ZAR NA SEVERINI VIŠE LJUDI NEGO ZA POSJETA TITA ILI TUĐMANA?

Program prvoga dana ovogodišnjeg porcijunkulovskog proščenja u Čakovcu onemogućilo je - nebo. Toga poslijepodneva zavladao je mrak kao za potpune pomrčine sunca. Na grad se stuštilo strahovito olujno nevrijeme kakvog je, doduše, već bilo, ali ga se i ja, unatoč svojim godinama, teško prisjećam. Sijevalo je, udario je silan vjetar, prolom oblaka s ponešto tuče.

Voda je lijevala i plavila. Posvuda lom i huk. Kao da će te srijede smak svijeta. Ispalo je da se nebo pobunilo i urotilo protiv svjetovnog Porcijunkulova. Kako i ne bi kad je prvi dan slavlja blagdana Gospe od anđela trebala pjevati seksipilna folkerica Severina! K tome, slavlje Gospe od anđela trebao je otvoriti političar - predsjednik Vlade RH Zoran Milanović! Nebo je poslalo svoju poruku, a potom se primirilo, pa idući dan dopustilo da tisuće njezinih fanova, nakon desetominutnog impresivnog vatrometa, vide i poslušaju vatromet Severine Vučković koja je pošteno odradila svoj dvosatni koncert na središnjem čakovečkom trgu.

Da nije onog glomaznog ugostiteljskog šatora tik do pozornice, bilo bi ih i znatno više. No, upravo zbog toga, ne treba pretjerivati kao s podatkom, navodno, službenim, da je na Severininom nastupu bilo 17.000 ljudi! Taj dan u cijelom gradu, možda da, ali na samom trgu - teško. Koliko me pamćenje služi, među najbrojnija okupljanja na Trgu Republike ubrajaju se dolasci Josipa Broza Tita za bivše Jugoslavije i dr. Franje Tuđmana uoči neovisnosti države Hrvatske.

Tada su se procjene kretale oko desetak tisuća ljudi. Ne tvrdim da Tito i Tuđman danas trebaju biti popularniji od Severine, ali iznosim podatak da je za njihova boravka trg također bio prepun, ali tada nije veći dio prostora bio zaposjednut šatorima i nadstrešnicama, kao ovaj put, pa je moglo na njega stati više ljudi.

Za fratre 355., 

za TZ 50. 

Porcijunkulovo

No, neka organizatorima ostane rekordan posjet kad ionako nitko nije prebrojavao posjetitelje. Što se Zorana Milanovića tiče, njega je uoči Sevinog nastupa sasvim uspješno „odglumio“ gradonačelnik Stjepan Kovač, pa je upitno zašto bi to hrvatski premijer uopće trebao „otvarati“ čakovečko Porcijunkulovo? Ta, barem tu pučku stoljetnu manifestaciju ne bi trebalo politizirati. Inače, Kovač je unaprijed poželio peticu za naše proščenje koju je ono, vjerujem, u svojoj ukupnosti i zaslužilo. No, ostat će upamćeno po rapsodiji šarolikih kišobrana koji su natkrilili glavnu ulicu i Severini koja je „posvađala“ čak i fejsere na one za i protiv njezinog angažmana, pa su time bila zasjenjena brojna druga zanimljiva događanja. To nimalo nije umanjilo ukupan dojam da je grad Čakovec tih nekoliko dana bio istinska prijestolnica cijeloga Međimurja i meka za veliko mnoštvo koje se sa svih strana slijevalo u njega. Osobno sam iznimno zadovoljan što se napokon spominjalo da je ovo bilo 355. porcijunkulovsko proščenje, jer se s pravom broji od dolaska franjevaca u Čakovec, na čemu sam i sam ustrajavao. Što se tiče Turističke zajednice, neka si ona broji „svoje“ proščenje koje je, po njima, 50. po redu.

Sada o nečem drugom. Zalažem se da se zaštiti i sačuva svaka biljka i drvo u našem životnom okolišu, da ih bude što više, da zelenilo i cvjetnjaci budu obilježje našega kraja, naročito naseljenih mjesta. 

