ZAŠTITA BILJA

Jedan od najbrojnijih redova kukaca su leptiri (Lepidoptera) s ukupno 160.000 vrsta, a njihove brojne porodice dijelimo u dvije velike grupe: Macro- i Micolepidoptera. Među važnijom porodicom leptira značajnom zbog brojnih poznatih štetnika voćaka posebno se ističu savijači (Tortricidae). Na području bivše države bilo je opisano 384 vrste savijača, među kojima njih 15-ak% čini štetne vrste svrstane u slijedeće grupe: a) savijači pupa i lista, b) savijači kožice i c) savijači voćnih plodova. Smatra se da savijači plodova čine najvažniju skupinu štetnika voćaka, poznatiji kao uzročnici “crvljivosti plodova” (Maceljski, 1999). Šljivin savijač (Cydia funebrana) smatra se jednim od najvažnijih štetnika šljive u našoj zemlji, no broj usmjerenih suzbijanja kojih je posljednjih godina potrebno provoditi ne potvrđuje uvijek ovu tvrdnju. Naime, sorte šljiva osjetljive na virus šarke (Plum Pox Virus) (npr. bistrica ili požegača) gotovo da u našoj zemlji više nisu perspektivne, a od gljivičnih bolesti ovu voćnu vrstu najčešće napada palež mladica i trulež plodova (Monilinia), različite bolesti lišća (šupljikavost, hrđa, plamenjača) te rogač plodova (Taphrina pruni). Među štetnim organizmima životinjskog podrijetla šljive gotovo svake godine u kritičnoj populaciji napadaju lisne uši (Aphidae) i šljivine osice (Hoplocampa), a lokalno se pojavljuju štitaste uši (Coccina). Smatramo da veće ekonomske štete mogu nastati od šljivinih osica (Hoplocampa), dok od prve generacije šljivina savijača u našem području nikad nismo uočili niti su dojavljene veće štete (zbog prekomjernog otpadanja zelenih i “crvljivih” plodova sredinom lipnja). Suvremenih plantažnih nasada šljiva u kojima se provode sve agrotehničke mjere je u našoj zemlji relativno malo (procjenjujemo da ih u Međimurju ima svega 10-ak ha), ali veliki broj vlasnika manjih mješovitih voćnjaka uz okućnice drži pojedinačna ili nekoliko stabala šljiva. Uzročnici “crvljivosti” plodova voćaka jednako napadaju plantažne voćne nasade kao i manje mješovite voćnjake uz okućnice i vikendice, pa je opravdano pitanja kako odrediti i kada suzbijati šljivina savijača – uzročnika “crvljivosti” plodova?! Optimalni rokovi suzbijanja svih voćnih savijača (pa tako i šljivina) određuju se dobrim poznavanjem njihove biologije i štetnosti, odnosno praćenjem leta leptira pomoću seksualnih mamaca (feromona) (vidi histogram 1.) i višegodišnjim ocjenjivanjem stupnja zaraze na netretiranim stablima.
Leptir šljivina savijača je relativno malen (vidi fotografije), raspona krila 13-15 mm, a sivo-smeđe je boje (vrlo mu je sličan leptir breskvina savijača – Cydia molesta). Prezimi u stadiju zapredene gusjenice u skrovitim mjestima (najčešće pukotinama kore). Gusjenica je ispočetka žućkaste, a kasnije postaje mesnato-crvenkaste boje. Naraste do 12 mm. Prema literaturnim podacima leptiri prve ili prezimljujuće generacije se pojavljuju u svibnju, no promjenom klime i globalnim zatopljenjem zadnjih godina prve leptire na ferotrapovima za praćenje leta leptira šljivina savijača brojimo već početkom travnja. Tijekom godine šljivin savijač razvija dva pokoljenja. Prva generacija leti od početka travnja do sredine lipnja, a druga od druge polovice lipnja do kraja kolovoza ili početka rujna. Ženke leptira nakon kopulacije odlažu 30-60 jaja s donje strane plodova šljive, a nakon 4-15 dana iz jaja izlaze gusjenice koje se ubušuju u plodove. Hrane se mesom ploda, pa napadnuti plodovi prijevremeno poplave, izlučuju smolotočinu i još nezreli otpadaju. Odrasle gusjenice napuštaju plodove i kukulje se u tlu ili na kori baze debla, pa 7-14 dana naknadno izlijeću leptiri ljetne generacije.
Dinamiku leta ovog štetnika također već godinama pratimo pomoću feromona i ona je slična jabučnom savijaču (samo je brojnost uhvaćenih leptira na ferotrapovima za šljivina savijača značajno brojnija). No, podaci iz susjednih zemalja govore da ulovi leptira na seksualnim mamcima za ovu vrstu nisu dovoljno pouzdani, jer se na njih hvataju i druge vrste savijača, poglavito breskvin savijač! Za plodove šljive je svakako puno opasnija druga generacija šljivina savijača, jer od početka kolovoza svake godine na netretiranim stablima brojimo veliku postotak crvljivih plodova! Istu bi trebalo usmjereno kemijski suzbijati sredinom i krajem mjeseca srpnja, odnosno za kasne sorte dozrijevanja još moguće u prvoj polovici ili sredinom kolovoza. To znači da bi rane sorte šljiva trebalo samo jednom tretirati protiv uzročnika crvljivosti, a kasne sorte još 1-2 puta (prema prije spomenutim rokovima, a vodeći računa o dozrijevanju plodova i izboru insekticida prema propisanoj karenci). U našoj zemlji nemamo registriranih pripravaka za suzbijanje šljivina savijača, ali se koriste insekticidi koji se najčešće koriste za kontrolu savijača u proizvodnji jabuka, krušaka i bresaka. Tada je moguće koristiti ekološki prihvatljive biotehničke pripravke koji imaju propisanu karencu 35 dana (npr. Match 050 EC) ili manje (14 dana) (npr. Runner SC). Nakon 10-12 dana koristimo organofosforne estere (npr. Reldan 40 EC ili Rely ili Lino EC), odnosno neonikotinoide koji imaju karencu 21 dan (Calypso 480 SC) ili samo 14 dana (Mospilan SP). Još je u prvoj polovici kolovoza moguće koristiti sintetske piretroide koji u voćarstvu imaju propisanu karencu samo 7 dana (npr. Beta-Baythroid EC, Decis EC) ili 14 dana (Karate 2.5 EC). Kod kasnijih sorata šljiva (npr. stenly) i pri visokim populacijama savijača na taj je način potrebno provoditi barem 3 usmjerena tretiranja (mijenjajući navedene kemijske skupine), a tijekom kišnih ljeta i optimalnih uvjeta za razvoj smeđe truleži plodova (Monilinia) uspjeh može biti ograničen.
Ljetne generacije savijača na koštičavom voću uvijek pogoduju i naknadnom razvoju smeđe truleži plodova (Monilinia – vidi fotografiju), pa je moguće prilikom suzbijanja uzročnika crvljivosti plodova šljiva tijekom ljeta istovremeno koristiti i fungicide protiv truleži plodova, a najčešće se koriste Signum DF (0,05-0,075%, karenca za koštičave voćke 7 dana) i Teldor 500 SC (0,1-0,15%, karenca 4 dana za stolne sorte šljiva).
Snimio M. Šubić