Lako je međimurskim kalamperom po trnju mlatit

Kao svakog umjerenog međimurskog lokalpatriota od kratkotrajućeg osjećaja ugode trzne mi lijevi kapak kad na državnoj dalekovidnici čujem "Međimurje", "Čakovec", "Nedelišće"... Može to biti što god, samo da se čuje za nas. Primjerice: "Natjecatelj iz Strahoninca točno je odgovorio na pitanje za osam tisuća kuna", ili "Međimurski pčelari nezadovoljni su ovogodišnjim prinosom meda" ili čak "Mađari pojačavaju žicu s druge strane rijeke Mure, kod Goričana".

Trznuo je tako i na: "Međimurski krumpir, pakiranje od pet kilograma, samo sedam kuna devedeset devet!" Nije da mi je to najdraža asocijacija, ali ajde, neka se čuje za nas...

No nakon kratkotrajnog zadovoljstva, uslijedio je dugotrajni šok. Reko, mamicu ti tajkunsku, s međimurskim si kalamperom našel po trnju mlatit!? Od svih mogućih uvoznih smeća iz istočne Europe i Dalekog istoka kojima nas trujete, baš ćete na plodu vrijednih međimurskih ruku graditi dampinške akcije i privlačiti mase?! Ako je njemu pet kilograma 7,99 kuna, koliko dobije proizvođač, nakon što se nažderu sve krumpirove zlatice u tom lancu (pakiranje, distribucija, marže, porezi...)?

No, pamćenje često bude kratkoročno. Već iduću večer opet sam navučen na tanki led. Kaže sad drugi, još benevolentniji ponuđač: "Krumpir pakiran u Čakovcu, samo šest kuna devedeset pet!" I opet se obrva uspravila, ponosno poput stasitog zrinskog gardista. No u tren oka posramljena se vratila u prirodni položaj, čak se sumjičavo spustivši za daljnjih centimetar-dva.

Pa koliko doista dobije taj belički poljoprivrednik za svoj krumpir, ako je na policama ultra-mega-šopova kilogram već za kunu četrdeset? Kažu, oko 70 lipa. I to kad stigne. Manji proizvođači sretni su ako, ne računajući vrijednost tjedana i mjeseci uloženog rada, na kraju godine imaju nekoliko tisuća kuna više u džepu. Utjeha za kraj: (Ne) znaju oni da se krumpir u Egiptu može kupiti za 10 lipa i zapakirati u Međimurju, a belički ako treba može i u grabu.