Zidine odišu nekim veličanstvom

Jednu od lako uočljivih razlika između „Latinskog rječnika“ iz 1742. godine (Lexicon latinum interpretatione illyrica, germanica et hungarica interpretatione locuples…) o kojemu je bilo pisano u prethodnoj „Sitnici“, i drugih sličnih rječnika onoga doba čine zemljopisna imena: ima ih u tome rječniku neusporedivo više nego u drugima, a osim toga, njegovi su im autori – podsjećam: to su isusovci Međimurac Franjo Sušnik i Zagorac Andrija Jambrešić – nerijetko dodavali opise s podacima koji daleko nadilaze pojam i funkciju rječnika pa se približavaju onomu što spada u enciklopedije i sličnu literaturu. Ne tražeći i ne gledajući u tim podacima točnost u povijesnom ili zemljopisnom smislu, oni su zanimljivi jer pokazuju što su ljudi u prvoj polovici XVIII. stoljeća znali o različitim mjestima, krajevima i državama te što su smatrali vrijednim priopćavanja drugima. U tome smislu uz opis Hrvatske u prethodnoj kolumni evo još nekoliko „sitnica“ koje se tiču naših gradova. Na primjer:
Zagreb je, prema Rječniku, vrlo stari grad, nekad su ga zvali Soroga i „Talijansko Selo“ – u zagrebačkoj kajkavštini poznata „Vlaška vulica“. To potvrđuju podzemne cijevi koje stoljećima nisu bile popravljane, ali i danas obilno i na mnogim mjestima s udaljenih bregova dovode najčišću vodu za piće građana, a kad su nastale, ne može se saznati ni iz samih ilirskih kronika. Najprije je bio glavni grad kraljevstva Slavonije, a glavnim gradom Hrvatske postao je tek kad je pretežiti dio Ilirije, poslije pada Bihaća, došao pod tursku vlast. Potočić dijeli grad na kraljevski ili gornji i kaptolski dio. Na kaptolskomu se vidi veličanstvena bazilika koju je podigao kralj sv. Ladislav u čast sv. Stjepana Kralja, u njoj se čuvaju glava istoga sv. Stjepana i tijelo jednoga od Nevine dječice [poklane u Betlehemu po zapovijedi kralja Heroda. Pored nje je sjedište najpoznatijega među ilirskim biskupima, brigom istoga sv. Kralja potkraj jedanaestoga stoljeća prenijeto je iz Siska u Zagreb. Uz to postoji glasovit zbor od dvadeset osam kanonika. Njemu su podložna tri sjemeništa: bolonjsko, bečko i zagrebačko. Svoj udio ima i u njemačkom kolegiju u Rimu iz kojega dolaze vrlo obrazovani i učeni ljudi. Prvenstvo među kanonicima ima veliki prepozit; on smije nositi mitru, ima status velikaša i upravlja Vranskim prioratom. Državni sabor u Požunu odredio je 61. zakonskim člankom iz 1625. godine da na opći sabor Kraljevine treba posebnim kraljevskim pismom pozivati i zagrebačkoga prepozita koji dobiva mjesto i pravo glasa među prelatima,barunima i velikašima. – Kraljevski pak dio grada ili Gornji grad već je otprije bio slobodan, a oko 1245. godine Bela IV. učvrstio ga je zidinama i obdario mnogim povlasticama. Kažu da su u njemu boravili Bela IV. i drugi mađarski kraljevi. Tu su se najčešće održavali sabori kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Mnogim je zakonima utvrđeno i određeno da kraljevsko vijeće zvano Banski stol, svake godine poslije uskrsnih blagdana u tome gradu zasjeda četrdeset dana. Isto tako u njemu u utvrđenim vremenima svoju službu obavlja sudbeni stol spomenutih kraljevstava, koji je 1726. godine uspostavio car Karlo VI. Ne najmanji ukras Gornjega grada je Kolegij Družbe Isusove s Akademijom znanosti koja je 1674. godine dobila povlastice, uobičajene za sveučilišta.
Dugi je primjer Krapina –– prema predaji, i taj je grad cvjetao već davno prije Krista i brojio više stoljeća svoje slave. Govori se, naime, da je bio kraljevski grad ilirskih vladara i prema tome prijestolnica čitavoga prostranog Ilirika. U njemu su rođeni kraljevski knezovi Čeh i Leh, po kojima su nastala kraljevstva Češke i Poljske. Neki im dodaju trećega, po imenu Moska, koji je bio osnivač i prvi vođa moskovitskoga roda [tj. Rusa]. Poslije tolikih proteklih stoljeća, same krapinske zidine odišu nečim svetim i veličanstvenim, šo i strance, čak i preko njihove volje, prisiljava na poštivanje toga mjesta. Ta pak predaja nimalo se ne protivi povijesnom prikazu Ilirika. Naime, da je sasvim istinito kako je slavenski narod, doselivši se iz Sarmatije, najprije zaposjeo Ilirik i u njemu si učvrstio sjedište, a kad je brojčano ojačao, mogao je poći u pomoć po sjevernim krajevima raspršenom slavenskom narodu, i tako spomenutim vođama omogućiti da udare početke novim kraljevstvima – „što je i zapisano kao činjenica“!
Svoje mjesto u Rječniku dobili su i Križevci. – U vojničkome smislu taj je grad podložan varaždinskomu generalu i sjedište je jednoga od prvih upravitelja zvanih komandanti. U političkom pak smislu ima svoj građanski magistrat koji njime upravlja. Jedan je od najstarijih slobodnih kraljevskih gradova Slavonije sada Hrvatske. Po njemu je Križevačka županija dobila svoje ime. Njoj, kao i zagrebačkoj, običavali su, u neprekinutom nizu sve dosad, na čelu biti hrvatski podbanovi koji su nosili naslove velikih župana. Taj je grad zaslužio da bude predan sjećanju potomaka najviše po tomu što je nekoć ugošćivao i mađarske kraljeve te bio dostojno sjedište općim skupštinama (zovu ih Diæta). Stoga je počašćen mnogim kraljevskim povlasticama i darovima. Zavičaj je ostrogonskoga kanonika Marka Križevčanina koji je zbog obrane katoličke vjere od krivovjeraca u Košicama u gornjoj Mađarskoj dobio palmu mučeništva. Vjerodostojni svjedoci govore da se na njegovu grobu u crkvi redovnica sv. Klare u Trnavi vrlo često čuje anđeosko pjevanje.

P.S. Ne smijemo biti nepravedni, pa ne spomenuti prvoga nam susjeda – Varaždin. I to je velik grad smješten na ugodnom i za utvrđivanje prikladnome mjestu blizu rijeke Drave, zavrijedio je da ga ugarski kralj Andrija II. uvrsti među slobodne i kraljevske gradove. Nekad je bio okružen dvostrukim, prilično širokim nasipom i opkopom. Osim toga, njegovoj sigurnosti mnogo su pridonosili moćna utvrda i tornjevi postavljeni na zidine. Stoga je odavno bio izabran za sjedište vojnoga poglavara čitave gornje Slavonije koja se danas naziva Hrvatskom. Starost i poglavari krivi su što je ostao gotovo bez svih utvrđenja. Ipak je i sada na glasu kao glavno mjesto i generalata i županije koji po njemu nose ime. Rese ga kolegij Družbe Isusove i gimnazija sa šest razreda. Ima i vrlo ljekovite toplice nekad zvane Konstancijeve ili Konstantinove i „Aquae Jassae“ [današnje Varaždinske Toplice].