Kolumna Ivana - Gorana Hermana: Zoon politikon, slon sa mot(i)kon!

Dalekovidnicom su se proteklih mjesec dana prožimala dva načelno suprotna područja života – sport i politika. Olimpijske igre dale su nam nadu da ćemo u nekim disciplinama kao mala zemlja odnijeti pobjedu nad većima i jačima barem u nečemu, kad se već ne možemo uspoređivati prema ekonomskoj, vojnoj ili drugoj vrsti moći. Što pak se parlamentarnih izbora tiče, postali smo mlaki, mlitavi, indiferentni…

Izgubili smo svaku nadu da se išta može promijeniti u ovoj nesretnoj zemlji koja ima briljantni potencijal za svašta, no koji koristimo za sitničarenje, prepucavanje i život u prošlosti. Svako nam se malo u nekoj informativnoj emisiji kesi ili Milanović ili Plenković, ali, kao i stotinama puta dosad, ni jednom nije u cilju ponuditi konkretna rješenja, već se stalno radi o floskulama bez stvarnog sadržaja poput povećat ćemo plaće, smanjit ćemo porez ili nećemo dati da se crveni / plavi vrate na vlast...

Politike nam je svima i previše pa smo se ponadali da ćemo se odmaknuti od sive svakodnevice te se prvenstveno koncentrirati na sport. Ove nam je godine Europskim nogometnim prvenstvom to i donekle uspjelo – barem do ispadanja – no, Olimpijske igre apsolutno su zakazale u tom smislu. Ne samo da je kod većine sportova nestao onaj originalni olimpijski duh koji je poticao na zajedništvo i pomicanje granica zbog tog zajedništva, već je politika i ovdje uplela svoje prste te su se formirali i razni lobiji koji na svetom gralu sporta – zarađuju.

Ovo je pogotovo vidljivo na primjeru Filipa Hrgovića, našeg boksača koji se borio protiv Kubanca Leiniera Pera. Unatoč vidljivoj Hrgovićevoj dominaciji, suci su bodove u prvoj rundi dodijelili Kubancu te je sreća što je Filip protivnika u drugoj nokautirao. Je li riječ o sudačkoj manipulaciji, ne možemo ustvrditi sa sigurnošću, ali definitivno nije riječ o suđenju iz udžbenika.

Na rubu pameti

Moram priznati da u posljednjih nekoliko godina raste broj meni poznatih ljudi koji odustaju od gledanja televizije. Dovoljno je baciti oko na raspored bilo koje od domaćih televizijskih kuća da bi se shvatilo što ljude na to potiče. Većina zanimljivih stvari na našim kanalima može se pronaći online, na internetu. Ostalo čine reprize, sapunice (HRT se koristi manje uvredljivim nazivom, telenovela), mnoštvo informativnih emisija koje to nisu, te serije i razni šouovi domaće produkcije upitne kvalitete. Rijetki biseri u ovom moru još uvijek se većinom nađu na HRT-u – radi se uglavnom o dokumentarnim emisijama ili o dugometražnim filmovima i serijama te provjereno kvalitetnom sadržaju kao što su TV kalendar ili Plodovi zemlje.

Moram spomenuti često čudan raspored na nacionalnoj televiziji, primjerice, na Trećem programu HRT-a u četvrtak, 18. kolovoza prikazane su Zvjezdane staze u 7 i 54, uslijedio je Twin Peaks u 8 i 40. Reprize istih emisija idu kasno uvečer. Sjećam se da je ovo često bio HRT-ov sindrom i kad sam bio klinac. Serije poput Zvjezdanih staza, koje imaju puno gledatelja i među nešto starijom populacijom, vrlo su rijetko bile na rasporedu u, primjerice, 20 sati. Drugi primjer čudna termina je emisija Na rubu znanosti koja se na istom programu emitira u 11 sati. Emisije alternativnog tipa poput NRZ mnogo bi pogodnije bile emitirane u kasnovečernjem terminu.

Tko će kome…

Vratimo se na temu sporta. Naše gore list, Filip Ude, rano se vratio kući iz Rija. Filip je na kvalifikacijama padom s konja završio na 30. mjestu. Ostali smo razočarani, no na društvenim mrežama nije manjkalo zlobnih komentara na njegov račun. Bilo je tu primjedbi o povlasticama, novcu i nekretninama. Izgleda da su mnogi zaboravili kako je taj dan u Riju bio samo jedan dan, kako Filip svoju požrtvovnost i odricanje mjeri u godinama, a ne danima, kako je za rezultat povremeno važna i Fortuna… Fascinantno je kako se osvajače medalja proglašava nacionalnim herojima uz povorke i slavu, dok oni lošije sreće ne dobiju ni stisak ruke pri povratku.

Filipe, ne posustaj, nekima si šampion i između Olimpijskih igara! O odnosu spram sportaša dovoljno govori i slučaj Sare Kolak, nove hrvatske rekorderke u bacanju koplja za koju većina (čak i onih aktivnih) pratitelja sporta nije čula dok se nije plasirala u finale discipline prethodno osvojivši broncu na Europskom prvenstvu u Amsterdamu (i na kraju osvojila olimpijsko zlato!)

Je li nas politika toliko zaokupila ili su kod nas političari preuzeli ulogu i sportaša, i glumaca i celebrityja, sve-u-jednom, do tolike mjere da više ne obraćamo pažnju na one koji to najviše zaslužuju? Na obične ljude koji krvavo rade kako bi zaradili svoj kruh, a potom povremeno neki od njih gestom, djelom, mišlju ili zalaganjem zabljesne i odleti među zvijezde? O tempora, o mores!