Kako prognozirati i suzbijati biljne bolesti!?

Protekle je (2014. godine) u Međimurju zabilježena rekordna količina oborina (čak +527 mm u središnjem dijelu naše županije), a ujedno je prosječna godišnja temperatura bila veća 2,1°C u odnosu na očekivane vrijednosti. U takvim smo uvjetima bilježili vrlo jake zaraze uzročnicima biljnih bolesti u ratarskim, industrijskim, voćnim i povrtlarskim usjevima, te vinovoj lozi! Stoga već mnogi poljoprivrednici, ali i drugi ljubitelji bilja, traže upute kako od početka vegetacije spriječiti prošlogodišnji “scenarij”?! 

U svjetskim je razmjerima Cramer prvi 1967. godine izračunao da štete koje poljoprivrednoj proizvodnji unatoč poduzetim mjerama zaštite nanose neželjeni organizmi iznose 35 % vrijednosti potencijalne proizvodnje, a u novije je vrijeme Oerke 1994. utvrdio da su te štete još veće pa iznose čak 42 %! Procjenjuje se da bi bez mjera zaštite takvi gubici bili barem dvostruko veći! S globalnim klimatskim promjenama procjenjuje se daljnji porast štetnosti nametnika, pa grubo uzevši danas pola proizvodnje žanje i bere čovjek, a pola štetočinje! U našoj je zemlji Maceljski 1995. godine procijenio da izravne štete od neželjenih iznose 29,2 % od potencijalne, odnosno čak 41,25 % od ostvarene proizvodnje! Pritom su u obzir procjenjuje samo negativni utjecaj štetnih organizama na prirod, ali ne na kvalitetu (npr. na sadržaj šećera u korijenu repe, na sadržaj lijepka u pšenici i slično). Smatra se da bi negativni utjecaj štetnih organizama na kvalitetu poljoprivrednih proizvoda povećalo izračunate štete za 10 do 15 %. Među najugroženijim biljnim vrstama u kojima zbrajamo najveće štete od nametnika u našoj su zemlji primjerice krumpir, jabuka, vinova loza i kupusnjače, uz prosječne godišnje gubitke uroda od 28 % do 44 %.

Najvažnije kategorije neželjenih organizama u poljoprivrednoj proizvodnji su uzročnici biljnih bolesti (gljivice, bakterije, fitoplazme, virusi i drugo), štetni organizmi životinjskog podrijetla (kukci, grinje i drugo) i korovi. Gotovo 2/3 od svih procijenjenih šteta u višegodišnjim nasadima (voćnjaci, vinogradi) potječu od uzročnika biljnih bolesti! Uzročnici biljnih bolesti su mikroorganizmi koje ne vidimo golim okom, a kada se pojavljuju tipični simptomi štete su kod većine bolesti već počinjene pa je za suzbijanje tada prekasno! Premda u svijetu raste potrošnja bioloških pripravaka i aktivatora obrane biljaka (induktori otpornosti), ipak su još kemijska sredstva za zaštitu bilja najvažnija mjera zaštite od uzročnika biljnih bolesti. Kada primijeniti sredstva za suzbijanje uzročnika biljnih bolesti koje ne vidimo golim okom i ne možemo procijeniti njihovu populaciju?!

Za većinu biljnih vrsta je poznato u kojem su razvojnom stadiju osjetljive na moguće zaraze uzročnicima bolesti. Ponekad to razdoblje traje relativno kratko, npr. breskve i nektarine su najosjetljivije na moguće zaraze uzročnikom kovrčavosti lišća (Taphrina deformans) početkom vegetacije, kada se u cvjetnih pupova nazire crvenkasta boja latica, odnosno kada se u sredini ljusaka lisnog pupa vidi zelenkasti vršak ne dulji od 3-4 mm (ovo osjetljivo razdoblje u prosječnim godinama traje svega desetak dana!). Naprotiv, jabuke su na uzročnika krastavosti lišća i plodova (Venturia inaequalis) osjetljive od otvaranja pupova pa sve do završetka berbe plodova (u ovom slučaju osjetljivo razdoblje za sorte kasnog vremena dozrijevanja traje čak šest mjeseci!).

Ako znamo kada je pojedina biljna vrsta osjetljiva na određenu biljnu bolest, tada je u tom razdoblju potrebno pratiti vanjske (meteorološke) uvjete povoljne za zarazu ili infekciju. Naime, za većinu je ekonomski važnijih uzročnika biljnih bolesti dosta dobro proučen tijek njihova nastanka i razvoja (patogeneza), prilikom čega su od presudne važnosti temperature (°C) i pripadajuće trajanje vlaženja (h) osjetljivih biljnih organa.

Iz rečenog je vidljivo da se uz dovoljno vlage uzročnici nekih biljnih bolesti vrlo dobro razvijaju pri nižim temperaturama zraka, čak i na vrijednostima ispod 10°C, npr. plamenjača luka i salate (Peronospora destructor, Bremia lactucae), dok neke bolesti zahtijevaju toplije meteorološke uvjete, npr. crna palež lišća mrkve (Alternaria solani) i plamenjača vinove loze (Plasmopara viticola). Za razvoj većine uzročnika biljnih bolesti svako zadržavanje vlage (npr. od kiše, navodnjavanja, rose, magle) na osjetljivim biljnim organima u trajanju dužem od 10 sati uz temperature zraka veće od 10°C predstavlja optimalne uvjete za infekciju! Primarni ili najvažniji ekološki čimbenik za moguću zarazu većine uzročnika biljnih bolesti predstavlja dovoljno dugotrajno zadržavanje vlage na osjetljivim domaćinima, izuzetak su uzročnici pepelnica (Erysiphaceae)!

Iz tih je razloga za prognozu moguće pojave biljnih bolesti u poljoprivrednim usjevima potrebno pomoću posebnih mjernih uređaja pratiti najvažnije meteorološke uvjete (vidi fotografije), prvenstveno zadržavanje vlage i pripadajuće temperature u osjetljivom razvojnom stadiju pojedine uzgajane vrste. Također je potrebno redovito pregledavati zdravstveno stanje usjeva, pronaći prvu pojavu bolesti i procijeniti potencijal za njezino sekundarno širenje.

Sezone nisu jednako (ne)povoljne za razvoj ekonomski vrlo štetnih bolesti biljaka. Prosječno prvu ili primarnu zarazu plamenjačom vinove loze u Međimurju očekujemo 11. svibnja, naknadno skriveno razdoblje (inkubacija) prosječno traje 10 dana, a prve simptome prosječno na lišću pronalazimo u zadnjem tjednu svibnja ili neposredno pred početak cvatnje vinograda!

No, prošle smo 2014. godine prvu ili primarnu zarazu plamenjačom zabilježili već 25. travnja (16 dana ranije nego prosječnih sezona) pa je već krajem srpnja na netretiranom (nezaštićenom) trsju uništen gotovo sav urod grožđa i većina lisne površine.