TV Kolumna Vladimira Trstenjaka: Kako je vuk pojeo Crvenkapicu?

Lijepa je ova zemlja, meni najdraža. Zasniježeni vrhovi, plavo, toplo more - kažu najljepše na svijetu, hladne rijeke i potoci, sjenovite šume hrasta, maslinici i dvorišta što izgledaju kao slike s omota čokoladnih bombonijera i dobri, vrijedni ljudi pogleda uprtog prema zemlji hraniteljici-crnoj, plodovitoj i masnoj, natopljenoj krvlju i znojem generacija Hrvata koje su neumorno kopale, gradile i branile.

A onda su došli Oni. Zapravo, nisu došli. Mi smo ih pozvali stojeći u redovima pred glasačkim kutijama, u odijelima i kravatama, počešljani i ponosni, zaokruživali smo nedjeljama, poslije mise, njihova imena i dali im pravo da nas predstavljaju, zastupaju i stvaraju okvire po kojima ćemo živjeti u ovoj lijepoj zemlji, svima najdražoj. Obećali su nam još ljepšu i bogatiju, najbogatiju zemlju na svijetu, obećali su da će za nas stvoriti raj na Zemlji, da će najljepše more na svijetu biti još ljepše i plavlje, da ćemo konačno moći podići pogled sa zemlje-hraniteljice i tako uspravljeni uživati u novim horizontima.

Ali, prolazi vrijeme, a Oni su sve dalje. Zatvaraju se iza debelih hrastovih vrata Banskih dvora, Markova trga i Pantovčaka, okruženi stoglavom svitom kruže zemljom, njima najljepšom. Stvorili su sebi raj na Zemlji, stvorili su si još ljepše i još plavlje more, sebi i svojima otvorili nove, do tada neslućene horizonte. A mi? Mi ćemo opet pred glasačkim kutijama, u svečanim odijelima i kravatama, poslije nedjeljne mise, čekati u redovima i tražiti njihovo ime na listiću...

RECI, TOLUŠIĆU

Ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić, poput kakvog junoše, zadovoljno je trčkarao stazom kroz gustu šumu na putu do šefovog ljetnikovca. Ispod ruke mu velika košara puna međimurskog krumpira, baranjske paprike, neretvanskih lubenica, istarskih rajčica i domaćeg grožda. Bio je sretan kao malo dijete, jer je konačno našao način kako da spriječi masovni dovoz gnjilog povrća i voća punog pesticida iz susjedstva. Nadao se da će ga šef pohvaliti, vidio je sebe, na stranu lažna skromnost, na naslovnicama Večernjeg i Jutarnjeg lista, a zašto ne, i kod Aleksandra Stankovića u Nedjeljom u dva, kako ga predstavljaju kao ministra koji spašava hrvatskog poljoprivrednika... Zaokupljen sretnim mislima, jedva je  primijetio grupu ljudi koji je upravo izlazila iz šefovog ljetnikovca. Učinilo se Tolušiću da je neke od tih ljudi negdje već upoznao kao predstavnike velikih uvoznika, ali nije se njima zamarao... - Reci, Tolušiću - neobično hladno i bez pozdrava, dočekao ga je šef zavaljen u fotelju, iza ručno rađenog masivnog hrastovog stola.

- Šefe, imam sjajnu ideju kako da konačno stanem na kraj ovom stranom smeću što nam ga masovno dovoze i prodaju pod zdravo voće i povrće. Naši seljaci moći će konačno prodavati svoju robu, evo donio sam nešto domaće... krenuo je Tolušić objašnjavati, zbunjen šefovim mrkim pogledom.

- Tolušiću, pa jesi li ti normalan?! S kakvim mi to glupostima dolaziš, kakva poljoprivreda, kakvi bakrači, zar želiš izazvati trgovinski rat sa susjedima? Niti riječi više, zatvori se u svoju kancelariju i da te nisam više vidio dok ne popravim to što si zaj...o!, grmio je šef na preplašenog i zbunjenog ministra poljoprivrede.

Teška koraka, s košarom punom domaćeg voća i povrća, Tolušić se pokunjeno vratio dobro poznatom stazom, pitajući se tko ga je tako ocrnio kod šefa. Pomislio je da su možda oni ljudi među kojima je prepoznao neke velike uvoznike krivi za to. - Ma ne, ne bi šef popustio pod njihovim pritiskom, naivno je pomislio, uskoro možda samo bivši ministar.

SAMO VAS GLEDAM

Vijest da Tolušić više nije u šefovoj milosti pronijela se brzinom munje, urednici dnevnih novina zaustavljali su rotacije s već pripremljenim naslovnicama s ministrom -spasiteljem hrvatske poljoprivrede, a s HTV-a su mu ljubazno otkazali dogovoreno gostovanje kod Stankovića. Nema tu pomoći, jednog kad više nisi u šefovoj milosti, nikome nisi zanimljiv...Tko bi te gledao?

No, dobro, kad smo kod gledanosti,  HTV se kao utopljenik za slamku hvata za podatke o gledanosti. S nacionalne televizije se tako na sva usta hvale da su u tjednu u kojem su obilježeni Oluja, Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja bili najgledanija nacionalna televizija. Ako se zbroje sva četiri  programa, od 31. srpnja do 6. kolovoza, udio gledanosti iznosio je 31,3 posto, dok je udio u gledanosti druge po gledanosti nacionalne televizije za sve njezine programe iznosio 27,4 posto, a treće 17,7 posto. Čestitam.

Vijenac: Kennedyjevi povjerljivo

HTV 1, petak, 20:35

Dokumentarnu seriju o Kennedyjevima, jednoj od  najmoćnijih predsjedničkih obitelji u povijesti, preporučujem pogledati svakom tko želi nešto naučiti o ljudima koji su obilježili američku, ali i svjetsku povijest.

Kaktus: 400 dana

NOVA TV, četvrtak, 23:10

Unatoč prilično kasnom terminu odlučio sam pogledati američki znanstveno-fantastični triler 400 dana. Bolje da nisam. Od, u principu dobre ideje, nakon filma nije ostalo ništa, a, moram priznati, da već dugo nisam vidio tako lošu glumu...