'Zovi, samo zovi,...' - drugi put

No “drugi put” u naslovu nije u vezi s euforičnim pjesničko-glazbenim pozivom ”Zovi, …” upućenim tadašnjoj državi u smislu neka zove ponovo ako joj se njoj vjerni sokolovi – inače i uvijek spremni za nju život dati, kako kaže pjesma – ne odazovu na prvi poziv. Naznaka je to samo za nastavak i završetak podsjećanja na neobičan, iznenadan i, čini se, jedinstven događaj koji je bez ikakve ograde bio najavljivan za 16. marciuša 1919., a toga je dana osvanula samo kratka vijest:
Veliki školski [! pogrješno mjesto sokolski!] slet, koji je trebao biti u Čakovcu na današnju nedjelju, odgodjen je na 30. aprila. Mi budemo i u buduće donašali vesti o pripravama za ovu narodnu proslavu.
Drukčije zapravo nije niti moglo biti uzme li se u obzir da je, u nastavku navedene vijesti, Privremeni odbor (još samo) budućega Sokola uputio tek Poziv na javnu konstituirajuću skupštinu Jugoslavenskog Sokola, koja će se obdržavati u ponedeljak 17. marcijuša u pol 9 sati na večer u prostorijama svratišta “Zrinjski”.
O skupštini nema vijesti, ali je na sjednici Sokola toga dana starješinom bio izabran brat Bogdan Kovačić, čakovečki ljekarnik, i drugi odbornici. Ujedno je bilo odlučeno da se veliki slet Sokola i slava narodnog blagdana obavi u nedjelju 4. svibnja. Doći će na tu slavu mnogi hrvatski, srpski i slovenski Sokoli.
Tako je i bilo. Odbor je, čini se, u tišini marljivo radio jer je 20. travnja samo podsjetio da se primiče 4. svibnja , dan sokolskog i narodnog slavlja; na njemu vježbe na spravama izvodit će Sokolovi, a u prostim vježbama nastupiti će Sokolice i djeca u velikom broju. Dolaze i Sokolovi konjanici, zatim ’Fanfare’ i vojnička glazba iz Zagreba te pjevačka društva – da hrvatskom i slavenskom pjesmom uzveličaju slavlje.
Poslije novih tjedan dana sve je spremno i poznato: 4. maja sakupit će se braća Sokolovi sa svih strana u Čakovcu. Slijede: budnica, dočeci na kolodvoru, povorke po mjestu, govori i onda popodne u ½ 3 sata započima javna vježba Sokolova, Sokolica i Podmlatka. – Po svršetku vježbe nastavlja se pučka svečanost i zabava, gdje će itd. Preostaje još samo da narod iz svih sela pohrli ovamo, da vidi ponos i uzdanicu svoju, Sokolove svoje.
Istina, doduše, jest da je mnogo kraćim člančićem u novinama objavljeno da je Naredbom vladinom proglašen 30. aprila narodnim blagdanom. Taj dan se prenašaju njihovi [P. Zrinskoga i K. Frankopana] ostanci sa groblja u Bečkom Novomjestu u Zagreb. Tim povodom u ovdašnjoj crkvi bit će za njih svečane zadušnice na koje pozvane su sve oblasti, a prisustvovat će i narod, dok će pjevati naši hrvatski preparandi, 43 učenika Učiteljske škole koji su upravo došli iz Zagreba i to će im biti prvi javni nastup ovdje. No, to sve dotad nije imalo nikakve veze sa sokolskom svečanošću koja se priprema. Ta se veza počela spominjati tek 4. maja kad, razumije se, još nije bilo moguće izvještavati o onome što se upravo događalo u Čakovcu. A spomenuta je ovako:
I u Zagrebu je bio Čakovac [!] zastupan. Obćinu Ćakovac [!] je zastupao načelnik gospodin Dragutin Šafran i odbornik gg. Pintač i Mijo Horvat, Jugoslavensku čitaonicu Matija Kosti i Horvat, a jugoslavenski Sokol starosta Bogdan Kovačić i Stjepan Kunštek. Osim toga je Čakovac položio na lijes Petra Zrinskoga i Krste Frankopana cvijeća nabranog oko čakovačkog grada iz kojeg je Petar Zrinski bio odveden pred nemilosrdni sud. Čast Čakovcu, čast hrvatskom narodu u Medjimurju, koji su shvatili već ovdje važnost ove slave a sjegurni smo da će to dokazati i u nedelju kod velike narodne slave, kad će prvi javni svećani nastup jugoslavenskog Sokola u Čakovcu biti spojen sa proslavom prenosa kosti narodnih mučenika Petra Zrinskoga i Krste Frankopana. [!]
A od te velike narodne slave i njezina spajanja s proslavom u Zagrebu najvažnije je ono od čega ili zbog čega je sve počelo: tjelovježbeni nastupi sokolaša. O njima je – na trima i pol stranicama novina [od ukupno šest] – zabilježeno:
Nakon “oficijelnog” objeda i zdravica “u počast delegata krenuli su sokolovi na vježbalište iza preparandije. [Na njemu je električna centrala o svom trošku podigla rasvjetu!!] Prvi su nastupilii Slovenci i vježbali dosta skladno. Varaždinski podmladak izvadjao je proste vježbe i igre. Poslije su nastupili braća Srbi poznate vježbe sa batinama. Slijedile su vježbe srpskih sokolova na stolu ter varaždinskog i zagrebačkog Sokola na ručama.
Prvenstvo su odnijeli slovenski sokolovi sa precizno i dobro uvježbanim obligatnim vježbama I slobodnim kombinacijama. Njihove su se vježbe ter nastup osobito dojmile gledalaca. Isto su tako dubok utisak na narod ostavile vježbe zagrebačkih sokolica sa cvijetnim lukovima. To je za cijelo bila najljepša točka cijelog rasporeda.”
Nestalno vrijeme onemogućilo je pučku zabavu na vježbalištu, pa je mnoštvo zapremilo sva veća svratišta i gostione te tamo završilo taj sokolski nastup – prvi ne samo u Čakovcu nego i u čitavoj novoj državi!

P.S. Podaci, kojima treba vjerovati, kažu da je Sokolski savez SHS , nastao u Novom Sadu 1919. – prije 4. svibnja?? – tek 1920. godine promjenio naziv u Jugoslavenski sokolski savez. No, već 1921. zbog centralističkih težnja Saveza i nekih drugih nacional-šovinističkih tendencija došlo je do sukoba i razdvajanja pa je ponovno uspostavljen Hrvatski Sokol. Kad se taj pojavio u Čakovcu, žestoko su mu se usprotivili pristalice onoga prvoga.