Kajkaviana 09.05.2016. 20:30. Zadnja izmjena: 14.01.2017. 09:45.

Iz jezične tiblice

Poput prave, jezična "lojdrica" također skriva neizmjerno blago!

Tiblica ili lojdrica (loj - mast + vedrica - kantica) drvena je ili, u novije vrijeme, metalna posuda u kojoj Međimurci odvajkada čuvaju svinjsko meso nabijeno kosanom mašću kako bi se ono što duže uščuvalo. Meso se postavljalo na dno te se kosana mast, u Međimurju popularno nazivana slaninama (pri čemu je naglasak na drugom, a ne na prvom slogu) nanosila u slojevima.

Dobro se pazilo da se mašću popuni svaka rupa oko mesa kako bi se onemogućio pristup zraka i kvarenje. Slanine su, pak, predstavljale zasebno jelo neovisno o mesu z tiblice i često su se konzumirale s kruhom i lukom ili krumpirom.

Međimurski je govor inficiran specifičnim izrazima kojima se skraćivala komunikacija pa tako često postoji jedna riječ kojom se označava pojam inače opisan čitavim rečenicama (primjerice ščavnjak ili ščovjek označava kantu ili posudu u kojoj se čuvao napoj; općenito u kajkavskom postoje riječi koje opisuju namjenu, a ne samo izgled predmeta). Time je ekonomičnost u govoru (ne i jeziku!) vrlo izražena.

Meso z tiblice (lojdrice)

Čuvanje i štednja nekad su bili preduvjeti za preživljavanje, a ova je, nekad bogata zimnica, postala specijalitet i zaštitni znak međimurske kuhinje. Iz perspektive siromašne djece tiblica je skrivala mnoge tajne koje nisu često izlazile na vidjelo, a bile su cjenjenije od ikojeg današnjeg deserta. Bilo je tu vratine, sušenih kobasica i domaćeg pajceka na sto načina, a poseban su interes izazivali suhi jezici.

Danas nam je zanimljivija druga vrst jezičnih tajni, ali tiblica ostaje simbolom Međimurja i njegovih tradicionalnih jela, međimurske štedljivosti (sjećate li se šparavaca Međimurske banke?), radišnosti (te su se kalorije morale negdje i istopiti!), snalažljivosti te čuvanja - kulturne baštine.