ŽUPANIJSKO ČELNIŠTVO MARGINALIZIRANO NA SDP-ovoj FEŠTI

Na svečanosti u Čakovcu povodom službenog početka radova na izgradnji i osuvremenjivanju sustava odvodnje i pročišćavanja voda hrvatski premijer Zoran Milanović neprestano je bio okružen gradskim dužnosnicima i esdepeovom partijskom kamarilom. Međimurski župan Matija Posavec, a posebice njegovi zamjenici Sandra Herman i Zoran Vidović, premda fizički nazočni, bili su na margini događaja. Točno je, ovo je bila gradska fešta, ali i propuštena prilika da predsjednik Hrvatske vlade, a ne samo SDP-a, porazgovara i sa županijskim čelništvom, jer ne dolazi svaki dan u Čakovec. Bilo bi korektno da je koju minutu s njima prozborio o kreditnom dugu Županijske bolnice ili otpisu međimurske obveze za vojne nekretnine. Ali, ne, on je bio gost grada i SDP-a, a na čelu Županije je neka druga opcija, premda još uvijek u sastavu njegove Kukuriku koalicije. No, izgleda da je i do Milanovića dopro prijedlog Matije Posavca o upitnosti daljnjeg vezivanja HNS-a sa SDP-om u predizborni savez na državnoj razini. Uostalom, taj je „malac“ i na proteklim izborima u Županiji odbio partnerstvo sa SDP-om. To se ne zaboravlja. Nema milosti, makar je Bolnicu preuzelo Ministarstvo zdravlja, a na njenom čelu je esdepeovac, pa bi samim tim i dugovi morali biti njihovi.

I rođendanske 

stranačke podjele

No, to je odraz općeg stanja u odnosima na domaćoj političkoj sceni. Kod nas su politički konkurenti  manje suparnici, a više ljuti protivnici, gotovo neprijatelji. Umjesto zdravog suparništva, potiču se nepodnošljivost, obezvređivanje, podcjenjivanje i omalovažavanje protivnika. Nema poticajnog nadmetanja idejama, argumentima i programima, već prevladava podvaljivanje i opanjkavanje, nametanja autoriteta silom. Kako se to odražava u praksi? Vodi do banalnosti. Primjerice, jednom hadezeovcu u njegovoj stranci nikako nisu mogli oprostiti što je na svoj rođendan pozvao tadašnjeg čakovečkog gradonačelnika koji je bio esdepeovac! Kod nas i na rođendanskom slavlju prebrojavanje stranačkih krvnih zrnaca! Ne podsjeća li to na neka prošla vremena u kojima je veliki grijeh za mlade, „napredne“ omladince bilo druženje s buržoaskim vršnjacima, djecom obrtnika, zanatlija ili seoskih kulaka, koji podrivaju sistem. Sada su na djelu stranačke podjele koje nikako da prevladamo.

Kako je to u demokratskom svijetu? Poput papagaja ukazujem na primjer iz Čakovcu prijateljskog grada Schramberga. Za jednog mog boravka tamo, automobilom me na izlet poveo aktualni gradonačelnik, član SPD-a, a na moje čuđenje, s nama je sjeo i prijašnji gradonačelnik iz konkurentskog CDU-a. Ugodno smo se zabavljali u jednoj planinskoj kući. Nisam mogao odoljeti, a da ne zapitam kako se to njih dvojica ljutih političkih rivala zajedno druže? Privatno smo u vrlo dobrim odnosima, rekao je bivši gradonačelnik, ali ja i uz njega neprestano smišljam program kako da ga pobijedim na idućim izborima. On to zna. I doista, na prvim narednim izborima uslijedila je smjena vlasti koju je preuzeo CDU. No, to nije utjecalo na njihovo prijateljstvo, premda je sada SPD-ovac morao smišljati program kako u idućem mandatu vratiti gradonačelnički stolac. Nešto bismo od njih stvarno mogli i naučiti. Ali, ne, kod nas se vlast najlakše osvaja sijanjem podjela i međusobne netrpeljivosti. Podijeli, pa vladaj!

Trostruko više 

rođenih nego umrlih!

Ovih je dana objavljeno da je tijekom cijele protekle godine u Međimurskoj županiji  bilo devet više rođenih nego umrlih. Na svijet je došlo 1.113 beba, a na groblja smo otpravili 1.104 osobe. Optimisti kažu, zaustavljen je negativan populacijski trend.  No, da je takva stopa bila, primjerice, 1900. godine, Međimurje bi još uvijek brojilo svega 80.000 stanovnika. Srećom, do devedesetih godina ipak smo imali kakav-takav, ali kontinuiran  porast, pa dospjeli do rekordne brojke od 119.866 duša. Danas nas već ima nekoliko tisuća manje. Kako su izgledale brojke u vrijeme rasta nataliteta u Međimurju? Pronašao sam podatke matičnih ureda  o rođenima i umrlima 1962. godine.  Tada je samo u Općini Čakovec rođeno 1.218 djece, a umrlo je ukupno 430 osoba. Dakle, gotovo trostruko više rođenih nego umrlih!

Umjesto P.S.-a

Do devedesetih godina prošlog stoljeća obilježavanje 6. travnja, Dana oslobođenja Međimurja od mađarske okupacije, bio je jedan od najznačajnijih praznika u našem kraju. Tim povodom dodijeljivala su se najviša društvena priznanja - plakete Oslobođenje Međimurja. Od šezdesetih godina kontinuirano se središnjim ulicama grada trčala atletska utrka Oslobođenje Međimurja. Bilo je to natjecanje učenika osnovnih i srednjih škola čiji su pobjednici kasnije postali poznati hrvatski atletičari. Ovo je snimka starta utrke s kraja sedamdesetih godina. Zanimljiva je i stoga što su na njoj vidljive i najmarkantnije zgrade na Trgu Republike koje su kasnije srušene.