Zašto je pepelnica grožđa glavni problem?!

U Međimurju, najsjevernijoj hrvatskoj vinorodnoj regiji, pepelnica grožđa (Erysiphe necator) je do početka novog milenija bila značajno manji problem u zdravstvenoj zaštiti u odnosu na plamenjaču vinove loze (Plasmopara viticola). Iz podataka republičke Izvještajne službe zaštite bilja tijekom vrućih ljeta u drugoj polovici 1970-ih godina pepelnica se u Međimurju tretirala tek u kolovozu (sumpor, benomil), a štete su bile manje od 5%. No, u prvih deset godina novog milenija (2001.-2010.) pepelnica je na netretiranom grožđu sorte moslavac bijeli (šipon) u Međimurskom vinogorju prosječno pričinila dvostruko veće štete od plamenjače. Posljednjih dvadesetak godina istraživanja biologije, prognoze, određivanja optimalnih rokova i načina suzbijanja pepelnice grožđa u mnogima je vinorodnim područjima svijeta izmijenila dotadašnji tradicionalan pristup kontroli ove opasne gljivične bolesti. Uz globalne klimatske promjene, tome je najviše pogodovao novi način prezimljenja pepelnice. Ranije se ova bolest održavala tijekom mirovanja vegetacije u pupovima, a od početka novog milenija zimska plodišta (kleistoteciji) su glavni način prezimljenja. Osim jačeg prezimljujućeg potencijala, širenje pepelnice iz zimskih plodišta započinje značajno ranije nego iz inficiranih pupova (već nakon pojave prvih listića vinove loze – od kraja mjeseca travnja ili već početkom svibnja). Spolnim načinom formirana plodišta omogućuju pepelnici vinove loze “noviji” i sigurniji način prezimljenja koji nije ograničen zimskim temperaturama zraka nižim od -16ºC. Zimska plodišta također su izvor “nove pepelnice”, radi pojave otpornosti na prečesto korištene fungicide specifičnog načina djelovanja. Jedan od osnovnih nedostataka kemijske zaštite bilja je pojava rezistentnosti ili otpornosti neželjenih organizama, koja se pojednostavljeno opisuje kao postupni gubitak učinkovitosti isprva djelotvornih pripravaka.
Za razliku od mogućnosti predviđanja prve pojave plamenjače (Plasmopora) i sive plijesni (Botrytis) temeljem količine oborina i duljine zadržavanja vlage na osjetljivim zelenim organima kod pepelnice to nije slučaj. Obilne kiše i dugotrajno vlaženje grožđa i lišća ne favoriziraju pepelnicu. Meteorološki uvjeti kod kojih možemo očekivati pojavu pepelnice su temperature 20° do 28ºC, vlažnost zraka 60-90%, relativno manje sunca i slabije UV-zračenje (oblačni, topli i sparni dani), te lagan vjetar.
Novija molekularna istraživanja u različitim europskim vinorodnim regijama (npr. Francuska, Austrija, Italija, Španjolska) potvrđuju postojanje dvije genetski različite skupine pepelnice (grupa A i B). Grupa A prezimljuje u inficiranim pupovima, a grupa B u zimskim plodištima. Iz zaraženih se pupova rano u proljeće razvijaju malobrojne zaražene mladice čiji organi prekriveni pepeljastom prevlakom konidija (oidija) (grupa A). Oslobađanje askospora iz prezimljujućih kleistotecija započinje već nakon pojave prvih listića krajem mjeseca travnja i traje 35-40 dana, odnosno najintenzivnije je tijekom mjeseca svibnja (grupa B). Smatra se da nenadana i masovna pojava pepelnice na tek zametnutim bobicama nakon cvatnje potječe primarno od zaraza zimskim askosporama. Iz navedenog pepelnica grožđa prestaje biti samo bolest mediteranskog područja, već se brzo širi u sjevernija područja i veće nadmorske visine.
U svim godinama istraživanja suzbijanja pepelnice grožđa u Međimurju do početka cvatnje su bila obavljena 3 usmjerena tretiranja (vinska sorta u pokusu moslavac bijeli ili šipon u višegodišnjim prosjecima cvate od 5. do 15. lipnja), a ako se dodaju još dva usmjerena suzbijanja grinja uzročnika akarinoze povišenim koncentracijama sumpora, tada pepelnicu do početka cvatnje vinograda suzbijamo 5 puta! Broj i raspored suzbijanja pepelnice - dominantne grupe B koja potječe iz zimskih kleistotecija, podudara se novijom strategijom kontrole ove bolesti vinove loze koja naglašava veći broj potrebnih aplikacija prije samog početka cvatnje vinograda.
