Kolumna Vladimira Trstenjaka: Kad vratnica kaže ne

Naša nogometna vrsta u velikom boju s Ukrajinom vratila nam je rumenilo na lice i Hrvatsku ponovo pozicionirala među svjetske velesile. Jedan pogodak bio je dovoljan da nam razvuče osmjeh od uha do uha i da ponovo budemo sretni i ponosni. Opet po svijetu možemo hodati visoko uzdignutih glava. 

I dan nakon utakmice mogli su se vidjeti nasmijani skupljači plastičnih flaša, kako pjevušeći kopaju po kontejnerima, u redovima na šalterima autobusnih kolodvora gotovo da i nije bilo zabrinutih lica, sa smješkom su se kupovale karte za inozemstvo u jednom smjeru, veseli umirovljenici u redovima su čekali kako bi platili čekove za struju, vodu i plin... Agencije za ispitivanje javnog mijenja javile su o naglom rastu popularnosti vladajućih, a sa Zagrebačke burze javili su o ohrabrujućoj stabilizaciji tržišta dionica. 
Još da je Mandžukić u 15. minuti uspio pogoditi ono što je promašio, gdje bi nam bio kraj. Vrlo brzo obistinilo bi se obećanje naše lijepe Predsjednice dato kod prisege da će Hrvatska biti najrazvijenija zemlja u Europi - i svijetu. Ali, nije, protiv Mandžukića se urotila lijeva vratnica. Dobro je to komentator primjetio: - Vratnica je odlučila reći ne, nećeš Mandžo pogoditi, ne još. Jadni Mandžo, vratnica mu je odlučila reći ne i uzalud mu sve nogometno znanje svijeta, uvrijeđena vratnica nije se do kraja utakmice smilovala našem asu.      

- Hvala vam dečki, hvala do neba vatreni, vikala je potpredsjednica Vlade Martina Dalić iz svečane lože, samo nekoliko sati nakon što je naciji najavila donošenje novog zakona o spašavanju tvrtki koje su dužne najmanje milijardu dolara i imaju više od osam tisuća zaposlenih. I da, nije to zbog Agrokora, uvjeravala je potpredsjednica. Ali, koga briga za to što nam se Vlada pretvorila u podružnicu Gazdinog carstva, kad su naši vatreni zabili gol.

Šteta što naša lijepa Predsjednica nije bila na veličanstvenoj utakmici u Maksimiru. Državničke obveze odvele su ju na sjever Europe, gdje se žena družila s kraljevskim obiteljima i čudom čudila neobičnim običajima Skandinavaca. Zamislite, tamo predsjednici države,  premijeri, ministri, parlamentarci...na posao idu javnim prijevozom, sami plaćaju karte, sami odlaze u supermarkete po kruh i mlijeko, ne voze bijesne aute, ne vode sa sobom cijelu bulumentu tjelohranitelja. Stvarno, čudan neki narod. 

Lustracija

Meni je ipak čudnija naša vlast. Dečki i cure odlučili su otvoriti povijesne arhive i prokazati sve izdajnike domovine od stoljeća sedmog, pa sve do ranih devedesetih. Na radost generala Glasnovića i sličnih likova, po oglasnim pločama, banderama, zidovima, stablima, izvjesit će se dosjei sumnjivaca koji su za vrijeme bivše države u prvim razredima osnovne škole nosili crvene marame i titovke i polagali pionirsku zakletvu. Ali bilo je čak i takvih koji su se dičili i knjižicama Saveza socijalističke omladine. Sve tu bandu treba prokazati i lustrirati, jer jedino tako, i još pokojom nogometnom pobjedom, ovaj narod može dalje mirno živjeti. U slozi i blagostanju. A zašto se ne bi otvorili dosjei i onih 200-njak kojima je poslije devedesetih niti krivima niti dužnima izručeno nacionalno blago? U paketima s plavom mašnom dobili su na dar velik dio ekonomske supstance države i uspješno, nakon što su sebi i svojim prapraunucima osigurali egzistenciju, upropastili  sve čega su se dotakli. Time se ne treba baviti, sve dok naša repka pobjeđuje.   

Demokracija na HRT-u

Kazimir Bačić, glavni ravnatelj HRT-a imenovao je Renata Kunića na mjesto ravnatelja Poslovne jedinice Program HRT-a. Bačićev prijedlog našao se pred novinarima i kreativnim osobljem HRT-a. Na HRT-u je ukupno 1.183 radnika koji se ubrajaju među novinare i kreativno osoblje, a od njih 434 koliko ih se izjašnjavalo, 320 je povjerenje dalo Kuniću. Kunić je tako dobio povjerenje čak 81,42 posto onih koji su se izjašnjavali o njegovom izboru, ali zlobnici bi rekli da si tih 81 posto "može zataknuti za šešir", jer se izjašnjavanju odazvalo o tek nešto više od trećine novinarskog i kreativnog osoblja. Ravntelj PJ-a Program HRT-a, dužnost je preuzeo  u petak, 24. ožujka. 

Vijenac: Apokalipsa: Prvi svjetski rat
Dramatičan dokumentarac o najvećoj ljudskoj klaonici u povijesti, u kojoj su ubijeni milijuni ljudi, trebalo bi prikazivati po našim školama na satovima povijesti. Film  daje potresan prikaz jada, smrti i beznađa jednog vremena. 

Kaktus: KBC
Već dugo nisam gledao nešto bedastije od domaće serije, reality showa, sapunice, ili kako to već nazvati, pod nazivom KBC, koja se bavi, navodno, stvarnim intervencijama u našem kliničko - bolničkom centru. Loše do bola.