Kultura i prosvjeta 22.03.2016. 09:52. Zadnja izmjena: 22.03.2016. 14:52.

Mjesec hrvatskoga jezika

Razgovor s Ines Virč iz Zasadbrega: Pismenost je danas dostupna svima

Povodom obilježavanja Mjeseca hrvatskoga jezika koji je započeo 21. veljače i trajao je do 17. ožujka, porazgovarali smo s voditeljicom čakovečke Podružnice Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje doc. dr. sc. Ines Virč iz Zasadbrega. Mlada doktorica znanosti diplomirala je kroatistiku i slavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, potom završila Poslijediplomski studij lingvistike (smjer kroatistika), da bi 2012. godine doktorirala na temu „Toponimija gornjeg Međimurja“. Već dvije godine, otkako je osnovana Podružnica Instituta u Čakovcu, radi na  istraživanju mjesnih govora i dijalekata na području Međimurja, a rezultat toga su međunarodni i domaći znanstveni skupovi, brojne radionice, predavanja i predstavljanja knjiga.

  • Recite nam kada je nastala Vaša strast prema jeziku i kada ste odlučili da se želite baviti istraživanjem jezika?

Moram priznati da sam kao mala govorila da ću jednoga dana upisati Veterinarski fakultet jer obožavam životinje, posebno pse i mačke. Ta je ljubav trajala do gimnazije, možda još i koji razred u gimnaziji, međutim, nakon susreta s profesorima hrvatskoga jezika, pokojnim Đurom Novakom i Višnjom Haluga, iz dana u dan moj je odabir budućega zanimanja bio sve jasniji: želim biti profesor hrvatskoga jezika i književnosti.

  • Nerviraju li Vas pravopisne i gramatičke pogreške u svakodnevnom životu (npr. pogreške u novinama i reklamama, u trgovinama i slično)?

Rekla bih tko je bez grijeha, neka prvi baci kamen. Naravno da je oko jezikoslovca kao oko sokolovo, ali u svakodnevnom životu ne radim od buhe slona...možda povremeno.

  • Tko bi trebale biti najpismenije osobe? Jesu li današnji novinari i učitelji dovoljno pismeni, s obzirom na posao koji rade?

Poznato je da se kuća gradi na temeljima, tj. ako temelji nisu dobri i dovoljno čvrsti i gradnja je loša, dakle, mislim da sve kreće od nižih razreda osnovne škole, ali i od kuće (posebno kad roditelji inzistiraju na razgovoru na standardnom hrvatskom jeziku, pa ispadne sve, samo ne standard). Kad smo kod novinara, oni bi također trebali biti pismeni, ali i njihovi bi tekstovi trebali proći stručnu lekturu i korekturu. Na kraju krajeva, i ja svoje tekstove, prije objavljivanja, volim dati na čitanje kolegama. Više očiju više vidi. 

  • Treba li prema Vašem mišljenju hrvatski jezik biti obavezan predmet na fakultetima?

Mislim da bi hrvatski jezik i jezično izražavanje kao predmeti morali biti obavezni na svim fakultetima, barem na prvoj godini.

  • Jesu li današnje generacije pismenije ili manje pismene u odnosu na prethodne?

Povremeno čitamo/slušamo u medijima kako smo nepismeni, nedovoljno obrazovani. Rekla bih da situacija ipak nije tako crna. Postoji službeni pravopis koji je besplatno dostupan na mrežnim stranicama IHJJ-a (pravopis.hr). Također, odgovori na brojna jezična pitanja mogu se dobiti na mrežnim stranicama savjetnik.ihjj.hr, a na terminološka pitanja na struna.ihjj.hr. Danas kad je hrvatski pravopis dostupan i na mrežnim stranicama, a gotovo svi ljudi imaju mobitele s internetom, mislim da bez puno muke, barem ona najčešća pravopisna pitanja koja izazivaju dvojbu kod nas kajkavaca (primjerice glas č i ć) ne bi trebala biti problem. Nedostaje samo dobra volja i malo truda.

  • Radimo li prema Vašem mišljenju dovoljno na očuvanju našeg jezika? Kakvo je stanje s kajkavskim narječjem?

Nikad se ne može reći da se radi dovoljno. Uvijek treba težiti nečem višem i boljem i mi u Institutu uvijek se trudimo da znanstveno pokrivamo sva jezična područja. Imamo i Odjel za dijalektologiju čiji članovi proučavaju hrvatske narodne govore u Hrvatskoj i na područjima izvan njezinih granica na kojima žive Hrvati. Osim hrvatskog jezičnog atlasa izrađuju se i dijalektološki rječnici i monografije. Spomenimo da je 2014. godine tiskan prvi rječnik jednoga mjesnoga govora koji pripada međimurskom dijalektu na hrvatskom području (Rječnik Murskog Središća), 2015. godine štrigovska je skupina govora uvrštena na Popis zaštićenih nematerijalnih kulturnih dobara, a zaštita kotoripske skupine govora je u postupku.