Nakon cvatnje, provedena su 3-4 usmjerena tretiranja, a pritom su sveukupni razmaci aplikacija u svim godinama iznosili od najmanje 11 do najviše 22 dana. Prosječan razmak tretiranja je bio najkraći tijekom 2010. godine (13,6 dana), jer je između pojedinih aplikacija tada prosječno padalo najviše oborina (54,9 mm). Najmanji broj tretiranja (6 puta) je obavljeno tijekom 2012. sezone, kada je prosječan razmak između pojedinih aplikacija bio najveći (14,6 dana), a između je prosječno padalo samo 35,8 mm oborina. U mikro-pokusima je ukupno provjerena djelotvornost 19 različitih fungicida. Oni se razlikuju po svom načinu djelovanja i kemijskom sastavu. S obzirom na pokretljivost djelatne tvari dijelimo ih na nesistemične fungicide (neorganski – sumpor i organski meptil-dinokap) i sistemične fungicide s ograničenom pokretljivošću. Pritom su metodom prskanja u svim aplikacijama korištene propisane koncentracije, a količina škropiva i doza ili količina po hektaru je bila prilagođena izmjerenim volumenima lisne površine prema razvoju vinograda u rasponu od 500 m³ do 6.000 m³/ha. Prosječni razmaci tretiranja 13,6 do 14,6 dana pokazali su se prikladnim za sve sistemične fungicide s ograničenom pokretljivošću, dok su u kišnoj 2010. sezoni za površinski ili kontaktni sumpor i meptil-dinokap takvi razmaci tretiranja bili preveliki.
Premda se koriste tek od 1996. godine, prva pojava smanjene učinkovitosti novije skupine fungicida strobilurini na pepelnicu vinove loze primijećena je u Sjevernoj Americi već od početka novog milenija, a u Europi tek na pojedinim lokalitetima u Austriji i Mađarskoj od 2006. sezone. U Međimurskom vinogorju nas je posebno neugodno iznenadio nagli pad djelotvornosti piraklostrobina (u pripravcima Cabrio Duo i Cabrio Top DF) i azoksistrobina (u pripravku Universalis SC) tijekom 2010. godine. Stoga smo mikro-pokuse sa djelatnim tvarima iz kemijske skupine strobilurina (azoksistrobin, krezoksim-metil, trifloksistrobin, piraklostrobin) dopuštenim za suzbijanje pepelnice grožđa nastavili tijekom 2011. i 2012. sezone. Prosječna zaraza grožđa djelatnim tvarima iz skupine strobilurina u razdoblju od 2010. do 2012. godine na osjetljivoj sorti moslavac bijeli ili šipon je iznosila 49,45%. U kombinaciji s drugim djelatnim tvarima (npr. boskalid, tebukonazol, fluopyram) strobilurini su još uvijek vrlo djelotvorni na pepelnicu u Međimurskom vinogorju.
U sve tri sezone pojava i napad pepelnice je bio vrlo jak, na netretiranom je grožđu zaraza ocijenjena od 94,65% do 98,90%! Poljske mikro-pokuse istraživanja djelotvornosti različitih skupina fungicida potrebno je provoditi svake godine u najznačajnijim vinorodnim regijama, jer rezultati istih predstavljaju početnu sumnju na moguću pojavu i razvoj otpornosti biljnih bolesti. U programu godišnje usmjerene kemijske zaštite iz tih je razloga potrebno mijenjati kemijske skupine fungicida i započeti primjenom prirodnog hiperparazita pepelnice Ampelomyces quisqualis (u pripravku AQ 10 WG), koji vrlo učinkovito uništava zimska plodišta neposredno prije i/ili nakon berbe grožđa, odnosno početkom vegetacije vinograda.
U razdoblju od 2006. do 2012. godine tijekom mjeseca rujna do sredine listopada po članovima mikro-pokusa je praćeno formiranja prezimljujućih plodišta pepelnice vinove loze (kleistoteciji). Ukupna brojnost kleistotecija po jednom vinskom trsu osjetljive sorte (više od 160 kleistotecija na 100 cm² lisne površine) pri zarazi lišća pepelnicom do 20% može se procijeniti na nekoliko stotina tisuća, pa sve do nekoliko milijuna pri zarazi lišća pepelnicom do 50%. U tablici 2. prikazan je postran utjecaj različitih fungicida na kasnu zarazu starijeg lišća vinske sorte moslavac bijeli (šipon) tijekom mjeseca rujna kroz sedmogodišnje razdoblje 2006.-2012. i stupanj formiranja zimskih plodišta uzročnika pepelnice. Iz navedenih se razloga pepelnica u međimurskom vinogorju prosječno godišnje suzbija barem 7 do 8 puta. Pritom se na samom početku vegetacije koriste propisane količine sumpora, što uz smanjeni volumen škropiva daje i pozitivan učinak na lozine grinje šiškarice. Početkom ili u prvoj polovici svibnja za tzv. “proljetno čišćenje” preporučujemo meptil-dinokap (Karathane Gold), a preventivno se od sredine do kraja svibnja ili početkom lipnja koriste kinoksifen (Crystal) ili prokinazid (Talendo), metrafenon (Vivando), odnosno novije djelatne tvari ciflufenamid (Dynali) ili pyriofenon (BCP379H). U svim ostalim mjerama zaštite prednost dajemo kombiniranim fungicidima (Collis SC, Falcon EC, Postalon SC, Nativo WG i noviji Luna SC), dok se u zadnjim mjerama zaštite ponovno koristi sumpor (uz propisanu karencu za vinske sorte grožđa). Pritom je važno poštivati rokove tretiranja, mijenjati skupine fungicida i kvalitetno aplicirati škropivo na sve zelene organe vinove loze.