Županov feeling nadjačao političke strasti

Iako nije moja politička opcija, svaka mu čast!“, bio je jedan od komentara na internetu, usmjerenih k županu Matiji Posavcu povodom odluke da Županija osigura besplatan prijevoz u školu za međimurske srednjoškolce. Župan je zaista zaslužio čestitke, čak i svojih političkih neistomišljenika, jer ovime pokazuje da ima osjećaja za služenje običnim ljudima. Premda će u proračunu tek morati iznaći novca za tu namjenu, mnogim roditeljima ova će pomoć biti i te kako dobrodošla. Ako se za troškove prijevoza učenika prenamjeni ušteda od smanjenja broja pročelnika županijskih odjela, pun pogodak mladog župana - narodnjaka. Pokazuje da politika može biti obzirna i humana, a s približno 250.000 kuna, koliko će za ovu namjenu trebati osigurati u proračunu, mogu zadobiti simpatije i drugih političkih opcija, nadjačati političke strasti, kako je to u svom komentaru napisao spomenuti fejsovac. Županija, naime, sada sufinancira razliku nastalu nakon što je država smanjila svoju subvenciju za prijevoz učenika autobusima i vlakom. Nije to županiji obveza, ali bez toga razliku bi trebali snositi roditelji.
Sasvim je drukčiji primjer u Gradu Čakovcu. Svojedobno je donesena hvalevrijedna odluka o nekoj vrsti novčanih nagrada rodiljama. Premda se radilo, čini mi se, o tisuću kuna za novorođenče, svakoj mladoj majci to je bila dobrodošla donacija, a čelništvo grada zadobilo je simpatije njihovih obitelji. No, s vremenom je ova dobra namjera kompromitirana. Isplate nagrada za novorođenčad počele su kasniti, najprije po nekoliko mjeseci, a s vremenom i više od godinu dana. Umjesto iskrenog zadovoljstva da se na taj način pomogne majkama, što je Grad sam odlučio, postala je to mora za gradski proračun, koji iznosi stotinjak i više milijuna kuna! No, svakom je jasno, da tih stotinjak ili koliko već tisuća kuna godišnje, ne može predstavljati problem za gradsku blagajnu, ali u nalogodavaca za isplate nagrada rodiljama naprosto nije bilo, domaće rečeno, feelinga, osjećaja za obične ljude. Tako je bilo u proteklom sazivu gradske vlasti. Moguće je, da se sada nešto promijenilo, na bolje.
Jagma za
luksuznim autima
Izostanak feelinga u ponašanju i trošenju proračunskog, čitaj: našeg novca, i nadalje je svakodnevno evidentna pojava u vlasti i upravi, kako na državnoj, tako i nižim razinama. I nadalje se nemilice troši na luksuz. Kako da onda Vlada bude vjerodostojna, kad ne može, ili možda i neće, zauzdati sebi podčinjena ministarstva, te raznorazne urede i agencije, kojih je ionako previše? Posvuda se stravično puno troši na opremanje ionako glomaznih kancelarija novim namještajem  i uređajima, a ponajviše u oči upada neshvatljiva jagma za novim luksuznim osobnim automobilima. Sve to moraju biti najnoviji modeli, ništa ispod 150 konja, nerijetko kožna sjedala s grijanjem, i što ti ja znam, što još sve ne traže. Sudeći prema brojnosti javne nabave namještaja i automobila, ispada da je prošla hadezeovska vlast pored svakim danom otkrivenih sve novih i novih „kostura u ormarima“, novoj vlasti u inat do temelja ispraznila sve uredske prostore, a osobna vozila totalno izraubala i, očito, deponirala negdje na skladišta otpada.
Tako, uz neprestano zazivanje štednje i umjerenosti u trošenju državnog novca, na drugoj strani imamo rastrošnost, rasipanje i bahatost. Kao da će uljepšane kancelarije i skupi automobili poboljšati učinkovitost vlasti i uprave.Neće, ali će još više razjeziti sve siromašnije građane. Rekoh, jagma za autima na svim razinama. Srećom, u Međimurskoj županiji automanija još nije zahvatila naše općinske, gradske, pa ni županijske dužnosnike. Ali, u najbližem susjedstvu, u Varaždinu, izgleda, jeste. Čitam da tamošnji gradonačelnik Goran Habuš traži makinu od 250 konjskih snaga, crni metalik s kožnim, grijanim sjedalima i alu-felgama. Cijena oko 390.000 kuna. Zašto tako velik i jak auto? Navodno, čovjek je povećih dimenzija i tjelesne težine, pa u neki manji automobil ne bi stao. Poučak za birače: želite li manje rastrošnog čelnika, sljedeći put birajte nekog skromnijeg rasta i vitkijeg stasa!
Složena višednevna testiranja
Nasuprot rastrošnoj i bahatoj vlasti, brojni jadnici troše se na ono malo objavljenih natječaja za radna mjesta. Troše se, jer testiranja su složena i dugotrajna. To znam, jer jednog testiranog kandidata imam u svojoj blizini. Za mjesto nekakvog evidentičara, polažu se testovi iz poznavanja engleskog jezika, računalnog programiranja, matematike, psiho-testovi, i tko zna što još, a to traje više dana. Sve to za jedno radno mjesto, za koje se naslućuje, da je odabranik poznat već i prije početka testiranja. Živi bili, pa vidjeli.
Za kraj i nešto pohvalnog. Skupina entuzijasta formirala je Fotoklub Čakovec. Zajedno su već više od pet godina. Stekli su zavidna znanja o fotografiji, koja kroz svakogodišnje radionice prenose na nove fotozaljubljenike. Među članovima danas je već nekoliko dobitnika vrijednih priznanja na domaćim i inozemnim fotografskim izložbama. Svoje radove izlažu i u svojemu gradu. Tako je prošli tjedan u Šajerici postavljena njihova godišnja izložba, ovaj put fotografija u crno-bijeloj tehnici. Asocira to na čakovečke fotoklubove u prošlosti, koji su nekoliko puta osnivani, pa gašeni. Sadašnjem fotoklubu poželimo dug život.

Umjesto P.S.-a

Povratkom u prošlost i nazadovanjem, mogli bismo nazvati prometna rješenja u Zrinsko-frankopanskoj ulici u Čakovcu. Na raskrižju kod Hotela Park svojevremeno bili su semafori, ali su ih ondašnji gradski oci zamijenili kružnim tokom, koji je neusporedivo kvalitetnije rješenje. Nakon rotora kod pošte, te na raskrižju kod parka Rudolfa Kropeka, Čakovec je u pozitivnom smislu prozvan gradom rotora, kojih u obližnjim gradovima tada još nije bilo. Ali, gle čuda. Sada najednom, u istoj ulici - Zrinsko-frankopanskoj, ponovno semafori, i to na čak dva raskrižja, koja su jedno od drugog udaljena 300 metara! Njima promet nije usporen, što se željelo, već stopiran. Na ova dva raskrižja, kod Lidla i INE, manji je protok vozila nego kod hotela, pa ako je tamo bio dobar kružni tok, zašto ga nema i ovdje? Ako je u pitanju bio novac, zar će biti jeftinije, kad se opet jednom semafori budu zamijenjivali rotorima?