U gradu Čakovcu u tome se uspijeva, pa je dijelom i zbog toga trostruki dobitnik nagrade Zeleni cvijet za najuređeniji grad u kontinentalnoj Hrvatskoj. Dakle, jesam za očuvanje postojećeg i sadnju novog zelenila, ali i za njegovo njegovanje. Proteklih dana mnoštvo naših sugrađana, a još više njih iz drugih mjesta, pohodilo je i gradski park Perivoj Zrinskih. Šetali su nasipom isušenog jezera, ali najljepši kulturno-povijesni spomenik - Stari grad, vidjeti nisu mogli. Krošnje stabala uz šetnicu toliko su guste i niske, da zaklanjaju vidik. Reći ćete: Ponovo cjepidlačiš. Štitio bi zelenilo, a smetaju ti lisnate grane. Baš si zanovijetalo!

Skrivanje Staroga grada

No, dopustite da objasnim. Hortikulturni stručnjaci, a imamo ih, mogu ocijeniti koje od tih grana s tamošnjih javora, lipa i platana, koje se spuštaju sve do jezerskog travnjaka, nisu vitalne za lisnu masu stabala i njihov rast. Te bi trebalo ukloniti. Time bi se otvorila vizura Staroga grada, a i pridonijelo statici tog golemog drveća koje se od težine upravo tih velikih grana sve više naginje nad jezero. Tada bi čakovečka utvrda bila vidljivija sa šetnice, pa i Zrinsko-frankopanske ulice, što sada nije slučaj. Ispada kao da se je namjerno skriva! Vjerujem da je dobro o tome promisliti, a ako nitko drugi, podržat će me brojni šetači, naročito oni koji sa svojim fotoaparatima muku muče gdje pronaći rupu među granjem za fotkanje Staroga grada. 

Kresanje suvišnog niskog granja korisno je i za sve priredbe koje se održavaju na jezeru jer ih dosad publika s nasipa nije mogla pratiti. A kad već zanovijetam o raslinju u Perivoju Zrinskih, upućujem i na visoke johe, olitiga jalše, s druge strane našeg wasserburga. Isušenjem jezera ostale su sirote bez vode, a znano je da rastu samo na tlu s puno vlage, pa se svima osušili vrhovi. Gole grane stravično strše ka nebu. Tu golotinju trebalo bi orezati do živog drveta, pa spašavati što se spasiti da.

Zanijelo me ovaj put Porcijunkulovo i ekologija, pa mi ostalo malo prostora za neke druge aktualnosti. Nikako ne želim propustiti da barem ne spomenem prošli ponedjeljak, kad su Međimurci zavladali informativnim programom Hrvatske televizije. U središnjem Dnevniku napokon se naš Damir Smrtić kao urednik pojavio ispred kamere! Da međimurska dominacija bude potpuna, te je večeri Dnevnik 3 vodila također naša Tamara Peras! Vjerojatno je da su to zasad samo zamjene radi godišnjih odmora. No, bilo bi uputno za čelništvo HTV-ova informativnog programa da čitaju ocjene kritičara i reagiranja gledatelja, pa da tek potom odluče tko da i poslije godišnjih odmora vodi Dnevnik.

Umjesto P.S.-a

Ispunjavam obećanje. Ovaj put nešto iz povjesnice čakovečkog Nogometnog kluba Sloga. Mlađa je od nekadašnjeg MTČ-a, ali je imala podjednako dobre generacije nogometaša, a čak i veće rezultatske uspjehe. Starijim poklonicima nogometa zacijelo je još u sjećanju 1972. godina, kad je Sloga zamalo postala član ondašnje II. savezne nogometne lige, ali je eliminirana od Junaka iz Sinja na jedanaesterce poslije 120 minuta žustre borbe. Iz Sloginih redova potekao je i Drago Vabec koji je 1968. godine kao osamnaestogodišnjak prešao u zagrebački Dinamo! Bio je to pravi Dinamo, tada jedan od najboljih jugoslavenskih klubova. Oproštajnu utakmicu u dresu Sloge Vabec je odigrao upravo protiv Dinama koji je u Čakovec došao u najjačem sastavu s Belinom, Rorom, Čerčekom i drugim zvijezdama. Za “plave” je Of, kako su zvali Vabeca, odigrao čak 529 utakmica i zabio 183 gola. Bio je jugoslavenski reprezentativac, a pet godina igrao je i u francuskom Brestu.