Koncesija više nema, slobodno nam se obratite

Privatni poduzetnički pothvati međusobno se razlikuju po gospodarskoj grani i prirodi posla kojem su posvećeni, a potom i po načinima na koje se poslovi realiziraju. Kad je svoj današnji privatni posao započeo prije trideset godina, Dušan Rosić iz Mačkovca pomalo je iznenadio javnost jer se koncentrirao na djelatnost u kojoj, na području Međimurja, do tada nije bilo konkurencije društvenim poduzećima. Osnovao je pogrebnu tvrtku Pogrebnik i osim što je pridonio stvaranju atmosfere konkurencije, brzo je zadobio povjerenje građana. Upravo ovih dana Pogrebnik obilježava puna tri desetljeća rada, obilježenih nizom društvenih i gospodarskih, ali i promjena u zakonodavstvu koje su se neminovno odražavale na poslovanje.

- Izdržali smo. Danas nikome nije jednostavno pa tako nije ni nama. Kao i u svakom poslu, bilo je boljih i manje dobrih vremena, a bilo je i po život opasnih dana pri čemu mislim na razdoblje Domovinskog rata, rekao je Dušan Rosić, vlasnik i direktor tvrtke Pogrebnik d.o.o.. Rad u ovoj specifičnoj djelatnosti zahtjeva njegovanje posebnog odnosa s korisnicima usluga kojima se nastoji nenametljivo dati do znanja da smo im spremni pomoći koliko god u tom trenutku možemo, dodao je.

ORGANIZACIJA POGREBA

U najtežim trenucima kad se izgubi član obitelji, prijatelj ili rođak većina je ljudi prirodno u stanju šoka i u dubokoj žalosti te se mnoge stvari odvijaju brzo i spontano. Razliku čini upravo spremnost raznih pogrebnih tvrtki na prilagodbu svakom pojedinom slučaju i vremenu, odnosno trudu koji su njihovi djelatnici voljni uložiti.

-Mnogima smo pomogli u čitavoj organizaciji pogreba, ali i na način koji drugim tvrtkama nije svojstven. Posebno sam ponosan što nikad nikoga nismo pitali „imaju li sad odmah za platiti“, već smo u trenucima kad im je najteže odradili sve potrebno, a podmirenje obveza kao i način plaćanja dogovarali smo naknadno, ističe Rosić. 

Tokom trideset godina rada, neprestano su se razvijali i usavršavali uslugu pa je tako prvi automobil za prijevoz pokojnika, kojim je vlasnik započeo posao, zamijenjen najmodernijim profesionalnim pogrebnim vozilom, proizvodnje Mercedes. Na raspolaganju su tri rashladna uređaja, bez kojih sahrana u ljetnim danima nije moguća. Rosić podsjeća i na podatak da uslugu prijevoza pokojnika obavljaju u cijeloj Europi te da i tad mogu samostalno uz punomoć, riješiti svu dokumentaciju i cijelu organizaciju sprovoda umjesto ožalošćenih.

CJEĆARNICA

Uz onu u Mačkovcu, u Nedelišću, preko puta groblja na adresi Matije Gupca 31, nalazi se još jedna cvjećarnica u vlasništvu tvrtke Pogrebnik d.o.o., otvorena u ljeto 2016. godine. Izrađuju se vijenci, aranžmani, buketi, osmrtnice, a može se razgledati i sve drugo potrebno za posljednji ispraćaj. -Najveću zaslugu za to, ali i za cjelokupni posao s cvijećem i aranžiranjem ima supruga Mirjana, ističe Rosić i dodaje da ni ovaj posao bez tog posebnog 'ženskog dodira' ne bi uspijevao. Uz suprugu Mirjanu, vrhunsku uslugu aranžiranja cvijeća u cvjećarnici u Nedelišću, obavlja i Karolina Trojnar.

NAKON DOMOVINSKOG RATA, DEMOKRACIJA SA ŠKARAMA

U vrijeme Domovinskog rata, Dušan Rosić svojim je vozilom više puta prevaljivao put od Međimurja do vukovarskog, ali i drugih ratišta, odakle je odvozio poginule branitelje. Na taj je način dao veliki doprinos u okviru svog posla, a ponukan potrebama koje je iskazivala Policijska uprava međimurska i činjenicom da drugi pogrebni prijevoznici na sebe nisu željeli preuzimati rizik. Iako o tome govori s ponosom, ono što je potom uslijedilo uopće ga nije veselilo.

- Počeo sam raditi kad „nije bilo demokracije", u vrijeme bivše Jugoslavije, a onda je došla "demokracija" i meni zabranila raditi. Točnije, nisam mogao dovoziti pokojnike na groblje za koje nisam imao koncesiju. Dugih 14 godina sam za svakog pokojnika kojeg bih dovezao na čakovečko ili bilo koje drugo groblje na kojem nisam bio u koncesiji, završio na sudu. Iako su „pravila igre“ nedavno promijenjena, i dalje osjećam gorak okus činjenice da sam bio tretiran kao kriminalac. Jednom mi je sutkinja rekla: „Nemojte se ljutiti na mene, ja samo radim svoj posao“, a ja sam zamolio da se i meni dopusti da radim svoj, opisao je Rosić. Koncesije su sada ukinute i nadam se da nešto takvo više neće uvoditi, a građanima koji o tome nisu obaviješteni poručujem da nam se slobodno mogu obratiti i da nikakvih zabrana u tom smislu više nema, naglasio je Rosić.

NISAM BIO VAŽAN JA, VEĆ BRANITELJI

Kako to da sam pokojne branitelje dovozio s ratom ugroženih područja? Zvali su me iz Policijske uprave međimurske da im u tome pomognem i naravno da sam se odazvao. Nisam dvojio ni trenutka i nisam razmišljao o sebi. Smatrao sam da je najmanje što mogu učiniti upravo to da prevezem poginule branitelje, ljude koji su dali život za Hrvatsku, u Međimurje i tako njihovim najmilijima omogućim dostojanstven ispraćaj. Nikada nikome, pa tako ni Policijskoj upravi međimurskoj, nisam za to ništa naplatio. Da, ulazio sam u vrlo rizične situacije i gotovo sam ostao u Vukovaru onog dana kad je grad pao, prisjetio se Rosić.