Za novine i novinare Partija je bila najveće zlo

„Radili su u okolnostima, kada je biti novinar bilo i najmoćnije zanimanje, ali i u okolnostima kada je biti novinar bilo opasno, u okolnostima kada se posebnim povećalom mjerila težina svake izgovorene i pisane riječi“. Citat je to iz obraćanja župana Matije Posavca trojici međimurskih novinara - Franji Preložnjaku, Ivici Jurgecu i mojoj malenkosti, kojima je potom uručio povelje Međimurske županije za izniman doprinos u novinarstvu te zasluge u razvoju društvenog i kulturnog života u Međimurju i promicanju Međimurske županije. Župan je mlad, pa, na njegovu sreću, ništa od toga nije iskusio, no, ja jesam svjedok tih vremena. Ali, nisam od onih koji će ocrnjivati ama baš sve što se nekoć događalo i kako se živjelo, jer to ne bi bila istina. No, da je ponekad novinarima zagorčavan rad, pa i život, točno je. Ima toga i danas, ali, vjerujem, ne u tom obliku. Novinama i nepoćudnim novinarima, u pravilu, uvijek je arbitar, tužitelj i sudac, bila Partija. Ona je bila najveće zlo.

Da ne dovodim u neugodnost neke još živuće ljude, ovom prilikom neću o nekim svojim gorkim iskustvima iz toga vremena. No, kako je to funkcioniralo i u Čakovcu,  ilustrirat ću na primjeru jedne novinske priče u listu Arena iz pera kolege Pere Homovca koji je preminuo prije dvije godine. Bila je 1973. godina. U tada najtiražnijem hrvatskom tjedniku osvanuo je članak pod naslovom „Kuglanje sa zakonom“. Novinar Homovec razotkriva čudne i mutne radnje oko izgradnje nove čakovečke kuglane, nasuprot Hotela Park, čiji je investitor bilo ondašnje ugostiteljsko poduzeće Union. Najspornija je bila nabavka opreme za osmostaznu automatsku kuglanu.

Preprodaja automata za kuglanu

Priča je vrlo intrigantna i danas. Opremu je uvezao izvjesni građanin Ivan Hudoletnjak. Zbog desetogodišnjeg rada u inozemstvu, bio je oslobođen plaćanja carine. No, on je automate odmah i prodao, što nije smio! Tu, zapravo, počinju zavrzlame. Od njega je opremu kupio Građevni kombinat Međimurje koji je projektirao i gradio kuglanu. Ali, nije je otkupio od Ivana Hudoletnjaka, već od njegove supruge Marije!? Potom je  Kombinat tu opremu prodao Unionu, uz proviziju, i ugradio je u kuglanu. To, inače, nije bila ugovorna obveza kombinata. Premda je M. Hudoletnjak tražila keš, ipak je otvorila račun u banci, preko kojeg je, kakti, primila novac, jer drukčije se ni tada nije smjelo. Unatoč tome, Građevni kombinast je automate isporučitelju „isplatio“ kompenzacijama u obliku vlastitih proizvoda i građevinskim radovima. Koliko, čega i gdje, nikad nije objašnjeno. U kombinatu su izjavljivali da je tada sve to bilo sasvim normalno.

Bratska podjela poslova

Ali, po njima, nije bilo normalno što je novinar Homovec sve to objelodanio u Areni! Najviše ih je pogodila insinuacija o „dva brata uboga“, „bratskoj podjeli poslova“ i „bratskim transakcijama“ jer, direktor kombinata tada je bio drug Mirko Jagec, inače častan čovjek, a Uniona njegov brat Josip! U ono vrijeme još nije bilo instituta o sukobu interesa. Pa, pitate se onda kakve to ima veze s uvodom ove kolumne? I te kakve, jer sada stupa na scenu Savez komunista. Ni direktor, ni radnički savjet, kako bi bilo primjereno, nisu od redakcije Arene zahtijevali da objavi kombinatov demanti, već Predsjedništvo Konferencije SK-a GK-a Međimurje! Uz opovrgavanje da je u ovom slučaju bilo kriminala i bogaćenja na račun „društvene privrede“, Kombinatovi aparatčici na kraju svoga pisma postavljaju zahtjev da „partijski forumi u Vjesniku (u čijem sastavu je bila Arena, op. a.) porade na kvalifikaciji rada novinara Pere Homovca“! Takve su „kvalifikacije“ najčešće završavale - otkazom. U ovom slučaju, niti je objavljen demanti, niti je, srećom, novinar sankcioniran, jer događaj nije izmislio. Nekih drugih novinara partijske odmazde stajale su posla. Takva je sudbina snašla i dvojicu dobitnika županove Povelje.

Umjesto P.S.-a

Bliži se Međimurski fašnik u Čakovcu. Među skupinama maškora zacijelo će i ovaj put biti selnički pikači. Zaštitni su znak Fašnika od samog početka njegovog organiziranog održavanja u međimurskoj prijestolnici. 

Na fotografiji je njihov nastup početkom osamdesetih godina. Bilo je to na stepeništu današnjeg Centra za kulturu jer, snježilo je, a na Trgu Republike nije bilo bine, niti je bio očišćen snijeg. Zanimljivost je da je čakovečki „hram kulture“ tada nosio naziv Dom omladine, boraca i JNA!