Nije majstor od zanata onaj koji je bez alata!

Međimurski je govor, kao i većina govora, najviše posuđivao od okolnih naroda. U raznim područjima života prevladavaju izrazi iz različitih jezika pa su tako, primjerice, u u kulinarstvu česti mađarski izrazi (langoši, gulaš, bograč, dereš…) dok na području alata apsolutno prevladavaju posuđenice iz njemačkog jezika.

Jedna od češće upotrebljavanih definitivno je štemajzl ili štemajzlin. Ovaj izraz označava metalni klin sa širokim zupcem koji se koristi za tzv. štemanje, odnosno rezanje, dubljenje ili kopanje materijala kao što su beton ili keramika. U hrvatski su ga jezik vjerojatno preko svog žargona unijeli hrvatski građevinski radnici koji su radili u Njemačkoj i Austriji gdje se spomenuta alatka zove Stemm – Meissel, tj. doslovno dlijeto za štemanje.

Veoma raširen izraz je i šra(j)f(in)ciger koji označava odvijač, a dolazi od njemačkog Schraubenzieher. Prvi dio, Schrauben, označava vijke (jednina je Schraub), dok drugi dio, ziehen, znači vući.

Zanimljiv je izraz i tzv. drot-kefa ili šar-kefa koji označava čeličnu četku. Drugi dio, kefe, dolazi iz turskog jezika iz kojeg smo je preuzeli ili neposredno ili je najprije ušla u mađarski jezik pa potom u hrvatski. Pritom prvi dijelovi u oba izraza dolaze iz njemačkog.

Drot, što je čest i raširen međimurski izraz za žicu, nastao je od njemačkog Draht što znači – žica. Upravo iz te poveznice s grubom četkom nastao je hrvatski žargonski izraz drot koji se koristi i za policajca, dakle za nekoga tko grubo čisti. Šar-, čime počinje drugi izraz, iskrivljen je njemački pridjev Scharf što znači oštro (u kulinarstvu može i ljuto).

Spomenuli smo samo nekoliko pojmova dok ih u govoru postoji na desetke. Tko zna, možda nas u budućnosti očekuje i kakav kajkavsko – njemački tehnički leksikon.