HDZ-a, i to one poštene i prosječnog životnog standarda, kakvih je ogromna većina u stranci, a koji uopće nisu zgroženi presudom u slučaju Fimi media, koja je bila očekivana, a na njih se osobno ne odnosi. Zabrinuta je vrhuška stranke u kojoj su i danas neki pojedinci, koji su bili u vrhu i na položajima i u doba Ive Sanadera, a u koje je sutkinja Ivana Čalić uprla prstom, rekavši kako su i sami pridonijeli počinjenju tih nedjela. „To su svi oni koji su glavu spuštali, oni koji su zatvarali oči i oni koji su šutjeli o tome. Svi su oni prešutno podupirali takav način funkcioniranja jer su očekivali i uživali osobne pogodnosti.“ Oni stranački nisu sankcionirani. „Ova presuda može biti samo zadovoljština jer su oni koji su povjerenu im vlast zlorabili na najvišoj razini za osobnu korist kažnjeni. Ova je presuda poruka da je politička korupcija zlo, da je zloupotreba vlasti za osobne probitke, materijalne, ali i sve druge sramotna, da se ne tolerira i u konačnici ne isplati“, naglasci su iz presude akterima Fimi medije. Politička korupcija polazište je i poticaj za sva druga korupcijska postupanja. Moguća je kad je osnovni kriterij u kadroviranju poslušnost, a ne sposobnost. To je valjda svima jasno. I ne treba likovati zbog ovih presuda u Zagrebu jer ima toga posvuda i na svim razinama. I ne samo u HDZ-u. Zloporaba vlasti za stranačke i osobne interese u nas je još uvijek gotovo nacionalni sport. Da za takvoga što ima olimpijada, malo bi nam tko mogao ozbiljno konkurirati.
Sandra Herman - predvodnica
Čačićevaca
Na javnoj sceni proteklih dana ponovo je bila zamjenica međimurskog župana Sandra Herman, ali ne u svojstvu zamjenice međimurskog župana, već vjerojatno kao dopredsjednica međimurskog HNS-a. Ili je to možda bilo isključivo njezino osobno soliranje, nije mi poznato. Tek, osvanula je u varaždinskom Hotelu Turist kako bi pružila podršku tamošnjim dojučerašnjim haenesovcima Nataliji Martinčević i Zlatku Koračeviću koji su isključeni iz stranke. Svo troje osuđuju, po njima nedemokratski, čin isključenja Radimira Čačića iz HNS-a. Naravno, to je njihovo pravo. No, čudna je igra Sandre Herman.
Nema dvojbe da je od prvog dana na Čačićevoj strani, pa je to svjedočila i u Turistu. Međutim, Martinčević i Koračaveć za isto takvo ponašanje snose stranačke sankcije. Naša Sandra neće jer postupak za brisanje iz članstva pokreće i provodi matična organizacija, kako je to bilo u slučaju varaždinskih haenesovaca. No, iluzorno je očekivati da bi Sandrin stranački predsjednik Matija Posavec pokrenuo stegovni postupak protiv nje kad se i međimurska županijska organizacija javno očitovala da Čačića nije trebalo udaljiti iz stranke, ali da poštuje odluku stranačkog vrha o njegovom isključenju!? I svojom nazočnošću u Varaždinu Sandra Herman dokazuje se kao predvodnica Čačićevaca u Međimurskoj županiji. Moguće je da je to rezervacija što bolje pozicije u najavljenom nekom novom političkom projektu Radimira Čačića.

Umjesto P.S.-a

Uz čašicu vina, u društvu dvojice velikih Međimuraca Jože Horvata i Zvonimira Bartolića. Ovu fotografiju objavljajujem s razlogom. Ne zbog sebe, već zbog njih. Obojica su zadužili hrvatsku književnost i znanost. O Joži Horvatu, književniku i moreplovcu, svi već sve znaju. Moje poznanstvo s njime seže u sedamdesete godine, kad sam obavio prvi intervju u njegovom domu u Zagrebu. Uzgred, bio je to moj do sada jedini prilog u Kajkavskom kolendaru, i to 1971. godine, koji je - bio zabranjen! Sa Zvonkom Bartolićem bio sam u znatno sam dužoj vezi. No, povod ovom P.S.-u je nešto drugo. Kakav je naš odnos spram naših, međimurskih velikana? Joža Horvat zasad po svom imenu ima nazvanu školu u rodnoj Kotoribi, a imat će i postav u Muzeju Međimurja. Zvonimir Bartolić, znanstvenik, kritičar, pjesnik, pisac, urednik, autor dvadesetak knjiga i časopisa - ništa! Ime bivše gradonačelnice Marije Ružić nose gradski bazeni, a Mala scena CZK-a nazvana je po kulturnom djelatniku Vinku Lisjaku, i to je u redu. No, zar je Zvonimir Bartolić toliko manje zaslužan za grad od svojih suvremenika da mu se ime baš nigdje ne obilježava?