Kolumna Vladimira Trstenjaka: Kako su Hrvati postali narod plačljivaca?

Narod u Hrvatskoj te je večeri masovno plakao. Popločani trgovi naših najvećih gradova, jednako kao i sokaci najmanjih hrvatskih sela, jutro nakon utakmice Hrvatska - Portugal koju smo izgubili zbog bjelosvjetske zavjere potpomognute domaćim izdajnicima i Orjunašima bili su prekriveni suzama natopljenim maramicama.

Plakalo se zajedno, gotovo kao prije nekoliko desetljeća, kad je ovu dolinu suza napustio veliki sin naših naroda i narodnosti, kojeg su zatvorenog u drveni sanduk Plavim vlakom vozili od Ljubljane do Beograda. Jedanaest naših momaka u crveno - bijelim dresovima na stadionu je također ronilo suze, a svijet se čudom čudio ljepoti i dirljivosti slike masovnog plakanja Hrvata.

Od kolektivne histerije prvi su se oporavili naši nogometaši, naši heroji i naš ponos. Dečkima su, kako bi ih barem malo utješili, menadžeri dostavili najnovije stanje na njihovim deviznim računima nakon fijaska u Francuskoj. Podijelit će nekoliko desetaka milijuna eura, pola njima, pola HNS-u. Nije nešto, ali čovjeka veseli i može ga barem malo izvući iz depresije.

Ostatak kolumne Vladimira Trstenjaka pronađite u tiskanom izdanju lista Međimurje od 4. srpnja.